U vrijeme ove godine se u muzika.hr redakciji obično bije ljuti boj pri vijećanju za biranje najboljeg domaćeg, odnosno regionalnog albuma godine. Ove godine konkurencija je bila iznimna, a svi narativi o tome kako se danas više ne radi dobra glazba su bili ispljuskani i izbičevani. Također bez previše odugovlačenja – donosimo popis od 40-ak najboljih albuma koje je ove godine izbacila domaća scena.
41. Balans – nima smisla (post-punk, psychodelic)
“Ako volite ranu psihodeliju kakvu je radila Tame Impala, ovo bi mogao biti bend i album za vas jer Balans baš fino balansira između takve psihodelije (s povremeno različitim elektro efektima) i post-punka, ali ovaj put su više odlučili graditi atmosferu, što ne znači da ovdje nema vrlo plesnih pjesama.” – Siniša Miklaužić, recenzija.
40. Kontradikshn – Ahead of Ourselves (alternative, elektronika, synth punk)
“Ukratko, ovo je synth punk. Od uzora, mogao bih nabrajati cijeli niz bendova, ali da skratim priču, zvukovno je između Depeche Modea (gledajući stilski) do Penduluma (gledajući nabrijanu punk elektroniku). Glazba je otišla u neke nove sfere, a Kontradikshn se u njima odlično snalazi… Bit ću slobodan i reći, briljira!” – Siniša Miklaužić, recenzija.
39. Sunnysiders – 27 Stitches (blues rock)
“Vjerujem da ovaj album neće dobiti pažnje koliko zaslužuje, što je u neku ruku i ok jer su takva vremena. Ipak, ako vjerujete mojem sudu, poklonite trenutak pažnje albumu “27 Stitches” jer bi vas mogao itekako iznenaditi. Ovo je skup predivnih blues pjesama koje nisu samo blues. Možda za blues klasičare će ovo zvučati premekano, odnosno, nedovoljno mračno, ali prošli smo crna vremena, barem se tako zasad čini.” – Siniša Miklaužić, recenzija.
38. One Dread – Rewind, Play, Repeat (reggae)
“Za kraj bi mogli reći…konačno! Možda je bend predugo čekao i tražio se, ali bolje ikad nego nikad (kako ide ona stara poslovica)… ‘Rewind, Play, Repeat’ super je temelj za daljnje širenje svoje fanovske mase jer što se tiče one koncertne publike, jasno je da su ‘omađijali’ mnoge koji su ih do sad slušali. Sve u svemu, ovo je bend o kojem bi narednih godina trebali pričati sve više i više jer imaju tu kvalitetu predočiti nam ‘daleki’ reggae na pitak i zabavan način.” – Siniša Miklaužić, recenzija.
37. Revirgin – Moderna rješenja (novi val)
“Čakovečki dvojac ove je godine poprilično ispod radara objavio album ‘Moderna rješenja’. Strašno je koliko se bend albumom zvukovno približio divovima novog vala. Apsurd, kromatske ljestvice svirane gdjegod se nađe prilika čini ovaj album nevjerojatno ugodnim za slušati. “Moderna rješenja” album je koji se svakako sluša prije pisanja komentara na pjesme Haustora kako moderna dekadencija ne dozvoljava stvaranje takvih djela. “Moderna Vremena” također prikazuje poletnost i svestranost male, no itekako svestrane međimurske scene.” – Kristian Kolar, također Međimurec i skorašnji autor recenzije ovog albuma.
36. Igralom – Premalim stvarima (psychedelic rock/art rock)
Igralom je relativno nedavno objavio novi, drugi studijski album, “Premalim stvarima”. Na albumu se prekrasno spaja konvencija psihodelije i saharski ritmovi na gitari. Reklo bi se možda da je s dolaskom bendova poput Mdoua Moctara, Tinariwena i Ali Farke Touréja ta kombinacija izlizana, ali albumom “Premalim stvarima” može se reći da to ipak nije slučaj. “Premalim stvarima” album je koji zvuči i djeluje mistično – zvuči globalno, a sluša se lokalno.
35. Dolores – Šta te radi (indie pop/synthpop)
Ženski pop duo Dolores ove je godine objavio dugo očekivani album “Šta te radi”. Inače, diskografija Dolores ima zanimljivu premisu obrađivanja problematike društva putem imaginarnih likova. Iako takve premise ponekad mogu otići u grane pretencioznosti, “Šta te radi” zasigurno nije takav album. Krasno miksan s debelim oslanjanjem na retro synthove, “Šta te radi” album je koji ima nekakvu svoju dualnost svježine – bio bi svjež u osamdesetima, a svjež je i danas.
34. Filip Rudan – Everyday View (pop)
Miljenik “The Voicea” Filip Rudan debitantskim albumom pokazao je kako vrhunski rezultati na talent showovima nisu ujedno i zadnja postaja glazbenika koji biva tamo prijavljen. “Everyday View” je sasvim kompaktan pop album ispjevan na engleskom jeziku. Rudan je na “Everyday View” svjestan koliko može, kako može i zašto može. Ta svijest i fenomenalni komorni aranžmani izmiješani sa space rock motivima svakako čine “Everyday View” jednim od dobrodošlijih albuma godine.
33. Matija Cvek & The Funkensteins – Vile se ovdje igraju
Vjerojatno album koji je stvorio najviše prijepora unutar redakcije muzike.hr, obzirom da se nismo mogli odlučiti o čemu je riječ. Recenzija albuma neće reći nešto dobro, ali unutar redakcije je ipak prevladalo mišljenje o Cvekovoj pop suverenosti. Čak i dežurni hejteri će istaknuti jazz pop baladu “Zalazak”, koja je jedna od rijetkih (ili čestih, ovisi koga pitate) točaka na ovom albumu.
32. Brkovi – Krvava novčanica (turbo folk/punk)
“Ritmično raznolik (od klasičnih ritmova za razbijanje rebara u „Više ni pankeri ne slušaju punk“ do pjesama za lagani ples uz pola litre preskupog piva na koncertima poput „Bauštele“), atmosferski i žanrovski relativno unison, „Krvava novčanica“ predstavlja još jedan dodatak izričaju Brkova, koji, unatoč njihovom dugom i postojanom djelovanju, i dalje ostaje jedini takav u regiji.” – Kristian Kolar, recenzija.
31. Alterella – Teška vremena za sanjare (trap/hyper pop)
Također jedan od “Ide! Ne, nejde! Ide! Ne, nejde!” albuma. “Možda na album niti nije moguće gledati kao nekakvi prvi definitivni i konačni uspjeh, već kao temelj za nešto više u budućnosti. Sam koncept Afterelle ima beskonačno mnogo načina te puteva za svoju razradu te mislim, da je ovaj album samo početak nečeg mnogo boljeg. Do onda – ostaje samo čekati.” – Kristian Kolar, recenzija.
30. M.O.R.T. – Samo hrabro i bezveze! (punk/blues)
“Nakon probe s albumom na engleskom, M.O.R.T. se vratio na put koji mu najbolje leži. Uz bolne, iskrene stihove (na hrvatskom, ako treba istaknuti) i frenetičnu buku, “Samo hrabro i bezveze!” zvuči kao njihov pandemijski dnevnik. Negdje su skroz ‘pogubljeni’, negdje britki u sumiranju okoline, a opet sve to balansiraju baš u takvom raspoloženju u kakvom smo i svi mi proživjeli protekli period.” – Siniša Miklaužić, recenzija.
29. Pi – E.I. (experimental/hyper pop)
Alterego Ivane Picek, Pi ove je godine ponovno ispod radara objavio novi album “E.I.” Radi se o vjerojatno jednom od najeksperimentalnijih albuma na listi. “E.I.” ne zvuči kao ništa na ovom popisu. “E.I.” je eksperiment koji se samo povremeno sjeti da postoji struktura konvencionalnog popa. Pomalo strašan album, domaći Sweet Trip, što bi se reklo.
28. BUNTAI – D O G M A (rap/trap)
“‘D O G M A’ je jedan hrabar album, pažljivo doziran melodijskim eksperimentiranjem, melodijski bez i tekstualno s previše besmislica; uglavnom, „D O G M U“ se sluša, ali (većim dijelom) bez pretjerane refleksije.” – Kristian Kolar, recenzija.
27. Bojana Vunturišević – Ljubav (alt pop/pop)
“Iako se na albumu mogu naći pjesme prosječnoga okusa, većinom je on sastavljen od pjesama vrijednih pažnje, pjesama koje zvuče drugačije i posebno. Bojana Vunturišević još je jednom dokazala svoju glazbenu, ali i liričku vrsnost te potvrdila da joj samostalni put godi.” – Tena Vizinger, recenzija.
26. Debeli precjednik – Atomac (punk)
“I upravo u tome leži premisa „Atomca“, albuma koji i nakon trideset godina Debelog precjednika, odnosno benda koji je u tih trideset godina se mogao dobrano istrošiti na svakom kutiću te petput odsvirati svaki power akord kojeg poznaju. Međutim, nije – relevantno sročeni tekstovi, toliko protočna produkcija da bi komotno u ponovnom navalu bezvrijednosti recenzent mogao komotno staviti 100 kun…ovaj €13.22 u miksetu. Živio punk!” – Kristian Kolar, recenzija.
25. Nika Turković – 11 (pop)
Dugo očekivani debitantski album (iako je kao zvijezda dječje Eurovizije objavila svoj album – hm) Nike Turković ispostavio se svakako kao album vrijedan čekanja. Melankolični, nostalgični pop poprilično je dobro isprepleten s životnim temama. Lako je u albumu takvog kova postati klišej – međutim, “11” je sve samo ne to. Nekakav sanjivi, lounge pop na albumu dobro trese pop punk pjesma “mrzim” na kraju albuma.
24. Nina Romić – Jezero (folk)
“Nina će oduvijek biti folk kantautorica i u to nema sumnje. I ovdje je glazbena baza ‘klasični’ folk samo što je ovdje nadograđen nizom etno elemenata, ponajprije bih rekao sevdahom. Time smo dobili jedan specifični zvuk i mističnu atmosferu kroz svih deset pjesama albuma, a svaka od njih ima jasan stav i svrhu, baš kao i svaki put do sad na Nininim albumima.” – Siniša Miklaužić, recenzija.
23. Embassy 516 – Trans (alternative)
“Ono što se naziralo na prethodnim radovima, kulminiralo je na albumu “Trans.”, te se sad nadam da je došlo njihovo vrijeme i da će rapidno krenuti prema gore. Kod njih bi to značilo i doslovno, jer sad s otvaranjem Pelješkog mosta stvarno više ne postoje barijere da ne sviraju ‘na kontinentu’, a time se jedino može širiti fanovska baza. Studijski, pokorili su sve što su trebali, sad kreće onaj ‘teži’ dio i promocija istog.” – Siniša Miklaužić, recenzija.
22. Frenkie – Dunya (reggae)
“Njegovi dugogodišnji obožavatelji će se po nekoj slobodnoj procjeni vjerojatno gorljivo podijeliti; gotovo sam siguran kako će ponegdje isplivati zajedljiv komentar tipa „Što je ovo?“ ili „Gdje je Frenkie????“. „Dunya“ nije nikakav revolucionarni album; u biti, iz glazbenog vidika, radi se o relativno standardnom, no-nonsense reggae albumom s ponekom primjesom hip-hopa. Ali ovaj album niti ne cilja ne revoluciju, već govori jednoj osobnoj revoluciji. I upravo zbog te revolucije iz kreveta mi je baš drago.” – Kristian Kolar, recenzija.
21. Miach – Insomnia (pop/house/R&B)
Ove godine debitantski album je objavila i mlada R&B/pop nada Miach. Iako objavljena prije nepunih mjesec dana, “Insomniju” je toplo prigrlila kritika i publika. Zaraznim ritmovima i krasnom, punom produkcijom se Miach relativno brzo miče od pridjeva “aha, one koja je napravila collab s Hiljsonom i Gršetom”. Prilično raskošan album.
20. Ljubičice – Dok čekamo pad (indie rock/electro rock)
Ljubičice, pančevački kolektiv je ujedno i bend na ovom popisu čiji je žanr najteže uvrstiti u nekakve okvire. Istoimenom pjesmom ove su godine osvojili Nagradu Milana Mladenovića, a novi album “Dok čekamo pad” vjerojatno je jedan od najuspješnijih spajanja indieja i elektronike uopće na ovim prostorima. Album je prepun energije na kakvu smo navikli iz najljepših dana Kaiser Chiefsa.
19. proto tip – s ivice sanjanja (alternative/noise rock)
“Ono što se očekivalo od proto tipa, proto tip je i isporučio. “s ivice sanjanja” album je koji treba neprestano preslušavati (što je glasnije moguće) jer pruža sve ono što današnja (nova) srpska rock scena pruža, mnogo energije (koja je u ovom izdanju gotovo i lišena buke), zanimljivih glazbenih rješenja (bravo za Uroša Milkića koji je još jedan album usmjerio u pravom pravcu) i jednostavno novog i svježeg zvuka koji nam iznova dokazuje da rock nikad neće biti mrtav (što god stariji mislili o tome!).” – Siniša Miklaužić, recenzija.
18. Grgur Višić – Traženja (folk)
“Iako su pjesme žanrovski vrlo srodne, u nijednom trenutku ne dolazi do zamora materijala, odnosno repetitivnosti koja dovodi do monotonosti, a to kod mladih srodnih autora zna biti problem. Drago mi je da se Grgur nije dugo tražio (da parafraziram sam naslov albuma), te da je već na prvijencu pronašao sebe i svoj zvuk. Još mi je draže da to ovoliko dobro zvuči. Za mene, ovo je svakako jedan od najboljih albuma godine (iako su godišnje liste još daleko od nas).” – Siniša Miklaužić, recenzija.
17. Zimizelen – san na uzici (folk/indie rock)
“Zimizelen je zaokret u karijeri, možda iznenađujući, ali itekako potreban i logičan. Iako su posljednjih godina neki albumi na engleskom postigli značajnije uspjehe, domaći eter i dalje se najviše pali kada se pjeva na materinjem jeziku. Vinko je tu svoj dio izvrsno obavio, složio je album po mjeri svakog sladokusca, pa sad je na nama slušateljima da uživamo u njemu.” – Siniša Miklaužić, recenzija.
16. Adam Semijalac – Ode dite (folk/etno/blues)
“Što god se događalo u životu Adama Semijalca, nadam se da je shvatio da je glazba uvijek lijek, kako njemu koji je ipak nastavio glazbeno stvarati, tako i samom slušatelju koji će zavoljeti njegove radove. Do sad je uvijek bio originalan i drugačiji, pa tako je i “Ode dite” jedan vrlo specifičan album koji fino kombinira i eksperimentira zvukom, vokalom i melodijama.” – Siniša Miklaužić, recenzija.
15. Pips, Chips & Videoclips – Vesna (alternative rock)
“Vratimo se mi na “Vesnu”… Ona je svakako svojevrsno “Drveće i rijeke” neke nove dekade, iako u suštini to nije. U svakom slučaju, ovo je ponovno hrabar album koji odvodi bend u neke nove sfere, dok manjak velikih refrena možda bude otegotna situacija kod skeptičnih fanova koji nisu spremni na promjene.” – Siniša Miklaužić, recenzija.
14. Baks – Dopamin (trap)
“Treba li se album zaključiti u jednoj glavnoj misli, bila bi to definitivno ta da je apsolutno fascinantno da je ovaj album stigao iz uma osamnaestogodišnjaka. Osim što je Baks lirički dao sve od sebe, u ruke su ga prihvatili Traposlavia, Trky i Lockroom, trojac koji je to izdanje doveo na razinu profesionalizma. Baks ni u jednoj trenutku nije dao naslutiti da je on mlada jedinka koja se scenom kreće tek nekoliko godina.” – Tena Vizinger, recenzija.
13. GIR – Testament (rap/trap)
“‘TESTAMENT’ živi uistinu u duhu svojeg naslova; iskreno ispričan, prekrasno dostavljen, enciklopedijski sročen, dok u isto vrijeme ne zalazi stereotipno u teme koje su mogle itekako ispasti loše; percepcija GIR-ove Dubrave zasigurno odstupa od svih onih koji pokušavaju dekonstruirati Dubravu kao miroljubiv kvart. Uz zavidni broj collaba (čiji se popis sastoji od kaotičnog miksa hip hop veterana te mladih nada hip hopa), pregršt probranih melodijskih elemenata unutar ogromne svjetine rapa te hip hopa, „TESTAMENT“ je definitivno jedan od kandidata za najiskreniji album ove godine.” – Kristian Kolar, recenzija.
12. Tibor – Požalit se nekom (pop rock)
“‘Požalit se nekom’ tako predstavlja neku drugu, ljepšu, sunčaniju stranu Tibora, koji ni tim albumom nije pao u itekako primamljivu zamku budžetnog obrađivanja repertoara matičnog benda. „Požalit se nekom“ zvuči kao život – možda na nekim trenucima previše idealan te poliran život. Ovim albumom Tibor je ponovno uspio vješto izmanipulirati i prilagoditi konvencionalan pop svojem izričaju, pritom povremeno gubeći samog sebe, ali ujedno i stvoriti idealan album za ljetom okupane životne situacije.” – Kristian Kolar, recenzija.
11. Mašinko – Pozovite rapsode (punk)
“Mašinko je albumom postao svojevrstan rapsod cjeloživotnog punka. Možda je cijela premisa punka jednom nekada negdje ležala većim dijelom u pokretanju društvene revolucije. Ali ona Mašinku na „Pozovite rapsode“ nije primarna poruka. Umjesto toga, „Pozovite rapsode“ uzima teme osobnog propadanja, (ne)postojanja, postavljanja života u kroniku, provlači ih kroz reference koje su vjerojatno našli čitanjem Latina et Graeca, masna pojačala i znoj te ih objedinjuje u jedan od najuzbudljivijih domaćih albuma ove godine.” – Kristian Kolar, recenzija.
10. The Cyclist Conspiracy – Mashallah Plan (experimental/psychodelic)
“Prije dekadu-dvije, eruptirao je saharski pustinjski blues s nizom bendova koji su odjednom počeli dijeliti najveće pozornice diljem Europe i svijeta. Zvukovno, The Cyclist Conspiracy ima mnogo dodirnih točaka s njima, samo što oni ne dolaze iz Sahare, već balkanske pustinje, s obzirom koliko je politika ovih prostora poharala sve čega se mogla dokopati, pa se ovi Beograđani (kao i svi mi ostali) lako mogu poistovjetiti s onima iz npr. Malija.” – Siniša Miklaužić, recenzija.
9. nemanja – Voodoo Beat (disco/funk/psychodelic)
“Unatoč tome kako glazba ima nekakve sličnosti s Khruangbinom, nemanja se je i na „Voodoo Beatu“ odupro itekako primamljivoj lijenosti sviranja jednog d-mola i bezidejnog soliranja preko tog akorda. „Voodoo Beat“ je tropski album s dušom, srcem te zahtjevom da nemanja konačno složi jednu veliku Spotify/YouTube playlistu te usreći nas smrtnike s pjesmama, ne znam, vjerojatno kambodžanskog rocka iz šezdesetih, koje su prije slušali samo autori, izvođači te, evo nekim slučajem, on.” – Kristian Kolar, recenzija.
8. Đorđe – Borba (rap/trap)
“Iz svega napisanoga proizlazi da je Đorđe objavio izvrsno glazbeno djelo na kojem nema ni jedne stavke koja je ispod postavljene razine. Razlike u kvaliteti pjesama su minimalne, ovisne o vlastitim ukusima, ali gotovo je sigurno da će svaki ljubitelj trap žanra ostati očaran onime što je Đorđe u „Borbi“ pružio. Pjesme su kratke, udarne, a Đorđe se lirički uzdiže od tradicionalnih trap tema. Tri godine čekanja za neki konkretniji materijal iz ruku mladog umjetnika doista su bile vrijedne onoga što je pred nas servirano.” – Tena Vizinger, recenzija.
7. Iva Lorens – Svitanje (alt pop/pop)
“Lorens je u albumu pokazala potencijal kao nesuđena kroničarka divljih društvenih problema. Jednostavno, „SVITANJE“ je album koji naglo oscilira između „meh“ i „uuuuu jebote“ trenutaka; iako sam gotovo siguran kako će s vremenom postepeno sve više naginjati prema „uuuuu jebote“.” – Kristian Kolar, recenzija.
6. pocket palma – III (synthpop)
(Također predmet oštrih debata u redakciji.)
“‘III’, unatoč spektakularnoj premisi albuma koja je jednim dijelom, istini za volju, dostavljena na albumu, ipak ostavlja nekakav osjećaj nedefiniranosti i nedovršenosti. Na kraju krajeva, to je bend koji je plesao spektrovima popa osamdesetih, elektronike te istraživao granice synthova te pritom dostavljao popaste ljetne krasotice. Međutim, “III” ne istražuje, ne pomiče te stvara (za njihove standarde) relativno malo.” – Kristian Kolar, recenzija.
5. Po’ Metra Crijeva – Boškarin IV (teško je objasniti, ali metal)
“PMC nisu tek još jedan ‘običan’ bend, a još manje je ‘Boškarin IV’ još jedan ‘normalan’ album. Ovo je jedna sasvim nova ideja na koju je bačen sav fokus da se ne pogriješi u nekom koraku, ali kad imaš toliko jaku priču i materijal za sobom, teško možeš pogriješiti… Ovo jest svakako jedno od top izdanja za ovu godinu.” – Siniša Miklaužić, recenzija.
4. Klinika Denisa Kataneca – Kao zao kor (indie rock)
“Klinika Denisa Kataneca nešto je najbolje što se dogodilo našoj sceni proteklih godina. Iako Denisa znamo već godinama, ovdje je ipak pomaknuo granice svojeg stvaralaštva i sad je vrijeme da to i kapitalizira. Albumu “Kao zao kor” jedino nedostaje faktor iznenađenja kakvog je imao “Jada, Jada”. Tada je sve bilo novo i drugačije, a sad smo očekivali velike stvari. Mnogi autori bi poklekli u takvoj situaciji, ali se jasno vidi da ovi dečki nisu klinci, već odrasle, iskusne i zrele osobe koje točno znaju isporučiti ono što im se u glavama vrzma.” – Siniša Miklaužić, recenzija.
3. Vojko V – DVOJKO (rap/trap)
“‘DVOJKO’ je definitivno album čiji tekst možete otvoriti i samo beskonačno tražiti sve moguće i nemoguće postavljene reference. Znate, kad odete u Genius i onda se pitate što je sve Don McLean htio reći u “American Pie” – e, to. Ali Vojko. “DVOJKOM” je Vojko pokazao da je živ i u redu. Iako album možda nije toliko eksplozivan te eruptivan, iako možda nema obračuna s društvom, iako nema bombastičnih sudjelovanja i iako album trokira na nekoliko mjesta zbog usiljenih, bezvoljnih rima, Vojko je i ovim albumom održao status ultimativnog hrvatskog anti-heroja. Kako god da nastavi, i kakav god da bude “TROJKO” (kladim se da će njegov treći album biti trojko, mora biti trojko), Vojko je ovim albumom ili odlučio izbaciti dušu, ili reći ništa.” – Kristian Kolar, recenzija.
2. Jelusick – Follow the Blind Man (hard rock/metal)
“Ispada da je svaki novi album Dine Jelusića svojevrsni debi album, pa s obzirom na to da je već 20 godina na sceni, potpuno je iluzorno govoriti da je ikakav debitant. Zna on dobro što radi, a ovaj album je i dobar dokaz za to. Jelusick “Follow The Blind Man” jest njegovo najzaokruženije djelo do sad, pa se nadam da će to znati iskoristiti na pravi način i konačno se više i jače probiti. Ako to neće biti na domaćem terenu, svakako su mu mnoga vrata vani širom otvorena, temelje za to je godinama stvarao, pa zašto ne sad to i iskoristiti.” – Siniša Miklaužić, recenzija.
1. Idem – poyy (post pop punk)
“Ovo je glazba koju mogu voljeti pedesetogodišnjaci koji su Idemove uzore slušali još u ’80-ima i ’90-ima prošlog stoljeća, ali isto tako ta glazba može biti neki uvod djeci za ozbiljnije shvaćanje tog vida kulture. Jednostavno, pogođena su ta dva svijeta kao rijetko kada do sad. Kad moja mala tek rođena djevojčica bude malo više shvaćala svijet oko sebe, siguran sam da ću joj i ja pjevati ‘znaš da ovdje nikad nećeš biti sama’, posebno sad kad sam se uvjerio koliko moćno djeluje. Realno, baš je takav i cijeli album, čista pozitiva, a možda nam toga u današnje vrijeme i najviše treba!” – Siniša Miklaužić, recenzija.
U izboru redakcije sudjelovali su – Ana Pavlović, Andrea Basić, Danaja Glavičić, Lucija Očko, Tena Vizinger, Kristian Kolar, Silvije Novosel, Filip Trbara, Siniša Miklaužić i Edo Plovanić.
