Težak stupanj komunikacije

Ovaj dubrovački bend, ili bolje rečeno konceptualni projekt, postoji već nekoliko godina kroz koje je prošao što i većina bendova: promjene u postavi, demo izdanja, koncerte…

No, nakon pomnog planiranja, došlo je vrijeme da svoje ideje podijele u vidu albuma prvijenca “Surveillance Of The Environment“.

Osim tematike kojom se bend bavi, zanimljivo je i kako im je ime nastalo. Naime kada su tražili ime već je postojala pjesma koja se zove “Embassy”, a ime je uzeto iz ikonografije velškog benda Manic Street Preachers, koji su utjecali na pjesme Dubrovčana. Njihov gitarist Richard James Edwards je 1995. godine misteriozno nestao, a zadnje mjesto na kojem je viđen upravo je soba broj 516 u hotelu Embassy u Londonu. Upravo u tom broju je i poveznica datuma objave albuma prvijenca (16. svibnja).Prvi album nazvan je “Surveillance Of The Environment“, a naziv je preuzet po teoriji tri stupnja komunikacije, osmišljene od strane američkog političkog znanstvenika i komunikacijskog teoretičara Harolda Lasswella, a to su nadzor okoline (‘surveillance of the environment’), korelacija društvenih komponenti i međugeneracijska kulturna transmisija. Već sada postoji ideja povezivanja iduća dva albuma s ostalim stupnjevima komunikacije, što bi činilo konceptualnu cjelinu od tri dijela.

Od 30-ak pjesama, bend je izdvojio njih 12 koje prati tmurno, sanjarsko raspoloženje, a upravo u takvom tonu su i tekstovi, koje u cijelosti sami potpisuju, i koji projiciraju temu postavljanja pojedinca u socijalno okruženje, situacije u kakvima se mnogi mogu pronaći. Upravo zbog toga album ima hladan zvuk i djeluje usporeno, instrumenti su posloženi tako da nijednog nema previše. Naprimjer, klavijature su cijelo vrijeme nazočne, ali na način da lagano prate melodiju ili ugodno ‘popunjavaju’ prostor kada se gitare povuku u drugi plan. Odlično gradivo za kišne dane.

Album otvara “An Amplitude” uz laganiji tempo, gdje sanjarsko raspoloženje dočaravaju gitare, a pjesma je odsvirana ‘u dahu’, gdje strofe prekida tek intermezzo, a solo je ostavljen za kraj. Vokal je ovdje odigrao dobru ulogu, odnosno lijepo dočarava upravo ono o čemu pjeva.

“Post-Hoc” jedna je od catchy pjesama jednostavnog uvoda, a melodijom kao da funkcionira po principu ‘manje je više’: nekoliko tonova koje gitara prebire kao da postavlja tezu, a klavijature decentno kao da na nju odgovaraju. Još jedna lako pamtljiva pjesma je “Souverain Bien” koja je najavila album, a za nju je snimljen i videospot u Gradskom kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, za čiju režiju se pobrinuo Zlatko Tomić. Premisa videospota jest putovanje protagonistice Katije Kozine natrag u prošlost i promatranje svoje ranije i mlađe sebe. Članovi banda sugeriraju kritiku društva tamnim uniformama i crnim povezima, a radnja je nevezana uz vrijeme i mjesto, dajući pogled u prošlost i sadašnjost života protagonistice. Pjesma dosta podsjeća na ranije uratke engleskih rockera Muse (”Origin of Symmetry”, ”Absolution”), a gitara na solu ima dosta topao, pomalo retro zvuk.

Klavijature i gitare još su jednom pokazale suradnju na “Community“, pjesmu čijih nekoliko akorda bismo naučili i sami zasvirali u nekom depresivnom raspoloženju, zatvoreni u sobi, daleko od očiju javnosti. Klavir samo pravi društvo. A to pokušava činiti i drugi vokal na refrenu koji je apsolutno nepotreban, jer donosi zbunjujuću notu, jednostavno je melodija takva da je nezgodno posložiti to što su zamislili. Jasno je da se kroz album želi prikazati neravnoteža, pa tako i ovom pjesmom, ali način na koji je riješen ovaj refren loš je odabir.

“Surveillance Of The Environment” jako je apstraktan, zahtjeva pozorno slušanje, dobru analizu tekstova i poznavanje onog što se krije iza imena. Većina će zasigurno zaobići ove radnje te će samo preslušati album. Mnoštvo je ideja na jednom mjestu koje treba otkrivati, a to je jedan od razloga zbog kojeg će album imati malo sljedbenika.