Adam Semijalac “Ode dite”: Wovenhand iz Dalmatinske zagore

Prije par sezona Adam Semijalac dramatično se odrekao imena Bebè Na Volè. Činilo se da će se skroz maknuti iz glazbe, ali, na našu sreću, to se ipak nije dogodilo. Koliko god Bebè Na Volè bio cijenjen od strane kritike, za publiku to nije bilo toliko izraženo, pa je sad napravio totalni reset, počeo je koristiti vlastito ime i skrenuo u etno i folk vode.

Ranije ove godine u suradnji s Dunjom Knebl objavio je već album “Moje srce se reskoli”, a sad, za ‘prvi maj’ vrijeme je za samostalni album pod vlastitim imenom. Tu je nastavio priču započetu prije par mjeseca jer ideja je slična, koristiti tradicijske instrumente i imati taj etno štih, a tematika nastavlja biti antiratna i nezaobilazno ljubavna.

Rezultat priče “Ode dite” vrlo je unikatan, kao i sve što je dosad Adam radio. Njegov stil nije da sve bude shematizirano kao po kalupima, već maksimalno unosi sebe u svoje pjesme, pa na eksperimentalni način isporučuje ono što mu je na pameti. Tako i ovdje, iako pjesme na prvu djeluju tradicijski, one su često mračno obojene kao da ih je posjetio duh Toma Waitsa.

Možda bolje Semijalčevu glazbu opisati kao etno Wovenhand iz Dalmatinske zagore, tamo gdje je život odavno stao i mnoga ‘djeca’ odavno iselila, pa je ostao samo razgovor s vukovima i ovcama na ispaši. Ok, sad sam možda previše iskarikirao, ali zvuk bi se tako jednostavno mogao protumačiti. Mnogo slobodnog vremena u samoći, opisujući odlazak budućnosti (otud naslov “Ode dite”) u neki bolji svijet.

I dok je većina pjesama nekako blueserski mračna (kako god on htio ‘ubiti’ Bebè Na Volè, Bebè Na Volè nikad neće iz njega otići), “Budalica” je prava veselica, pravi kontrapunkt cijelom albumu. Kroz nju si mogu zamisliti neki narodni ples u kojem će se djeca više igrati, nego plesati…

Što god se događalo u životu Adama Semijalca, nadam se da je shvatio da je glazba uvijek lijek, kako njemu koji je ipak nastavio glazbeno stvarati, tako i samom slušatelju koji će zavoljeti njegove radove. Do sad je uvijek bio originalan i drugačiji, pa tako je i “Ode dite” jedan vrlo specifičan album koji fino kombinira i eksperimentira zvukom, vokalom i melodijama.