Grgur Višić
Traženja
Datum izdanja: 31.03.2023.
Izdavač: Croatia Records/Spona
Žanr: Folk
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Grgur Višić “Traženja”, recenzija albuma.
Kad si u konstantnom traženju nove glazbe, često si uvučen u gomilu prosječnih izdanja koje jednostavno moraš preslušati da bi došao do nečega što će te pogoditi baš na pravo mjesto… Taj pogodak, potpuno neočekivano, meni se dogodio upravo s ovim albumom i ovim autorom za kojeg do sad uopće nisam čuo. Možda je tako i najbolje ispalo.
Grgur Višić je mladić, rođen krajem ’99. u Zagrebu, pa se selio nekoliko puta. Ono što je u dosadašnjem životu radio je sasvim jasno, slušao je ranog Dylana i preostalu folk glazbu tog vremena jer se to jasno čuje na završnom produktu u vidu albuma “Traženja”. Grgur se jednostavno pronašao u tome, a mene pogodio nizom prekrasnih pjesama koje iznova vrtim i vrtim…
Da se razumijemo, nije da sam neki pretjerani fan Dylana, odnosno recitala bez pravih refrena na folk glazbu s nizom upliva usne harmonike, ali ovdje mi je tu sve sjelo na svoje mjesto. Pitko i melodično, autentično i zabavno, a sve zbog samog Grgura koji ima specifičan vokal i ne libi se ga koristiti u uvrnutoj interpretaciji iz pjesme u pjesmu.
Odmah u glavu udara uvodna “Gentleman Luzer” koja je jedna od najboljih skladbi koju sam čuo u posljednje vrijeme. Volio bih da takve pjesme dominiraju našim eterom, pjesme koje imaju glavu i rep, priču koja ide i ide u nedogled… A upravo tu Grgur djeluje moćno jer o svojoj svakodnevici može pričati i pričati, a da nimalo ne dojadi.
Nakon ovog uvoda, jednostavno mi više nije bilo bitno što će se dalje događati na albumu jer sam znao da imam jedno novo ime koje želim što prije čuti uživo, da čujem kako sve to djeluje u klupskom okruženju. Nadam se da će me i tako oduševiti jer sve ostalo bi bilo pogubno za moje trenutno raspoloženje.
Pjesme se redaju, sve imaju tu veselu notu, Grgurovu priču i vokal u prvom planu, a on to nosi s lakoćom. Iako su pjesme žanrovski vrlo srodne, u nijednom trenutku ne dolazi do zamora materijala, odnosno repetitivnosti koja dovodi do monotonosti, a to kod mladih srodnih autora zna biti problem.
Drago mi je da se Grgur nije dugo tražio (da parafraziram sam naslov albuma), te da je već na prvijencu pronašao sebe i svoj zvuk. Još mi je draže da to ovoliko dobro zvuči. Za mene, ovo je svakako jedan od najboljih albuma godine (iako su godišnje liste još daleko od nas).
