Baks “Dopamin 2”: dokaz kvalitete domaćih producenata

Otprilike u isto vrijeme prošle godine, tek punoljetan Baks, objavio je svoje treće studijsko izdanje, „Dopamin“. Bio je to album koji se dosegao nešto šire razmjere i Baksa doslovno lansirao među vodeća imena hrvatske trap scene. „Dopamin“ je izrodio nekoliko većih hitova od kojih je dakako najpoznatija pjesma „mama, zaljubio sam se u njene ožiljke“ u kojoj se treper obraća majci u potpuno ogoljenom i iskrenom izdanju.

„Dopamin“ je, samim time, svijetla pozornice okrenuo prema Baksu, zainteresirao je slušatelje i postigao ono najvažnije – stvorio iščekivanje za nadolazeće izdanje. Baks je svoj četvrti studijski album objavio 24. veljače, na isti datum kad je prvi „Dopamin“ izašao. No, zajednička obilježja ne ostaju samo na brojkama, već se prelijevaju i na naziv albuma jer se novo Baksovo izdanje zove „Dopamin 2“. Naslovnica drugog „Dopamina“, prikazuje ga kako sjedi na kamenju, a iza njega je idealističko plavo nebo, ptice, zec i nekoliko cvjetova. Album traje ravnih 30 minuta u kojima je raspoređeno 14 pjesama uz pet gostiju.

Prvi „Dopamin“ započeo je kratkim uvodom u kojem se slušatelju obraća glumac Goran Grgić koji govori da je najvažnije biti sretan, a sličan uvod ima i „Dopamin 2“. Poruka koju ovog puta šalje mladi treper u „Prologue“ jest da uvijek netko ispadne zao, upoznaje nas s producentima koji stoje iza velikog dijela albuma, Trkyjem i Traposlavijom. Baks je ovime potvrdio kako u sebi ima osjećaj za estetiku koji ga je već ranije odvajao od ostalih. Na mudre se riječi nastavlja sam Baks koji otkriva zvuk svoga glasa kakav će se protezati kroz čitav album. U njegovom se glasu primjećuje poprilična količina autotunea čime se stvara pomalo sintetički dojam. Melodija je, s druge strane, inovativna i ozbiljna.

Iako je pri prvom slušanju albuma postajala nada kako će vokal postati barem malo slušljiviji, „BaxXx Dijeta“ osporava to nadanje. Baks pjesmu započinje versom koji predstavlja refren i koji je nedvojbeno najviše obgrljen autotuneom. Stihovi su nešto prirodniji, a iz roja autotunea uspijeva izaći malo čistog vokala. Već se u ovoj, vrlo ranoj fazi albuma, zaključuje kako je novi album dokaz uspješnosti mladih hrvatskih producenata koji su radili na albumu. Na trećem mjestu albuma jest vjerojatno najveća suradnja albuma, ona s Hiljsonom Mandelom, na pjesmi „Monkey Business“. Produkciju je u svoje ruke uzeo Lockroom, a takva kombinacija već u teoriji zvuči obećavajuće. Tako doista i jest u praksi. „Monkey Business“ najkompletnija je pjesma koju je Baks stavio u „Dopamin 2“. Hiljson Mandela definitivno na svojim leđima nosi pjesmu, čuje se da je zreliji autor, a vjerojatno mu je i zato pripala čast da otpjeva refren. Baks je, s druge strane, također na razini. Lockroom je kao producent uspješno izašao na kraj s oba autora i još jednom potvrdio zašto se takav hype diže oko njega. Za dobrim konjem diže se prašina, a u Lockroomov slučaju to stvarno i jest tako.

Četvrta pjesma „Paranoje“ zasad je jedino djelo s albuma kojem je Baks odlučio udijeliti spot što nije čudno budući da se radi o pjesmuljku veselog tona koji lako ulazi u uho te ima potencijal postati radijski hit. „Paranoje“ imaju dobar ritam, lako su pamtljive i slušatelja ne zamaraju kompleksnim i dubokoumnim stihovima što se čini idealnim za komercijalne svrhe. Osim toga, „Paranoje“ su potvrdile ranije spomenutu tezu kako Baks ima osjećaj za estetiku koji je jasno iskazan u spotu. Baksovi spotovi gotovo su uvijek na svjetskoj razini, a ništa manje nisu pružile ni „Paranoje“.

Baks je trećom i četvrtom pjesmom uhvatio ohrabrujuć grip, ali peta pjesma nešto je slabija od prethodne dvije. „Congo“ je, usto, druga suradnja s albuma. Baksu se pridružuje Rovli, još jedno novo ime yemovog tima. Dvojac je očito ciljao na stvaranje pjesme ljetnoga ugođaja pri čemu su uspjeli, ali „Congo“ jednostavno nije pjesma koja na slušatelju ostavlja jak dojam. Prosječni instrumental i objektivno upitani stihovi – „Oči crne ko Congo“, „Mala trese guzu ko bongosi / Ona zove samo kada solo sam“ doista nisu nešto što pokazuje sposobnost dvojca. Suradnja s Rovlijem prva je od triju koje je Baks nanizao na „Dopaminu 2“. Zanimljivo je da je Baks na svome albumu okupio čak tri autora koji spadaju u novu generaciju čime je, barem malo, slomio trend da na svakom albumu gostuju isti ljudi. „Juliana“ jest suradnja sa Špirom, glazbenikom koji je nedavno objavio EP „Malo skuplji“ na kojem radio s Tejom. „Julianu“ vodi Baks, a Špiru je pripao jedan vers u kojem je on uspio zadržati svoj specifičan način pisanja tekstova. Za Špiru je, što je uostalom pokazao i na „Malo skuplji“, očito da je trenutno u svojoj najboljoj pisačkoj fazi koja bi u budućnosti mogla izroditi ozbiljne pjesme. „Juliana“ je generalno još jedna poprilično prosječna pjesma kojoj fali ono nešto da oduševi.

Posljednja mlada nada koju je Baks angažirao za album jest Peki koji gostuje na čak dvije pjesme – „Bonjour“ i „Pinokio“ na sedmom i devetom mjestu. „Bonjour“ je pjesma lepršavoga beata koja se tematski bavi ljubavnim odnosom. Baks pjeva lako pamtljiv refren, a Peki se može čuti na sredini pjesme kad izvodi svoj vers. Pekijev se vokal nešto bolje slaže s beatom, nego Baksov. S druge strane, u „Pinokiju“ su im vokali uspješnije usklađeni, a beat je također inovativniji. Sam početak pjesme budi pomalo nostalgičan osjećaj na početke hrvatskog trapa, no brzo se to vraća u 2024. i drugačiji zvuk kakav trenutno njeguje trap scena. „Pinokio“, jednako kao i „Bonjour“ opjevava djevojku. Između suradnji, našla se tu i „Dinero“. „Dinero“ je pjesma puna potencijala, međutim ona je izrazito repetitivna, a tekst koji Baks repa nije očaravajući. Da citiram samog Baksa: „Dobar mi je mali Baks, al’ tekst mu je smeće“.

Deseta i jedanaesta pjesma „Dopamina 2“ jesu „Mami“ i „Bounce“, a njihova je zajednička točka što su obje vrlo zabavne. „Mami“ jest izrazito dinamična pjesma u kojoj Baks ima nekoliko kreativnih stihova poput: „Iskačem iz paštete ko da sponzor je Argeta“. Nakon gotovo cijelog preslušanog albuma, „Mami“ je prva pjesma na kojoj se jasno čuje da je uživao radeći je. „Bounce“ je, s druge strane, nešto tipičnija trap pjesma u kojoj ponovno pjeva o djevojci. „Bounce“ je pjesma koja ima puno potencijala, ali je njen problem što se doima kao da je na samom kraju razvodnjena. Na „Bounceu“ se to zorno prikazuje odmah nakon usporenog dijela. Čitavih tridesetak sekundi, od nešto više od 2 minute dugoj pjesmi, može se čuti samo beat i Baks koji neprestano govori ‘bounce’.

Posljednja suradnja s „Dopamina 2“ je s Gocom R.I.P. Baks i Goca radili su na pjesmi naziva „bezdan“, a ona je potpuna kontra „Mami“ i „Bounceu“. „bezdan“ je smiren, Baks ovog puta s poštovanjem pjeva djevojci, na njega se nadovezuje Goca jednako srceparajućim stihom. „bezdan“ je upravo ona pjesma na kojoj se pale bljeskalice tijekom koncerta. Posljednje dvije pjesme s „Dopamina 2“ jesu „Demon me čuva“ i „u sreći je grijeh“. „Demon me čuva“ veseli je predah između dvije osobne pjesme. „u sreći je grijeh“ najintimnija je pjesma koja se nalazi na ovome izdanju. Baksov vokal minimalno je prekriven autotuneom, tekst je osoban, a beat dramatičan.

Nakon preslušavanja čitavog izdanja, red je izvaditi glavne misli. Već je prvim albumom dokazao da je izrazito profesionalan u svemu što radi, a „Dopamin 2“ to je samo podigao na novu razinu. Gledajući s produkcijske strane, ovaj je album dokaz da Hrvatska po tom pitanju nimalo ne zaostaje za svjetskim trendovima. Album je, s te strane, doveden gotovo do savršenstva, a u nekim je pjesmama jasno da ih upravo to izvlači. Međutim, problem Baksovog „Dopamina 2“ jest da on ni u jednom trenutku nije uspio zakucati, odnosno stvoriti pjesmu koja oduševljava. Prvim je albumom tje o uspio pjesmom „mama, zaljubio sam se u njene ožiljke“, no u ovom izdanju toga nema. Generalno gledajući, „Dopamin 2“ ozbiljno je i zrelo izdanje sa svojim usponima i padovima, ali nažalost uz glavnu manu, nedostaje ta jedna pjesma koja baca u trans. Bez obzira na to, kad pričamo o Baksu, pričamo o devetnaestogodišnjem tinejdžeru pred kojim je još čitava karijera u kojoj doista ima vremena stvarati hitove.