Bojana Vunturišević nakon nastupanja kao članica nekoliko underground sastava, prije osam godina odlučila je okrenuti novu stranicu svoje karijere i upustiti se u solo vode. Prvo što je nakon tog pothvata ugledalo svjetlo dana bio je jako dobro prihvaćen album “Daljine” iz 2017., a idući smo dočekali šest godina kasnije, u mjesecu ljubavi, s nazivom – “Ljubav“. Kao žena koja ostavlja trag na sceni, Bojana će 22. svibnja nastupiti u zagrebačkom Vintage Industrial Baru.
Sve je nekako krenulo s tvojim bendom Svi na pod – stara tema, nećemo o tome, ali nam je bitna tema za otvoriti ovaj intervju.
Da, malo mi se povraća na tu temu. Odem sad nedavno na intervju i prvo pitanje je kakvo mi je bilo iskustvo svirati u bendu Svi na pod. Duže nisam u bendu nego što sam bila u bendu. Imam 2 albuma solo, 2 albuma s bendom, a ako računam i ove pjesme koje radim s drugima – pa više sam napravila bez benda nego s bendom.
Drugo pitanje bilo je koji je koncept albuma “Daljine”. Ljudi, taj album je izašao 2017. Da, malo mi se povraća od toga.
U ovom intervjuu je ta priča uvod jer se dogodila transformacija koja ti je zapravo i sad vidljiva u nastupima, što možda jednim dijelom zbunjuje i zato je zanimljivo, kako se to spoji? Stilski i žanrovski je dosta velika razlika, a ista je priča. Jedan stil do “Daljina”, a onda “Daljine” i “Ljubav” ide nova priča, kako to vidiš?
Meni ne postoji stilska razlika, možda ima u pjesmama koje radim s Cobyjem. Na primjer, “Ljubav”, “Svemirska ljubav” i “Care” pošto je i tu Coby isto radio kao producent. “Ljubav” je, ono, punkerica neka sa primjesama funka. PFunkerica. Ja to volim zvati PFunkerica jer ima i punka i funka. Punk energiju ima, a u suštini je funk. “Svemirska ljubav” je dupci dupci dupci pjesma, ali kad poslušaš na primjer pjesmu “Dom”, “Solitu”, ne znam, meni je to logičan nastavak “Daljina”, ali nekako mi je dosadno praviti jednu te istu pjesmu. Uvijek volim biti različita. Ja sam Bojanse. Beyonce je sad izdala country album, ‘ko zna šta ću ja izdati sljedeće.
Zasad za album ne znamo šta dalje ide, a šta nas čeka dalje s tobom? “Ljubav” je album od lani.
Godina dana je prošla, ali “Ljubav” je za mene jako, jako stara priča. Neke pjesme su nastale 2018., 2019., neke pjesme su nastale za vrijeme pandemije. “Ljubav” i “Svemirska ljubav” su nastale u studenom 2019. godine. Prema tome, puno je vremena prošlo, to su za mene baš baš stare pjesme.
A što me čeka, ne znam, samo se bavim drugima trenutno.
Taj dio pisanja za druge se posebno ističe. Iako se znalo i prije da pišeš za druge, nekako se najviše primijetila pjesma “Behute” za Senidu.
Narodnjak. Meni je to čisti narodnjak. Kad bi bila DJ na svadbama, ja bi prvo pustila Lepu Brenu – “nek mi stave okove, neka me zarobe, robinja sam tvoja, uzmi me” i onda bi pustila “Behute”. To se slaže po vajbu, po karakteru, po tonalitetu, po tempu. Meni je to jedna te ista pjesma.
Kad je “Behute” izašla, taman se pokrenuo Billboard Croatia, ljestvica koja prati slušanost. “Behute” je bila na vrhu kao prva najslušanija pjesma u Hrvatskoj otkad to prati Billboard, to je trajalo 2-3 tjedna.
Pa volite vi cajke.
Najslušanije su i prema Billboardu cajke, pa Jala i Buba. U zadnje vrijeme dominira Grše. On je krenuo je kao tvrdi rap, ali je sad više Jala i Buba rap. I to je sad najslušanije u Hrvatskoj. A zna šta radi, dolazi iz metala, ali je reper.
Metalci uvijek postanu narodnjaci. Samo čekamo Vojina Kličkovića (metal bend Reckoning) kad će u narodnjake. I ovu izjavu ostavite u intervjuu.
Pisanje za druge je velika tema što se tiče tvoje karijere. Mislim da si jedna od najuspješnijih u tome. Senidu smo već spomenuli, a tu se nanizalo sad već puno imena. Čini mi se da si već sigurnjak kad treba zvati nekog da napiše hit.
Tu je Senida, tu je Sara Jo, imam dosta pjesama sa Zoi. Coby i ja smo pisali “Muškarčinu” za PZE, ali to je više Cobyjeva pjesma. Ja sam samo pratila njegov vajb. Znači, kao što sam rekla – Sara Jo, Senidah, Zoi… Na novom albumu Senide koji se priprema imam 3-4 pjesme. Nataši Bekvalac sam pisala jednu, to me zapravo lansiralo kao tekstopisca. Tu pjesmu posebno volim i kad mi dođe naplata autorskih prava. Prijateljica mog kućnog budžeta.
Ne bi rekla da time plaćam rentu, ali lijepo proživim ljetne praznike. Ali nema tu toliko pjesama koje sam pisala za druge. To jesu hitovi, pa se možda zato čini da sam toliko pisala drugima, ali nisam baš puno radila za druge. Mislim da je sve skupa nekih dvadeset pjesama, kad ubrojimo nove Senidine.
Da li te zovu i traže da napišeš hit ili te zovu samo da napišeš pjesmu?
Pa… ne zovu me da napišem hit, zovu me da napišem pjesmu. Sa Sarom Jo imam neku novu pjesmu, zvuči ko Kali Uchis s predzadnjeg albuma. To ljudi u Srbiji ne slušaju, to samo muzički sladokusci vole. Tu se vraćam na Zoi. Sve te pjesme koje sam pisala, niti jedna nema sad baš komercijalni potencijal.
Kad te zovu za pjesmu, kako te traže za to?
Kod Senide, recimo, dobijem matricu s nekom melodijskom linijom. I ti kad čuješ tu melodiju, ne možeš da ne kažeš “brate, ovo je hitčuga” i onda usmjeriš mozak ka tome, koristiš riječi koje su egzotičnije, ali i da pogodiš žicu koja je u svima nama, na prostorima bivše Jugoslavije – ista.
Kakav ti je taj Bassivity život? Kako to funkcionira, da ste svi vi zajedno u studiju, da radite zajedno… i da to donosi plodove.
Meni je predivno. Jedino mi je žao što se nismo sreli ranije. Tamo smo i Relja i Coby i ja. Relja je naš razredni starješina. Svi ga znamo od početka karijere kad je imao čuveni rap dvojac VIP. Ja nisam tad slušala to, tada sam više naginjala zvuku “Sarma, prdež i rakije” od Bad Copyja. To je malo drugačija rap priča. Ali mi smo ista generacija, Relja, Coby i ja i žao mi je što se nismo ranije sreli. Slušali smo istu muziku, gledali iste filmove, crtiće. Imali smo iste probleme, s istim izdavačima. Borili se za naša izvođačka i autorska prava.
A onda tamo 2018. godine otkrivam svoj talent pisanja za druge. Nisam nikad vjerovala da znam to raditi. Uvijek sam tražila pomoć nekih drugih. Mislila sam da nisam sposobna sastaviti dvije rečenice. Zvao me Coby da napišem pjesmu za Natašu Bekvalac i onda me muka natjerala da dokažem da znam i to raditi.
Šta misliš o sebi, jesi bolji tekstopisac ili performer?
Jao, Edo, ne znam. Kad imam koncerte, onda mi se ide u studio i mrzim raditi koncerte. Kad nemam koncerte, kad sam stalno u studiju, onda mislim da sam bolji performer. Uvijek ta neka “šizofrenija” kod mene i borba te dvije ličnosti, ali mislim da sam ja u suštini muzičarka, jer nekako muziku najlakše izrodim. Oko teksta se nekad jako mučim i to mi je jako frustrirajući proces.
S kim bi htjela surađivati, osim Bassivity ekipe?
Već radimo van kuće. Iz Hrvatske je došla Franka pa smo radili – mi nismo zatvoreni, mi smo izdavačka kuća, ali ti možeš doći kod nas da napravimo pjesmu. Imamo više studija, radimo muziku za filmove, za reklame, dječju muziku. Ja sam radila himnu za djecu s downovim sindromom, himnu za neke dječje sokiće. Mi nismo zatvoreni.
Kad sam počela s njima, mislila sam da ću raditi neku muziku za prodaju. Nije mi na pamet padalo da se ponudim da oni izdaju neku moju muziku jer je meni to u glavi bila muzička kuća koja izdaje isključivo rap žanr. Ali 2018. godine se počelo širiti na druge žanrove.
Sad imamo Bobana Petrovića. Petrović je, na primjer, čuveni beogradski funker, disko pjevač. Kao preteča Olivera Mandića, s tim što se Oliver Mandić lansirao, a Boban Petrović nije ništa napravio 40 godina.
S kim bi htjela raditi van već spomenutih, ali da je baš jako daleko od svega ovog?
S Goranom Bregovićem. Voljela bi vidjeti kako taj mozak funkcionira. Jako, jako bi htjela raditi sa Severinom. Mislim da se ta žena i ja jako razumijemo i mislim da bi od te žene mogla puno naučiti. Voljela bih raditi s Vojkom… Meni on ima domaći album godine.
View this post on Instagram
Da li bi prihvatila da tebi netko napiše pjesmu?
Voljela bi da neko napravi muziku za mene. Ja uvijek 50-50 radim muziku. Pola Coby, pola ja. Voljela bi da mi Vojko napravi muziku. Bilo bi dobro, bilo bi lucidno. Coby i Vojko su radili zajedno. Zanimljiva kombinacija. Njih dvojica su započeli nešto, i naravno nisu završili.
Šta misliš o mladim imenima, vidiš nekoga ko se ističe, nekoga ko će napraviti nešto i ostati ovdje? Ko će napraviti razliku? Da li te uzbuđuje nešto novo? Recimo teenageri ili oni u dvadesetima. Zoi si već spominjala.
Ne znam. Uvijek sam kad sam bila mlađa gledala i čekala kad će netko reći moje ime u intervjuu, tako da mi je ovo malo nezahvalno. Volim Zoi, mislim da Iva Lorens može mnogo dati. Ona mi je sad interesantna, i dalje je mlada. Ima puno toga za naučiti, imam i ja, a kamo li ne Iva koja je mlađa 10 godina. Volim i Buč Kesidi, volim Tam, volim Jymenik koja ima jednu stvar s Cobyjem, kad sam ju čula, naježila sam se. Ona pjeva možda i bolje od Senide. Pocket palma mi je isto super.
Šta slušaš novo?
Slušam, slušam, ali ne znam šta slušam. Volim ovu Grkinju (Marina Satti) što ide na Euroviziju. Godinama želim napraviti nešto s našim tradicionalnim zvukom, ali ne znam kako. A ona je ko neka Rosalía, ali balkanska.
Šta kažeš na Euroviziju?
Eurovizija se baš podigla na neki nivo koji mene zanima. To je Konstrakta dosta napravila, naša direktorica čak ne PZE, nego Eurovizije. A bila je Konstrakta sa Zemljom gruva i prije toga, da prošire tu njihovu publiku koja ih prati. Mäneskin recimo, meni to nije ništa novo, ali Konstrakta je. Meni je to nešto novo i mislim da je “In corpore sano” jako opasna, jako dobra pjesma.
Možda se ja čak zbog Konstrakte prijavim. Prije nisam htjela, ali sad bi zbog zezanja. Jer je jako dobro zezanje. Ali mi je malo lejm snimati te džinglove za RTS – znaš ono, “okreni se, hodaj, a sad mahni”.
Kakvi su ti Baby Lasagna, Teya Dora i slovenska predstavnica Raiven?
Trebala sam raditi neki intervju za Vogue Adria, ja kao moderatorka i da u tom intervjuu sudjeluju Teya Dora, Baby Lasagna i Raiven i onda sam uzela poslušati pjesme i kad sam završila, ipak su mi javili da nećemo to i onda više nikad nisam ni poslušala tako da ne znam. Meni je i dalje Konstra najbolja.
Ajmo na Zagreb i koncert u Zagrebu, u Vintageu. Kao nekakva uvertira je bio i koncert u Domu omladine u Beogradu, prije 2 tjedna.
Recimo, omiljeni koncert u Domu omladine mi je bio prošlogodišnji, imala sam dvije večeri zaredom. Vidim da se svi sad vole hvaliti da su rasprodali, pa eto i ja sam. Na ovom koncertu, ono što mi je bilo fascinantno je reakcija publike, ali meni nije bilo nešto. Nije bio naš tonac. Tonac domaćin je više to napravio kao da je rokenrol svirka, a ja sam sad malo više na matrici i elektronici, a to će se popraviti za Zagreb.
Šta još znamo o Zagrebu?
Svi dolazimo. Cijeli bend. Sve moje četiri prijateljice koje pjevaju sa mnom. Otkad su sa mnom, puno nam je ljepše i u kombiju, u backstageu i u životima generalno. I dolazi Zoi s nama, njenu novu pjesmu smo ubacili i na koncertu u Domu omladine. A kako nemam svoje nove pjesme, onda smo tako osvježili setlistu. Sada ćemo ubaciti i nove pjesme od Zoi, pa će nešto ona i sama, pa da se i ljudi bolje upoznaju s njom. Da vide i da ona ne nastupa samo, što se kaže “na ploču” nego da i ona nastupa i s bendom. Bit će pun kombi, mislim da će i još jedan auto s nama.
Dugo uopće nisam nastupala u Hrvatskoj. S albumom “Ljubav” uopće nisam nastupala u Hrvatskoj, a s albumom “Daljine” sam najviše u Hrvatskoj nastupala. Nastupala sam čak na adventu u Zadru. A za Zagreb, ja bi voljela da nas još dođe, da dođe i Iva Lorens i da dođemo svi, ali vidjet ćemo.
