Dubioza kolektiv, jedan od najvećih bendova naše regije u Zagreb se vraćaju nakon nepunih pet godina kako bi nastupili na finalu Zagreb Music festa, na Velikom jarunskom jezeru. Kroz svoju dva desetljeća dugu karijeru objavili su brojne “himne generacija”, izdali deset studijskih albuma, na scenu unijeli svoju kombinaciju punka, reggaea, duba, ska, rocka i političkih pitanja.
Osim toga što ovaj intervju dolazi nakon točno onoliko vremena koliko je prošlo od njihovog zadnjeg nastupa u Zagrebu, kolektiv se vratio i više nego u stilu – kroz koncert kojim su u ZET-ovom tramvaju broj 12, od Ljubljanice do Draškovićeve. Dobro, ne od nekoliko sati, već od nekoliko stanica,…
@muzikahr @Dubioza Kolektiv na vožnjici u zetu-u, evo je i @stela_rade 🚃 #dubiozakolektiv #stelarade #zagreb #zet #zagrebmusicfest #fyp ♬ original sound – muzika hr
Sad možemo na intervju koji se održao neposredno prije svirke u tramvaju gdje su se Dubiozi kolektiv priključili Stela Rade i Gino iz Kultur Shocka. Ovaj put sam put posjeo Vedrana Mujagića i Branu Jakubovića iz Dubioze.
Zadnje što imamo od vas, objavili ste još jedan singl s Dinom Šaranom – “U3PM”, s kojim ste se obrušili na televiziju. Bliski ste s njim, kako je došlo do suradnje?
Mi smo susjedi. Živimo na 200 metara jedni od drugih. Zapravo, dvije zgrade dalje od njega, tako da provodimo puno vremena skupa. Ovo je samo početak ideje kroz koju želimo snimiti pet ili šest stvari, neki zajednički EP. Njemu odgovara da on malo promijeni svoj đir, nama da mi malo promijenimo, a imamo i neke slične ideje i slične pravce što bi mi sa tim.
Pjesma priča o tome da “ne upalite TV jer bi ‘sve lako moglo otić’ u tri fine materine”. Singl s kojim ste gostovali na HRT-u kod Šulentićke, kako je to prošlo?
Pa pitali smo zbog čega smo pozvani. Čak je na ovoj drugoj televiziji šta smo bili, voditeljica rekla “to je singl koji propagira gašenje televizije”, pa smo reagirali “pa nemoj sad ti da dobiješ otkaz zbog nas”. Ali šala je to, znaju oni da pjesma, zapravo nije o tome.
Još uvijek svi ne živite u Sarajevu? Pričali smo o tome prije pet godina. Bile su 3-4 lokacije – kako bend funkcionira, online?
Ljubljana, Trebinje, Pula, Zagreb. Imali smo neke početne promjene. Online smo imali Quarantine show – online svirke. Naš prijatelj iz Nizozemske zapravo je razvio nešto što je kasnije postalo Zoom. On je imao Zoom prije Zooma. Bio je blizu stvaranja Zooma bez kašnjenja i onda je htio da promoviramo taj njegov softver. Ideja je bila da napravimo online koncert, da svi sjedimo u kućama i sviramo – sve smo imali pripremljeno. Ali online više ne dolazi u obzir. Samo offline. Tvrdi offline.
Vaša priča je uvijek bila kako ste kao bend vrlo profesionalno, da je opuštanje tek nakon turneje? Kako to funkcionira kroz toliko turneja i koncerata?
Poslije svakog koncerta idu cuga i zajebancija i to, ali s godinama manje i manje. To je samo jedno piće uz koncert, a onda… Ali te turneje traju non stop, nemamo pauze. Osim kad snimamo malo, tad ima pauze, ali koncerti su neprestana stvar, osim te online traume. Svi mediji su zapravo forsirali tu matricu, kao – izdaš album pa dvije godine sviraš turneju pa dvije godine hiberniraš i smišljaš pjesme. To je bilo normalno, ali prije devedesetih.
Dvije godine su prošle od zadnjeg albuma “Agrikultura”, šta slijedi?
E to sad moramo izmislit’. Nekog koga, recimo, ne zanima naš engleski album, njemu je prošlo više od dvije godine – čak četiri. Sad radimo na tome da smo na tri tržišta, jedno je regionalno gdje funkcionira naš jezik, jedno englesko i jedno španjolsko. Englesko, u smislu internacionalno. Ideja je bila i da pišemo na španjolskom, tako da nam se to isto otvorilo kao nova mogućnost. Najzanimljivije u smislu pisanja muzike je ta mogućnost da se prebacuješ, znaš ono – pišeš jednu, dvije, tri pjesme i onda uđeš u neki štos, pa se onda prebaciš na španjolski gdje je sve malo drugačije, s drugim ljudima radimo. I onda se opet prebaciš i radiš recimo na engleskom pa se opet prebaciš. Sad nam je u cilju napraviti 3 EP izdanja, da stalno nešto izbacujemo.
Kakva je razlika u publici – između naše, latinske i međunarodne?
Nema razlike. Latinska Amerika je stvarno više uzbuđena, oni valjda i kad odu na jazz koncert skaču po glavama. U Europi… recimo bugarska publika je slična njima. I kad odeš negdje u Australiju, na kraj svijeta, publika je vrlo zahvalna. Makar, konzumiraju drugačije. Nisu baš navikli na stage diving, ali ih strašno zanima. Strašno ih zanima ono što ne znaju… za razliku od nas, mi idemo samo na ono što znamo. Ali mi kad sviramo, nekako je uvijek slična reakcija. Trebaš biti svjestan konteksta – ideš u Australiju, tamo je humor sličan engleskom, gledali su Monty Pythona i Mućke. U Njemačkoj moraš biti svjestan da to ne prolazi, moraš bit’ ono… znat’ gdje si u kojem momentu.
Gdje bude više ljudi?
Sad smo svirali po festivalima i solo koncertima, naravno da je na festivalima više ljudi, 15 hiljada i onda imaš Boogaloo, solo koncert. U Latinskoj Americi pola milijuna ljudi. Mi smo tamo spoznali dosta novih bendova.
Dosta radite ovih ‘stuntova’, šta je s kaznama?
Ne idemo sad mi do neke bezobrazne razine, uvijek kulturno pitamo. Nama je odlično da dođeš usred te neke situacije u kojoj nitko ne očekuje da ćeš nešto napraviti i onda napraviš taj pop-up neki. Dobro je izaći iz ove neke ugodne zone u kojoj si navikao biti. Zato se družimo sa Stevom Tajvancem, tip je došao od Tajvana do ovdje i svira po ulicama. Tako živi. Slučajno je netko snimio njega kako pjeva i svira neku našu pjesmu. Ne zna on naš jezik, ali nekako to fonetski zapamti, nema pojma šta pjeva, ali zapamti. Mi smo ga izveli pred ljude i on krene “bolje biti pijan…” na nekom polukineskom. A ono 30 hiljada ljudi pjeva, a njemu srce kao da nikad nije svirao pred više od 15. Njemu mozak radi tako da animira, to je pravi performans. Iz nule gradiš odnos s ljudima.
A šta je s ostalim suradnjama? Kuliš i zabrane? (otkazivanje “cajki” diljem Hrvatske)
To je bilo u tom momentu nezaobilazno. Da nismo reagirali, to ne bi bili mi. Ljudi kenjanju – upoznaš čovjeka i vidiš da je gospodin, imaš šta naučit od njega. Kuliš nam je dao neki respekt. Pravi profesionalac.
Pet godina je od zadnjeg nastupa u Zagrebu, ajmo malo o Jarunu i Zagreb Music Festu.
Nama je Dom sportova gdje smo tad prije pet godina nastupali omiljena sala u bivšoj Jugoslaviji, Arene su nekako… tamo se igra košarka. Svirali smo tih arena, ali nije to to. Dom sportova puno ljepše zvuči, akustika je bolja. A kapacitet, to bude tu negdje. Apeliramo ovaj put gradonačelniku da obnovi taj Dom sportova, sramota je ovo ovako.
Šta se sprema za ZMF, 1. lipnja ste na festivalu?
Dva albuma su se dogodila od zadnjeg nastupa ovdje (Pozitivac), puno novih pjesama koje nismo svirali pred ovom publikom, naravno bit će ove jake koje ćemo uvijek svirati, a bit će show. Bit će ‘engagementa’, nećemo sigurno samo izać’, reć’ “dobro večer” i počet svirat.
U nastavku slijedi fotogalerija stunta u tramvaju.
Kako do ulaznica za koncert – pitaš se?
U prodaji preko Entrija mogu se kupiti dnevne, festivalske i VIP ulaznice za Zagreb Music Fest. Omogućena je i limitirana količina dnevnih ulaznica za sva tri dana preko muzika.hr fanclub promo kodova.
