Nakon što smo izdvojili 12 najboljih albuma koje smo slušali u studenom, vrijeme je da se dotaknemo i mjeseca prosinca i zaključimo uspješnu 2018. koju ćemo pamtiti po mnoštvo toga. Ekipa vjernih i revnih recenzenata obradila je nova nedavno objavljena izdanja nakon temeljitog preslušavanja, od kojih se nekolicina našla i među najboljim domaćim i stranim albumima 2018. godine.

Naći ćete neka dobro poznata imena, ali i neka novija koja vam toplo preporučamo da poslušate. Ovo su najbolji albumi koje je naša redakcija slušala u prosincu, a čija je ocjena bila od četiri zvjezdice pa naviše.

Art Brut – “Wham! Bang! Pow! Let’s Rock Out!”

Muziku podržava

“Cijeli album obiluje lepršavim gitarskim indie pop rockom, pa tako već uvodna ‘Hooray!’ odaje jednu himničnu atmosferu koja će se vjerojatno pjevati na mnogim britanskim koncertima, ali i šire. Nakon nje dolazi ranije spomenuta ‘I Hope You’re Very Happy Together’ i tu shvatimo da im je pauza dobro došla, jer su fino napunili baterije i sad ponovno pogađaju dobre i iznimno radiofonične pjesme.” – Siniša Miklaužić (recenzija)

Detour – “Tourdetour”

“Nenad, Gina i drugovi znaju napisati, aranžirati i odsvirati dobre pop pjesme koje imaju moć da prenu slušatelja iz njegove svakodnevice i uvjere ga da iza ugla već sja sunce.” (…) “Ali u globalu, od ovog albuma je teško tražiti više – on je dovoljno dobar da Detour cementira među vodeće hrvatske pop-sastave. Uživajmo u lepršavom popu grupe Detour!” – Zoran Tučkar (recenzija)

Anderson .Paak – “Oxnard”

“Osim što je ‘Oxnard’ ugostio velika i bitna imena i što dolazi s tog područja, u sebi nosi veliku kvalitetu i inovaciju u glazbi kako današnja publika ne bi bila zasićena istim zvukom. Spoj hip hopa i soula na prethodnim albumima ga je definitivno obilježio, a sada imamo album koji taj zvuk donosi u puno življem izdanju.” (…) “Eksperimentiranje s pomalo psihodeličnim zvukom podržavam i dobro se uklopio u ‘Oxnard’. Ako se gleda njegova produkcija, tekstovi pjesama i cijeli tim koji je radio na albumu, ‘Oxnard’ je Andersonov do sada najkvalitetniji projekt.” – Nikolina Vulić (recenzija)

Alkaline Trio – “Is This Thing Cursed?”

“‘Is This Thing Cursed’, deveti album za Alkaline Trio, fantastičan je povratak u formu nakon pet godina studijske tišine i prijeko potrebna doza hororesknog, polu-deprimirajućeg softcore punka s primjesama krvi, alkohola, slomljenih srca i onosvjetske atmosfere.” (…) “Čista produkcija oslanja se na jednostavnost triju instrumenata i postiže nevjerojatnu kohezijsku melodičnost. Baš ta melodija najveći je adut albuma, a svi mali dodaci poput klavira, pozadinskog vokala i mini-solažice uljepšavaju kompletnu zvukovnu sliku.” – Igor Maračić (recenzija)

Mary May – “Things You Can’t Put Your Finger On”

“Njen zvonki glas uspješno meandrira između dočaravanja ukleto izgubljene nevinosti i anđeoskog, čak ponekad zvuči kao da sjedi sama u sobi, pjeva si da si olakša, a netko je skrivećki snima.” (…) “‘Somewhere Else’ je još jedan fantastičan pop-ubod. Album zatvara ‘What A Day’ i u tih četrdesetak minuta Mary May je rekla više nego mnogi u sat vremena, dva sata ili pak cijeloj karijeri.” – Zoran Tučkar (recenzija)

Christine and The Queens – “Chris”

“Héloïse je album napisala potpuno sama, uz iznimku ‘Damn, dis-moi’ (‘Girlfriend’) suradnje s Dâm-Funk. Također, ‘Chris’ je Héloïse producirala sama, odsvirala gotovo sve instrumentacije uz pomoć nešto nadarenih kolega i suradnika. Album je toliko neodoljivo zarazan. Zrači posebnom poletnošću i optimizmom, otvorenog je iskrenog pristupa i osvaja s lakoćom. Od prve do zadnje pjesme možda u ponekad nedovoljno izraženim aranžmanima, nepopustljivo je svjež i konzistentan. I ne zaslužuje ništa manje od ovdje dane ocjene. Album opasno visoke preporučljivosti. Bezpogovorno jedan od najvećih pop dostignuća 2018. godine.” – Patrik Horvat (recenzija)

Thee Melomen – “Disappear”

“Nema tu neke pretjerane komplicirane svirke, ovo je garažni rock kakav treba biti. Šarmantan i prpošan, ponegdje vrlo zaraznih melodija, neki pozitivan spoj The Sonicsa i The Ramonesa s jasnim temeljima i u sceni koju smo nedavno opisali kroz kompilaciju ‘It Came From The Garage vol. 2’” (…) “Potpuno je jasno da su Thee Melomen proširili svoju zvučnu sliku i to su napravili uspješno, ne osjeća se nikakva prisila, odnosno da je nešto napravljeno isforsirano, već kao da je došlo prirodno tijekom proba.” – Siniša Miklaužić (recenzija)

Ti, ja i moja mama – “Teška kao dno”

“Šteta što je ovaj album izašao tako kasno u godini jer vjerujem da se mogao jače probiti na godišnjim listama mnogih portala. Album jednostavno djeluje suvereno, ima snage nekonvencionalne teme ubaciti u gotovo mainstream pop zvuk. Barijere će oduvijek postojati za one kreativne koji su malo preko granice, a u ovom slučaju izgleda da tekstovi (i poneki spot) rade barijeru prema jačem medijskom otvaranju. To je stvarno šteta jer Ti, ja i moja mama je jedan jako dobar bend koji je s prvijencem ‘Teška kao dno’ isporučio jedno od najzanimljivijih izdanja godine.” – Siniša Miklaužić (recenzija)

Tonka – “Važne stvari”

“Antonija Matković Šerić, od milja Tonka, polako ulazi u one ljude koje ‘nije potrebno posebno predstavljati’. U bračno-umjetničkoj uniji s Aljošom Šerićem, Tonka je iznjedrila jak pop-album koji se ne boji ugristi slušatelja za uho.” (…) “Iako je bilo pitanja na temu ‘A zašto ne pod imenom Pavel?’, situacija je jasna – ovo je bitno drugačiji izričaj, to je i dalje pop-muzika, ali vidno drugačija pop-muzika nego Pavel, mnogo je više ‘elektrike’, primjerice, Pavelov hit ‘Lažu devedesete’ ovdje naprosto ne spada. Tonka u svojim rukama ima obećavajući početak svoje solo-karijere.” – Zoran Tučkar (recenzija)

105 Shares
Muziku podržava