Baks “Dopamin”: osamnaestogodišnja trap nada u trećem studijskom izdanju

Ponekad se zna dogoditi da u moje ruke zapadnu autori čiji opusi sežu iz razdoblja kad sam ja tek upoznavala zemlju, hodala svoje prve korake njome i mislima bezbrižno vrludala nevinim dječjim temama dok je ispred mene sjalo sunce, a trenutci su se svodili na sad i ovdje. Iako me to nikad nije sprječavalo da dajem iskrene osvrte na albume, tjeralo me da shvatim da sam participativno promatrala tek maleni dio glazbene scene. U istim cipelama stoji i današnji protagonist recenzije, impresivno mlada trap nada, Bartol Stepanić, koji se javnosti predstavio kao Baks. Osamnaestogodišnjak je iz Velike Gorice, nakon što se proslavio pjesmom „Lean“ i dao trap naciji da ga upozna, objavio album „Dopamin“ sastavljen od čak 18 pjesama u koje je svrstao suradnje s vodećim hrvatskim licima toga žanra, Hiljsonom Mandelom, Bore Balboom, Yung Budeom i drugima.

Hormon sreće bio je glavna inspiracija za naziv albuma, a isto ime nosi i prva pjesma već trećeg studijskog albuma. „Dopamin“ započinje riječima kazališnog glumca Gorana Grgića koji govori kako je najvažnije biti sretan. Na njega se nastavlja Baks koji, popraćen beatom, otvara prozorčić u svoj album dajući do znanja da je pred nas servirao album obgrljen tipičnim zvukom hrvatskog trapa, sladunjavim i zaljubljenim riječima te njegovim smirenim načinom pjevanja. Iako je početak dao naznaku u kojem će se smjeru kretati djelo, u nekoliko navrata on skreće sa svoje putanje, a jedna takva jest i druga pjesma, „Pina Colada“. Sam naziv pjesme aludira na ljeto, a zagrijanu, veselu i rasplesanu atmosferu, Baks je uspio stvoriti. „Pina Colada“ izlazi iz tipičnih trap okvira te pomalo naginje na trap folk zvuk.

S plesnog ritma, Baks ponovo dotiče mirnije tonove pjesmom „Glazba, dobar sex“ koja je sastavljena od eksplicitnih stihova u kojima opisuje intimni odnos s djevojkom. U refrenu nekoliko puta ponavlja naslov pjesme što ispada pomalo repetitivno, no situacija se poboljšava strofama u kojima pripovijeda priču. Pri opisivanju događanja i stanja svoga uma Baks se čini kao da hoda poznatim terenom, a to se očituje i u pjesmi „Postelja još miriše na nju“ u kojoj ponovo pjeva o famoznoj djevojci od koje mu se teško odvojiti. Osim što njegovi stihovi ne zvuče jednostavno i površno, kvalitetu kriju i u činjenici da su lako pamtljivi. Ljubavni ugođaj prenosi se i na „Mama, zaljubio sam se u njene ožiljke“, pjesmu u kojoj Baks, potpuno razgolićen, imitira razgovor sa svojom majkom. Pjesma takve tematike, kao što se očekuje, obiluje mirnoćom i iskrenošću koja pršti iz Baksa. Iako se Baks u ovom albumu bavio različitim temama, pjesme poput ove, pokazuju ga u potpuno prirodnom stanju kao mladog, neiskvarenog pojedinca kojem je doista jako stalo do djevojke o kojoj pjeva.

Nakon što je dosegao najveću dubinu koja će biti vidljiva na „Dopaminu“, Baks je na šesto mjesto albuma postavio „Svilu“. „Svila“ je znatno dinamičnija od prethodnih triju pjesama, no iako bi mogla svirati u klubovima i zabavljati mase, u ustima ostavlja prosječni okus. Dugi niz suradnji otvara pjesma „Gram“ koju je stvorio s Miach, pop zvijezdom u usponu. Već prvim taktovima, može se namirisati Miach. Veseliji beat na koji se najprije nadovezuje Baks, a zatim ona, zaokružuju vedru i živahnu skladbu koji ponovo dokazuju da se Miach dobro slaže s trap izvođačima. U nastavku, Baks je ubacio „Sat Interlude“ u kojem se može čuti glas djevojke Enah koja opjevava kraj nekog odnosa. Melodija je satkana od smirenog beata s gudačkim instrumentima.

Pedeset i pet sekundi bile su dovoljne za drugu po redu suradnju s albuma, a to je ona s Luzerima. „Druga cura“ stvarana je da zvuči kao pop punk, a trojcu je to uspješno pošlo za rukom. Zagrnut nostalgičnim zvukom, Baks je po prvi puta u ovoj pjesmi pokazao svoju vulgarniju stranu. Tematski se, naravno, dotiče ljubavi, ovog puta sa znatno snažnijim stavom. Odmah iza jedne trećine dijela Buntaia, stigla je druga trećina, Yung Bude, u pjesmi „Balenci“. Iako je Baks izrodio nekoliko vrhunskih pjesama ovim izdanjem, prvo mjesto na toj ljestvici čvrsto drži upravo suradnja s Budetom. Beskrajno zabavna pjesma u sebi drži hrpu pozitivne energije koja se prenosi na slušatelja. Refren zadržava titulu najboljeg dijela pjesme, u kojem se, po x-ti put pokazuje Baksova vrsnost baratanja riječima i stvaranja konstrukcija koje kasnije ne izlaze iz glave. S druge strane, jednako je kvalitetan i zvučan vers izveo i Yung Bude. Između suradnji, ubačena je samostalna pjesma, „Bunny“, koju je teško opisati riječima. Tisuću i jedan zvuk koji se može čuti u pjesmi čini ju potpunom glazbenom zbunjolom koja, na samom kraju, završi mirno kao da se ništa nije dogodilo. Kaos koji je „Bunny“ pružio upravo bi zbog iskakanja iz tipičnih okvira mogao izazvati reakcije.

Dvojac koji je nedavno objavio EP „D33“, Peki i Bore Balboa, iduće su dvije kolaboracije. Prvi je na redu Peki koji je gostovao na „Listam“. „Listam“ ispada kao jedna izrazito zvučna pjesma, no treba li ju se smjestiti na listu najboljih pjesama s ovoga izdanja, vjerojatno bi se držala sredine. „Vetements“, s Bore Balboom, s druge strane, zvuči mrvicu drugačije zbog same različitosti dvaju izvođača. Baks njeguje zvuk obilježen određenom količinom autotunea, dok je Boretov način izražavanja mnogo suroviji. Osjećaj za stvaranje hitoidnog zvuka ni jednom nije problem, a to se posebno očituje u refrenu, koji je, kao i većina s ovog albuma, neizmjerno lako pamtljiv. Zagrijanu atmosferu, Baks je smirio samostalnom pjesmom „Noćne more“, djelom koje zvuči vrlo uobičajeno i pomalo predvidljivo. Tipičan trap zvuk, koji će se svidjeti svakom obožavatelju toga žanra, može se čuti i u pjesmi „RICK!“. Baks je, ovog puta, ponovno vulgarniji, situacije više ne opisuje s pogleda zaljubljenog mladića, već mu tekstove piše njegov trap alterego. Iako to ne ispada loše, očita je razlika u kvaliteti tekstova koje piše zaljubljeni mladić i onih koje piše, prije spomenuti, trap alterego.

Posljednji albumski trio sadrži dvije suradnje i jednu samostalnu pjesmu. Kao prva na redu, nalaže se „POV!“ sa Sjenom. Baks je taj koji je u „POV!“ preuzeo kormilo, Sjena se čuje na jednom versu koji je, kako se čini, mnogo tiši, nego što je to Baksov dio. Samim time, najveća se pažnja na Sjenu skreće upravo zbog te promjene glasnoće. Baks preuzima refren i veći dio pjesme. Za sam kraj albuma, ostavljena je suradnja s možda najvećom facom među mnogim facama ovoga albuma, Hiljsonom Mandelom. „LJIGAV!“, za koji se, sudeći prema posljednjim Instagram storijima dvojca, snima spot, otvara Hiljson, nakon čega dolazi Baks. Liriks od kojeg je sastavljena pjesma zvuči kao da je dvojcu bilo beskrajno zabavno ga pisati, a produkt je njihovoga rada vesela pjesma. Iako je njihov odnos prema ženama u ovoj pjesmi vrlo upitan i ljigav, umotan je u celofan šale zbog čega se volim nadati da je pjesma tvorevina kućne zajebancije, a ne stavova. Posljednja je u dugom „Dopamin“ putovanju, „Woxtar“. Baks se vraća putem početka albuma, odaje dojam iskrenosti, pjesma mu se sastoji od osobnih borba u kojima on ponovo prikazuje sebe u privatnom izdanju. Miran završetak s Baksom u verziji koja bi ga u budućnosti mogla dovesti do važnog aktera hrvatske glazbene scene ispao je idealnim.

Treba li se album zaključiti u jednoj glavnoj misli, bila bi to definitivno ta da je apsolutno fascinantno da je ovaj album stigao iz uma osamnaestogodišnjaka. Osim što je Baks lirički dao sve od sebe, u ruke su ga prihvatili Traposlavia, Trky i Lockroom, trojac koji je to izdanje doveo na razinu profesionalizma. Baks ni u jednoj trenutku nije dao naslutiti da je on mlada jedinka koja se scenom kreće tek nekoliko godina. Puno su zreliji izvođači objavljivali znatno lošija djela, a upravo se zbog toga na Baksa treba skrenuti posebna pažnja. Zadrži li svoju iskrenost i skromnost koje su prštile iz ovoga izdanja, mogao bi postati jedan od glavnih kotačića trap scene u budućnosti. Kad se u izvođaču spoje talent za pisanje i uho za stvaranje hitoidnih pjesama, dobiva se kvalitetni album koji se vrlo glatko žvače. Podršku scene Baks ima, bazu obožavatelja već je stvorio, a u kakvom će se kontekstu u ovom mladiću dalje pisati ovisi isključivo o njemu i njegovom radu. Predispozicije za velike stvari definitivno postoje!