Iako je album vani već mjesec dana, hype oko “Mandela Effecta” nije splasnuo. Pjesme su s najiščekivanijeg albuma u Hrvatskoj još uvijek dio ljestvice najslušanijih pjesama kod nas, o izdanju se naveliko priča, a svaki se spot s nestrpljenjem iščekuje. Očekivanja su obožavatelja bila visoka, pritisak je bio stvaran, no Hiljson Mandela zadovoljio je i najkritičnije fanovi te udahnuo dušu u strastvene slušatelje trapa.
Hiljson Mandela najprije je slavu stekao svojim radom u KUKU$-u s kojim je izrodio nekoliko velikih hitova, poput “Oće Kurac” ili “Medalje”, nakon toga krenuo u solo karijeru, a veći samostalni rad predstavlja upravo prije spomenuti album. Uz svoj je rad u trapu, svoju drugu glazbenu stranu pokazao nastupima s Praznom Lepinjom.
O „Mandela Effectu“, Billboard ljestvici, suradnjama i puštanju trapa na radijskim postajama progovorio je u intervjuu za muzika.hr.
“Mandela Effect” bio je najiščekivaniji trap album unazad nekoliko godina. S obzirom na to da su nakon gotovo svakog tvog releasea, bio on s Kuku$om ili kao samostalni projekt, obožavatelji zazivali veliki “Mandela Effect”, koliki ti je pritisak stvarala činjenica da cijela horda fanova čeka tvoj samostalni album? Jesi li zbog toga pokušavao ubrzati proces stvaranja izdanja? Osim toga, jesi li u bilo kojem trenutku stvaranja pomislio kako taj album možda neće zadovoljiti fanove? Očekivanja su bila izrazito visoko postavljena.
Mnogo sam puta razmišljao kako bi taj album trebao zvučati. Imao sam različite ideje i demo snimke koje sam pripremio za neke od tih vizija i logično je da se pritisak gomilao s obzirom na to da sam u više navrata najavljivao album kroz period od par godina. Trenutna verzija albuma nastala je kao plod šestomjesečnog rada i kad se gleda u odnosu na starije demo snimke koje nisu završile na albumu, a radilo se na njima i duži vremenski period od pola godine, moglo bi se reći da se proces stvaranja izdanja uistinu ubrzao.
Na kraju sam znao da imamo dobar album iza kojeg mogu odlučno stati, ali sam par puta razmišljao o tome da možda trebamo dodatno upicaniti stvari i još se više posvetiti istome. Drago mi je da nismo, jer mislim da bi baš ubili čar i žar albuma s toliko nepotrebnim perfekcionizmom i tko zna koliko bi onda svi još dugo čekali taj “Mandela Effect”. Razmišljanja sam da artist treba težiti tome da sam bude istinski (koliko je to moguće) zadovoljan vlastitim projektom, a da će ljudi to, uz pregršt rada i izgaranja, malo sreće i Božju pomoć, prepoznati!
Pogleda li se na Billboardovu ljestvicu najslušanijih pjesama u Hrvatskoj koja nam je odnedavno dostupna, na njoj prevladavaju srpski autori. Jedan si od rijetkih Hrvata koji je ušao na listu i to s čak tri pjesme istovremeno. Koja ti je bila prva pomisao kad si shvatio i vidio na Billboardu da publika doista uživa tvoj rad? Što ti je važnije, reakcija publike ili tvoj osobni pozitivni dojam o albumu koji si izdao?
Osim svih featova s albuma, kojih je četiri, na Billboard su ušle i dvije solo pjesme, “Lova” i “Cura S Kvarta”, tako da sveukupno gledano, šest pjesama ili zapravo pola albuma, je bilo na Billboardu, što je velika sreća i čast. Zahvalan sam svim fanovima i drago mi je da im se album sviđa do te mjere da već znaju sve tekstove na koncertima i partyjima. Bez osobnog pozitivnog dojma ne bih ni izdao album tako da je to definitivno moje osnovno polazište, ali bez fanova nema doslovno ničega. Oni su ti koji su me napravili, kojima dugujem sve i zbog kojih se na kraju dana i trudim pronaći nova rješenja i raditi što bolju glazbu, spotove, nastupe i sve ostalo što ide uz jedan život glazbenika.
View this post on Instagram
Iza sebe imaš jako puno uspješnih izdanja i pjesama, a pretpostavljam da u trenutku kad počinješ komercijalizirati svoju umjetnost, vrlo često zaboraviš na početke i vrijeme kad si glazbu radio isključivo iz gušta. Izjavio si da te ovo izdanje podsjetilo zašto si krenuo raditi glazbu. Zbog čega su se, pri snimanju “Mandela Effecta”, u tebi probudili osjećaji s početka karijere?
Sve se mijenja, naše se misli mijenjaju, mozgovi se mijenjaju i na kraju dana htjeli si mi to priznati ili ne i ljudi su podložni promjenama. Samim time se neki pogledi na glazbu, unutarnja filozofija i odnos spram same umjetnosti mijenjaju kada se u životu glazbenika pojavljuju stvari koje su do tada nepoznate ili nove. Glazbu oduvijek radim iz gušta, jer nju živim i uživam u njoj, pa radost pronalazim u bilo kojem obliku. Uzmimo za primjer Elvisa koji je volio gospel glazbu, ali je morao raditi hrpu u to vrijeme popularne glazbe, jer je bio pod različitim ugovorima. Ne bih rekao da nije volio raditi tu popularnu, komercijalnu glazbu, mislim da je samo stvar osobnih preferenci. Osoba koja živi glazbu moći će je cijeniti i pronaći radost i u najsitnijoj reklamnoj pjesmici ili radijskom jinglu.
Doduše, nakon dugo vremena, u par navrata u studiju, osjećao sam neopisivu lakoću stvaranja, koja mi se zbog različitog i proširenijeg gledanja na glazbu i svega oko nje promijenila u povećanu samokritičnost. Lijepo je bilo biti sto posto prisutan u tim prelijepim trenucima i mislim da je rad s odličnim producentom albuma Mihovilom Šoštarićem – Lockroomom, uvelike doprinio tome.
U “Mandela Effectu” počeo si eksperimentirati s drillom koji je u posljednjih godinu dana kod nas rapidno narastao. Što te inspiriralo da kreneš u zvuk koji se više priklanja zvuku drilla nego čistog trapa kao što je to naprimjer u pjesmi „Mbappe“?
Na pjesmama kao što su “Još Ovu Noć” i “Kanye Kim”, htio sam donijeti malo tog melodičnijeg drilla koji nije još toliko popularan na ovim prostorima, a jako mi se sviđa kao glazbeni izričaj. Aktivno pratim svjetsku scenu i drill mi je s produkcijske strane jako zanimljiv, jer se s malo drugačijim beatovima dobiva i malo drugačiji feel, koji se meni sviđa.
Flowovi i energija preko drill beatova su mi privlačni, a jako me oduševljava koliko hip-hop može široko ići u svoju lepezu raznolikosti sa svim tim podžanrovima koje je iznjedrio od svojega nastajanja.
Neke pjesme s albuma, poput „Cura s kvarta“ imaju u sebi ubrizganu malu dozu trap cajke prizvuka. Što ti misliš o fenomenu trap cajka koji hara regijom? Jesi li ikad razmišljao da bi se bacio u te vode?
„Cura S Kvarta“ je pjesma koja je nastala kao super zezancija u studiju. Ne idem toliko duboko da vlastite pjesme definiram žanrovski. Možda bi bolje pitanje bilo: Što mislim o fenomenu trap glazbe koji hara svijetom? Sve države svijeta imaju svoje trap glazbenike, mi samo imamo sreću da u Hrvatskoj sve dolazi posljednje, pa je tako naša mala scena tek u nastajanju, a prijatelji i kolege iz regije rade bengere, hitove i dobre rap i trap pjesme, već puno duže od 15 godina.
Na svoj si album doveo Rastu s kojim si snimio pjesmu “McLaren”. Činjenica je da srpski reperi i treperi imaju mnogo zavidniju poziciju u svojoj državi nego što to imaju treperi u Hrvatskoj. Zašto je tome tako? Doživljavaju li te ljudi kao zvijezdu kao što doživljavaju na primjer Rastu?
Scena u Hrvatskoj tek se gradi. Kada smo mi počinjali bilo je tu svega par imena, većinom i redom s underground scene. Ne zamaram se s time tko me kako doživljava već stvarno pokušavam iz dana u dan što kvalitetnije i bolje napraviti glazbu i sve oko nje na čemu radim.
U “Mandela Effect” paketu kao prvi spot izašao je onaj za pjesmu “Još ovu noć” koja je nastala sa Z++, a sada i videospot za “McLaren” s Rastom. Koliko su po tebi danas bitni videospotovi? Do koje mjere ti je bitan vizualan identitet tvog albuma?
Sigurno je da su vremena kada si mogao izbaciti dobar materijal i očekivati barem nekakvu reakciju daleko iza nas. U društvu koje ovisi o afirmaciji preko društvenih mreža i broju pregleda i lajkova do content creatora s jedne platforme koji ovise o content creatorima s druge platforme da postanu popularni, s često upitnom kvalitetom projekta i sve manjim rasponom pažnje kod ljudi općenito, očito je da su vizualni identitet i marketing okosnice projekta, nekada i više nego sam materijal, što je malo žalosno… Bitno mi je da je sve na vrlo visokoj razini i trudim se da u svim segmentima budem što bolji, ali da me trenutno stanje društva zabrinjava – zabrinjava me.
Najbolje si pjesme s albuma ostavio za sam kraj. Prema kojem principu si slagao redoslijed pjesama? Postoji li neka priča iza redoslijeda pjesama?
Ne mislim nužno da su najbolje s albuma, ali neke meni najdraže pjesme ostavio sam za kraj s obzirom na to da su teme ponešto osobnije i intimnije, a nisam htio početi pametovati ili kukati na početku albuma. Redoslijed pjesama napravljen je kako bi što bolje slušatelju prezentirao cijeli album i zamišljen je tako da netko tko odvoji 30 minuta svoga vremena da presluša album, na kraju dobije smislenu audio cjelinu koju nosi sa sobom i može se prisjetiti cijele brije kada god poželi. Album je zamišljen kao iskustvo.
Eksplicitnost tekstova u trap žanru isti košta nemogućnosti da se probije u radijskom eteru. Donosi li to plus ili minus trap-u te trebaju li traperi i autori tekstova pjesama općenito razmišljati o tome da im je potreban i radijski airplay da bi trap u potpunosti ušao u mainstream?
Čujem da se strani izvođači bez problema vrte na radijskim postajama s podosta eksplicitnim sadržajem. Radeći ovaj album nisam imao radijski airplay u vidu, ali mi je ekstremno drago što su pojedine postaje prepoznale neke pjesme i uvrstile ih u rotaciju. Puno mi je draže da se to dogodilo na ovaj, spontaniji način i htio bih se zahvaliti svim radijskim postajama koje vrte moje pjesme, nebitno koje! Mislim da polako dolazi vrijeme gdje će se mainstream i underground sresti u punom sjaju i konačno vidjeti koliko ih sličnosti zapravo povezuje. Na kraju dana, bitna je dobra glazba i produkcija, a neautentičnost i stara rješenja ne mogu nas dovesti do novih zajedničkih pobjeda.
Ove je godine konačno dodana kategorija (op.a. druga je godina, ali je prva prošla nezapaženo) za najbolji hip hop album na Porin s kojom je taj žanr postao bliži hrvatskom mainstreamu. Smatraš li da je to bio veliki iskorak ili ipak misliš da su nositelji hrvatske estrade samo pokazali da apsolutno nemaju pojma što se događa u toj sceni? Prema tvom osobnom iskustvu, trebaju li trapu i srodnim žanrovima uopće nagrade, medijska, odnosno pažnja šire javnosti? Radi li išta korisno trapu, u smislu promocije, dodavanje kategorije za hip hop na Porin?
Drago mi je da je dodana, mislio sam da već postoji. Lijepo je primiti nagradu, a još ljepše onda kada je uistinu zaslužena, bez zakašnjenja kako bi se reklo. Trap je, uz hip-hop, vrlo vjerojatno, ako uzmemo i produkcijsku stranu koja je utjecala na cijelu pop kulturu, trenutno najpopularniji žanr na svijetu. Kod nas stvari i dalje malo kasne, ali lijepo je živjeti na mjestu koje je manje opterećeno globalizmom.
Za kraj, svatko ima svoju definiciju i zamisao „Mandela Effecta“, a ti si rekao kako on za tebe označava pojam „o nekoj boljoj, pravoj i do sada ne postojećoj glazbi, svojevrsnoj odi trapu“. Bez obzira na to što svi povezujemo Mandela effect uz trap, postoji li ikakva šansa da se pojam Mandela effecta prenese i na tvoje, žanrovski drugačije, glazbene projekte poput Prazne Lepinje? Uostalom, koji su planovi s daljnjim razvijanjem „Mandela Effecta“? U kojem će smjeru Hiljson Mandela skrenuti iduće?
Velika koncertna promocija Mandela Effect albuma odvit će se 14.10. u Tvornici kulture u Zagrebu i pozivam sve ljude koji ovo čitaju da dođu tamo u što većem broju, jer u dobroj atmosferi slavimo trap kulturu! Prazna Lepinja ima svoju briju, koju zajedno s članovima benda živim na malo drugačiji način, ali jedna stvar je sigurna u vezi “Mandela Effecta” i to je najbolje rekao KUKU$: ‘Nikad neće stati kada krene!’
