Embassy 516 “Trans.” – Kreativna kulminacija

Embassy 516 svakih se pet-šest godina javi s novim albumom. Prvo su 2012. objavili debi album “Surveillance Of The Environment”, da bi 2018. došao nastavak u vidu albuma “Correlation”. Skok po skok, prošlo je novih pet godina, te su ovi Dubrovčani zaokružili još jednu cjelinu imena “Trans.” objavljenu prije koji tjedan. Što reći? Iskustvo se osjeća jer iz albuma u album bend raste, te radi sve bolju i bolju glazbu! Da istaknem, i prvijenac uopće nije bio loš, tako da sami sebi dižu ljestvicu sve više i više.

Možda (pre)rijetko objavljivanje albuma, možda (pre)malo svirki, možda dubrovačka adresa utječe na to što o Embassy 516 ne pričamo mnogo više jer je iz priloženog jasno da se radi o jednom odličnom bendu koji se trudi pratiti svjetske standarde prilikom rada na svojim pjesmama. Tako “Trans.” zvuči baš žestoko, energično i moćno, te da im ne znam mjesto stanovanja, teško bih zaključio da dolaze s juga Hrvatske.

Od utjecaja (jasno se osjeti da je ovaj album najžešći do sad) mogla bi se popisati jedna podugačka lista bendova, ali da skratim priču, ovo bih najlakše opisao kao mješavinu The Smashing Pumpkinsa i Musa. Ima tu poprilično alternativnog rock zvuka pomiješanog s elektroničkim dodacima i s čestim pjevnim refrenima, što ovaj album zapravo čini vrlo prohodnim, iako je uvelike mračan. Kad sam u sumiranju birao bendove za usporedbu, osim glazbenog dijela, treba reći da su paralele vidljive i na tekstualnoj razini jer i Embassyju se približava kraj svijeta, kao jedan od osnovnih motiva kojeg razlažu uz druge usporedne teme.

Time je sasvim jasno da je “Trans.” jedan od albuma kojeg se ne treba libiti pustiti na najglasnije jer tad on pruža najviše. Sva ta melodična buka postaje jedan novi dom za vaš slušni aparat i tražit ćete da vas posjeti iznova i iznova.

Već je najavni singl “Darkslide” pokazao svu melodioznost benda, a na albumu ima još nekoliko takvih pop bisera koji bi mogli s lakoćom završiti na vrhovima top ljestvica kad bi Embassy 516 bio samo malo više u medijima. Tu prvenstveno mislim na pjesmu “Ergo Propter Hoc” koja je jednostavno hit i ako to neće postati, stvar je u nama, a ne u bendu, jer je bend pružio najbolje od sebe što je mogao.

Ostatak materijala možda nije na prvu toliko hitoidan, ali to i nije glazba koja zahtjeva hit do hita. Dvije pjesme iz prethodnog odlomka trebale bi biti odličan mamac za preslušavanje albuma, a tad slijedi otkrivanje tog mračnijeg zvuka koji jednostavno briljira iz pjesme u pjesmu. Jasno se osjeća iskustvo koje su skupljali godinama, te jednostavno isporučili niz pjesama koje vrijedi iznova preslušavati.

Teško se oteti dojmu da Embassy 516 ima mnogo više talenta od trenutne popularnosti, ali što je tu je. Ono što se naziralo na prethodnim radovima, kulminiralo je na albumu “Trans.”, te se sad nadam da je došlo njihovo vrijeme i da će rapidno krenuti prema gore. Kod njih bi to značilo i doslovno, jer sad s otvaranjem Pelješkog mosta stvarno više ne postoje barijere da ne sviraju ‘na kontinentu’, a time se jedino može širiti fanovska baza. Studijski, pokorili su sve što su trebali, sad kreće onaj ‘teži’ dio i promocija istog… Ali nije ni to preteško, kad imaš toliko dobar i moćan album kao što je to “Trans.”!