Nakon što smo izdvojili 12 najboljih albuma koje smo slušali u studenom, vrijeme je da se dotaknemo i mjeseca prosinca i zaključimo uspješnu 2018. koju ćemo pamtiti po mnoštvo toga. Ekipa vjernih i revnih recenzenata obradila je nova nedavno objavljena izdanja nakon temeljitog preslušavanja, od kojih se nekolicina našla i među najboljim domaćim i stranim albumima 2018. godine.
Naći ćete neka dobro poznata imena, ali i neka novija koja vam toplo preporučamo da poslušate. Ovo su najbolji albumi koje je naša redakcija slušala u prosincu, a čija je ocjena bila od četiri zvjezdice pa naviše.
Art Brut – “Wham! Bang! Pow! Let’s Rock Out!”
“Cijeli album obiluje lepršavim gitarskim indie pop rockom, pa tako već uvodna ‘Hooray!’ odaje jednu himničnu atmosferu koja će se vjerojatno pjevati na mnogim britanskim koncertima, ali i šire. Nakon nje dolazi ranije spomenuta ‘I Hope You’re Very Happy Together’ i tu shvatimo da im je pauza dobro došla, jer su fino napunili baterije i sad ponovno pogađaju dobre i iznimno radiofonične pjesme.” – Siniša Miklaužić (recenzija)
Detour – “Tourdetour”
“Nenad, Gina i drugovi znaju napisati, aranžirati i odsvirati dobre pop pjesme koje imaju moć da prenu slušatelja iz njegove svakodnevice i uvjere ga da iza ugla već sja sunce.” (…) “Ali u globalu, od ovog albuma je teško tražiti više – on je dovoljno dobar da Detour cementira među vodeće hrvatske pop-sastave. Uživajmo u lepršavom popu grupe Detour!” – Zoran Tučkar (recenzija)
Anderson .Paak – “Oxnard”
“Osim što je ‘Oxnard’ ugostio velika i bitna imena i što dolazi s tog područja, u sebi nosi veliku kvalitetu i inovaciju u glazbi kako današnja publika ne bi bila zasićena istim zvukom. Spoj hip hopa i soula na prethodnim albumima ga je definitivno obilježio, a sada imamo album koji taj zvuk donosi u puno življem izdanju.” (…) “Eksperimentiranje s pomalo psihodeličnim zvukom podržavam i dobro se uklopio u ‘Oxnard’. Ako se gleda njegova produkcija, tekstovi pjesama i cijeli tim koji je radio na albumu, ‘Oxnard’ je Andersonov do sada najkvalitetniji projekt.” – Nikolina Vulić (recenzija)
Alkaline Trio – “Is This Thing Cursed?”
“‘Is This Thing Cursed’, deveti album za Alkaline Trio, fantastičan je povratak u formu nakon pet godina studijske tišine i prijeko potrebna doza hororesknog, polu-deprimirajućeg softcore punka s primjesama krvi, alkohola, slomljenih srca i onosvjetske atmosfere.” (…) “Čista produkcija oslanja se na jednostavnost triju instrumenata i postiže nevjerojatnu kohezijsku melodičnost. Baš ta melodija najveći je adut albuma, a svi mali dodaci poput klavira, pozadinskog vokala i mini-solažice uljepšavaju kompletnu zvukovnu sliku.” – Igor Maračić (recenzija)
Mary May – “Things You Can’t Put Your Finger On”
“Njen zvonki glas uspješno meandrira između dočaravanja ukleto izgubljene nevinosti i anđeoskog, čak ponekad zvuči kao da sjedi sama u sobi, pjeva si da si olakša, a netko je skrivećki snima.” (…) “‘Somewhere Else’ je još jedan fantastičan pop-ubod. Album zatvara ‘What A Day’ i u tih četrdesetak minuta Mary May je rekla više nego mnogi u sat vremena, dva sata ili pak cijeloj karijeri.” – Zoran Tučkar (recenzija)
Christine and The Queens – “Chris”
“Héloïse je album napisala potpuno sama, uz iznimku ‘Damn, dis-moi’ (‘Girlfriend’) suradnje s Dâm-Funk. Također, ‘Chris’ je Héloïse producirala sama, odsvirala gotovo sve instrumentacije uz pomoć nešto nadarenih kolega i suradnika. Album je toliko neodoljivo zarazan. Zrači posebnom poletnošću i optimizmom, otvorenog je iskrenog pristupa i osvaja s lakoćom. Od prve do zadnje pjesme možda u ponekad nedovoljno izraženim aranžmanima, nepopustljivo je svjež i konzistentan. I ne zaslužuje ništa manje od ovdje dane ocjene. Album opasno visoke preporučljivosti. Bezpogovorno jedan od najvećih pop dostignuća 2018. godine.” – Patrik Horvat (recenzija)
Thee Melomen – “Disappear”
“Nema tu neke pretjerane komplicirane svirke, ovo je garažni rock kakav treba biti. Šarmantan i prpošan, ponegdje vrlo zaraznih melodija, neki pozitivan spoj The Sonicsa i The Ramonesa s jasnim temeljima i u sceni koju smo nedavno opisali kroz kompilaciju ‘It Came From The Garage vol. 2’” (…) “Potpuno je jasno da su Thee Melomen proširili svoju zvučnu sliku i to su napravili uspješno, ne osjeća se nikakva prisila, odnosno da je nešto napravljeno isforsirano, već kao da je došlo prirodno tijekom proba.” – Siniša Miklaužić (recenzija)
Ti, ja i moja mama – “Teška kao dno”
“Šteta što je ovaj album izašao tako kasno u godini jer vjerujem da se mogao jače probiti na godišnjim listama mnogih portala. Album jednostavno djeluje suvereno, ima snage nekonvencionalne teme ubaciti u gotovo mainstream pop zvuk. Barijere će oduvijek postojati za one kreativne koji su malo preko granice, a u ovom slučaju izgleda da tekstovi (i poneki spot) rade barijeru prema jačem medijskom otvaranju. To je stvarno šteta jer Ti, ja i moja mama je jedan jako dobar bend koji je s prvijencem ‘Teška kao dno’ isporučio jedno od najzanimljivijih izdanja godine.” – Siniša Miklaužić (recenzija)
Tonka – “Važne stvari”
“Antonija Matković Šerić, od milja Tonka, polako ulazi u one ljude koje ‘nije potrebno posebno predstavljati’. U bračno-umjetničkoj uniji s Aljošom Šerićem, Tonka je iznjedrila jak pop-album koji se ne boji ugristi slušatelja za uho.” (…) “Iako je bilo pitanja na temu ‘A zašto ne pod imenom Pavel?’, situacija je jasna – ovo je bitno drugačiji izričaj, to je i dalje pop-muzika, ali vidno drugačija pop-muzika nego Pavel, mnogo je više ‘elektrike’, primjerice, Pavelov hit ‘Lažu devedesete’ ovdje naprosto ne spada. Tonka u svojim rukama ima obećavajući početak svoje solo-karijere.” – Zoran Tučkar (recenzija)
