Nakon što smo izdvojili 12 najboljih albuma koje smo slušali u listopadu, vrijeme je da se dotaknemo i mjeseca studenog koji je došao do samoga kraja. Ekipa vjernih i revnih recenzenata obradila je nova nedavno objavljena izdanja nakon temeljitog preslušavanja.

Naći ćete neka dobro poznata imena, ali i neka novija koja vam toplo preporučamo da poslušate. Ovo su najbolji albumi koje je naša redakcija slušala u studenom, a čija je ocjena bila od četiri zvjezdice pa naviše.

Emma Ruth Rundle – “On Dark Horses”

“‘On Dark Horses’ potresan je, snažan, sirov i jednostavan album čija je snaga u otvorenosti i iskrenosti. Vokalno je Emma Ruth Rundle snažna i sjajna, ovim je albumom to još više iskazala, dok gitara i dalje ostaje instrument koji najvjernije pokazuje kakva je Rundle glazbenica.” Anita Milićević (recenzija)

Igralom – “Sunovrat”

Muziku podržava

“Neki bi rekli, to je čista Afrika, neki bi pronašli probleme u šablonizaciji ponekih rifova koji nalikuju kao omaž starom hard rocku, nekome će zasigurno zasmetati nazalni vokal Dimitrija… Ali upravo sve to zajedno daje ono nešto što nam toliko nedostaje u današnjoj glazbi ovih prostora. Teško je biti originalan, ali Igralom je upravo već prokušanim formulama uspio doći do jednog sasvim novog zvuka koji udara na prvu i spreman je izaći van granice južne Srbije.” Siniša Miklaužić (recenzija)

Mangroove – “Srce”

“‘Srce’ je vrhunska progresivna pop-rock-funk-soul kolekcija pjesama načinjena od umjetnika koji vole to što rade, koji znaju to što rade i koji je konačno gratificiran za sav svoj dugotrajni rad. Iako su i prije imali dobre muzičare i dobre pjesme, na ovom albumu se skoro sve poklopilo: Željkino pjevanje, Starešinićev osjećaj za svirku i kompoziciju, neočekivani zvukovi.” Zoran Tučkar (recenzija)

Robyn – “Honey”

“‘Honey’ je suzama polirano pop savršenstvo. Album koji će vas voditi kroz tamne prostorije melankolije i gubitka, ali dovesti konačne topline. Robyn je ono što zovem dobar pop, jer on kao žanr možda i (ne) skriva koliko dobar može biti. Samo trebate dobro odabrati.” Patrik Horvat (recenzija)

Letu Štuke – “Topla voda”

“Šarana i dalje zanima ‘elektrika’, odnosno klasična pop-rock muzika premazana raznim elektroničnim dodacima. Kao tekstopisac Šaran je rezignirani angažirani pratitelj politike u samoobrani. On kritizira površnost društva koje ne čita sitna slova, Šaran kritizira potrošačke navike, a čini se da se ni sam ne skriva kritizirati te slične navike kod sebe. (…) Ovo je pop-album teške kategorije, koji pokazuje Šarana i sastav kako idu u korak s vremenom i kako se unatoč rastućoj rezignaciji ne predaju.” Zoran Tučkar (recenzija)

Thom Yorke – “Suspiria (Music for the Luca Guadagnino Film)”

“(…) Za ovaj zadatak konkretno, Thom Yorke se dokazao kao sjajan izbor. Glazba Radioheada je zapravo oduvijek sadržavala suptilnu notu sablasnog u sebi, od svojih početaka pa do današnjeg dana” (…) “Mnogo kritičara shvaća Yorkea i njegovo stvaralaštvo unutar i izvan Radioheada kao jedan zaseban žanr. Hrabra je to tvrdnja i veliki kompliment Yorkeovom dugogodišnjem radu, no teško je reći ima li čvrste temelje; možda ćemo bolje znati dvadeset, trideset godina od danas. Svakako bih rekla da će ‘Suspiria’ soundtrack nastaviti potpirivati takve riječi.” Andrea Basić (recenzija)

Marissa Nadler – “For My Crimes”

“‘For My Crimes’ obračun je Marisse Nadler sa samom sobom, sa svim davno napisanim pjesmama i licima koja su prošla kroz njezin osobni i glazbeni put. Pitanje o čijim se zločinima radi nije lako za odgovoriti, iako je to naslov albuma, a naslovnica slika koju je naslikala sama Nadler, a opisala ju je kao ‘vatreni grad koji eksplodira'”.  Anita Milićević (recenzija)

Kensington Lima – “May”

Kensington Lima je stvorio album koji se lako sluša, i teško odljepljuje od ušiju. Možda je bilo bolje u vrijeme kazeta, ali ni s ovakvim kolekcijama nije skroz grdo. Kensington Lima sprema bend, tako da će na koncertnim promocijama sigurno biti sunca. Ako nigdje drugdje, onda u Radićevim pjesmama.” Zoran Tučkar (recenzija)

Daughters – “You Won’t Get What You Want”

“Novi album Daughters će, skupa s još hrpom dobrih stvari, sigurno pogurati nešto drugačiju i nesigurniju glazbu u mainstreamNjihov jeziv, a opet na neki način pristupačniji kolaž glazbene noćne more možda nije remek-djelo, ali je zasigurno jedan od boljih albuma ove godine.” Mislav Miličević (recenzija)

Jean-Michel Jarre – “Équinoxe Infinity”

“‘Équinoxe Infinity’ dokaz je kako Jarre nema potrebu pratiti trendove nove scene jer je ostao dosljedan samome sebi. Jasno je kako glazbu i dalje u ovim godinama stvara zbog nje same ili bilo kojih drugih ideja za kojima se vodi u karijeri. Drži svoju kvalitetu na nivou, sigurno njome zadovoljava svoje obožavatelje, ali je i odličan primjer za nove generacije koje nisu imale priliku iskusiti ovakav žanr kada je bio na svome vrhuncu.” Nikolina Vulić (recenzija)

Rosalía – “El mal querer”

“Sveukupno, ‘El mal querer’ predstavlja konceptualni album, jedinstven na tržištu, stvoren otvorenog uma. Parafrazirajući riječi nje same, možemo reći da je album dovoljno flamenco ako slušatelj smatra da je prezentacija istog bila dovoljna da se on vidi kao primarna inspiracija albuma. Dovoljno pop ako mislimo da je album dovoljno uspješan. I dovoljno eksperimentalan, ako mislimo da je preuzeto dovoljno rizika. Rosalía tvrdi: ‘Moji temelji su u flamencu, to je moja baza i moja vizija će uvijek teći iz tog žanra, ali na slobodan i otvoren način, bez predrasuda.'” Patrik Horvat (recenzija)

J.R. August – “Black Waters”

“Vokalno, slobodno se može reći da je ‘Black Waters’ Augustov trijumf. Čovjek očarava i intenzitetom i bojom, ali ovog puta i visinom. Doduše, visoki tonovi pogađaju se falsetom, ali, hej, kako je samo taj falset uvježban! Suvišno je i objašnjavati kako August svojim glasom emociju prenosi jednako funkcionalno kao što hemoglobin prenosi kisik.” Ivan Miočić (recenzija)

133 Shares
Muziku podržava