Đorđe “Borba”: Tri godine čekanja za vrhunski rezultat sučeljavanja alter ega Klinca

Novo izdanje vrsnog srpskog liričara, mladog kritičkog uma i nadasve sjajnog glazbenika Klinca čekalo se pune tri godine. U gotovo tri godine bez glazbe Klinca (izuzev nekoliko singlova), znali smo da želimo povratak najkvalitetnijeg trap liričara, a on se vratio u obliku Đorđa. „Borba“ je treće izdanje Đorđa Čakića, dečka kojega smo dosad znali kao Klinca. Đorđe nam više ne progovara iz tijela Klinca, već to čini njegov primarni ego na kojem je naglasak u ovom albumu. Klinac i Đorđe suočavaju se na posljednjoj, istoimenoj pjesmi kao naslov albuma, „БОРБА”. U jedanaest pjesama smještenih u dvadeset i dvije minute, mogu se čuti stihovi Đorđa, ali i njegovog oca, Arsena Čarkića.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Đorđe (@klinvc)

Đorđe je svoj glazbeni put otvorio pjesmom „Bolji loš“ koja u svom imenu sadrži oksimoron koji se provlači kroz cijelo djelo. „Bolji loš“ započinje isječkom iz vijesti u kojem se građani obavještavaju da je zrak u Beogradu izrazito zagađen, nakon čega se svojim dionicama uključuje Đorđe. Prva je pjesma već dala jasni uvod u izdanje – Đorđe zadržava ono što je njegovao godina. Promišljeni tekstovi kao temelj prišiveni na laganiju melodiju čine pjesmu „Bolji loš“. Prvu pjesmu s albuma slijedi „Kain“. Da će „Kain“ imati opasniju i vulgarniju atmosferu očito je već i iz samog naziva pjesme koji u Bibliji označava prvog čovjeka koji je počinio ubojstvo. Đorđe u pjesmu ubacuje samopouzdane stihove: „Ne mrdam k***em, a cena mi ne mrda“ koje dodatno poboljšava dozom humora: „Keva će misli da valjam kokain“. Kvalitetu svojih pjesama Đorđe podiže dikcijom jer naglašava točno određene riječi, fraze i rečenice.

Dugi instrumentalni uvod najava je za pjesmu „Ponoć = podne / Nije mi problem“. U brzoj i dinamičnoj pjesmi, Đorđe naglasak stavlja na stih: „Na kraju samo želim da mi dete bude bolji čovjek nego ja“ čime pjesmom zaranja duboko i daje joj određenu težinu. Prvi bi se dojmovi mogli sumirati u misao da se kvaliteta trap glazbe krije u pjesnički obojenim stihovima i dobroj dikciji. „Zovi advokata“ četvrta je pjesma s „Borbe“ u kojoj Đorđe ponovo potvrđuje da u posljednje tri godine nije izgubio svoju glazbenu vrsnost. U nešto mirnije i osobnije vode Đorđe je zaplovio sporijom pjesmom „Traume“. Iako se monotonost javlja kao čest problem u trap pjesmama, Đorđe ga se rješava mijenjanjem brzine, jačine i glasnoće repanja i melodije. Osim što iskrenost i uvjerljivost dobiva osobnim tekstovima, u pjesmama Đorđa autotune je sveden na minimum čime odmah odaje dojam normalnog lika.

Između pjesama „Traume“ i „Ljubav nije za mene“, Đorđe je ubacio kratki interlude koji je nazvao „Blocka Interlude“. Interlude traje pedesetak sekundi u kojima Đorđe dvaput ponavlja istu strofu. Dakako, kao što je i očekivano, u pedesetak sekundi se pjesma ne stigne pretjerano razviti. Sedma pjesma je „Ljubav nije za mene“ u kojoj Đorđe govori o svom odnosu prema ženama, ovisnostima i životu. U pjesmama on gleda svoje probleme u oči, ne skrivajući da ga doista more mnogi problemi s kojima se još uvijek ne zna kako boriti. S obzirom na to da većina pjesama ima odlične tekstove, beatovi često ostaju u drugom planu, a Đorđe svojim glasom manipulira i vlada pjesmom.

„Dylan Blue“ melodična je i ljubavna pjesma koja prikazuje najnježniju stranu Đorđa s ovog albuma. Ime pjesme zapravo je ime Versace parfema s kojim on povezuje curu o kojoj pjeva. Đorđe je u pjesmi potpuno razgolićen, prepušta se ljubavnim borbama, pokušava se odupreti zaljubljenosti i poručuje djevojci da se ne smije zaljubiti jer će to on razoriti. Usred svog pjevanja, ubacuje dio u kojem govori da će trenutak kad spozna njegovo pravo lice, biti trenutak kad će upamtiti njihov kraj. „Dylan Blue“ bez rasprave spada u najbolje što je album „Borba“ pružio slušatelju, a s obzirom na to da Đorđe pjeva o ljubavnoj situaciji koja se danas može preslikati na život podosta mladih, mogla bi to postati pjesma koja će obilježiti generacije.

U sličnom melodičnom tonom, Đorđe nastavlja pjesmom „Mida“. „Mida“ spada u kraće pjesme s izdanja, a Đorđe, kao i u nekoliko ranijih pjesama, govori o životu. Najsnažnija rečenica definitivno je: „Ljudi nikad gluplji tek sad kad je znanje džabe“. U nastavku spominje da je odgojen kao ispravan lik, ali je on možda sastavljen od dvije osobe. U melodičnom je tonu i predzadnja pjesma s albuma – „Johnny Cash“. „Johnny Cash“ sporija je, emotivnija, mirnija i sjetnija pjesma u kojoj Đorđe pokazuje svoju ranjivu stranu. On ponovno uspijeva uvjeriti slušatelja u svoje probleme, govori o njima iskreno i na samom kraju, bez obzira na egoistične lirikse koje je provlačio kroz djelo, potvrđuje da je i on normalan čovjek kojeg muče iste brige kao i svakog drugog.

Na posljednjem mjestu albuma stoji Đorđeov duet sa samim sobom, odnosno Klincem. Đorđe je u pjesmi spojio dva svoja lica tj. pokazao svoju unutarnju borbu. Da se doista hrva sa samim sobom, izrekao je stihom: „Živimo sa sobom, ali uvijek vodimo rat“.

Iz svega napisanoga proizlazi da je Đorđe objavio izvrsno glazbeno djelo na kojem nema ni jedne stavke koja je ispod postavljene razine. Razlike u kvaliteti pjesama su minimalne, ovisne o vlastitim ukusima, ali gotovo je sigurno da će svaki ljubitelj trap žanra ostati očaran onime što je Đorđe u „Borbi“ pružio. Pjesme su kratke, udarne, a Đorđe se lirički uzdiže od tradicionalnih trap tema. Tri godine čekanja za neki konkretniji materijal iz ruku mladog umjetnika doista su bile vrijedne onoga što je pred nas servirano.