Christine and the Queens: Novi favorit na svjetskoj pop sceni

Francuska pjevačica punog imena Héloïse Letissier ovu je jesen ponovno iznenadila i to drugim joj albumom jednostavnog naslova “Chris“. Skraćeno od Christine, Chris zapravo predstavlja svojevrsni alter ego i omogućava Héloïse eksploraciju tema neistrežnih na prvijencu “Chaleur Humaine“.

Za Christine and The Queens moglo bi se reći da je kao pojačani HAIM. Sličan glazbeni pravac, manje ljubavne tematike, ali jednaka pitkost. Ako ne i veća. “Chris“ je jednostavno odličan pop-funk i  electronic pop album koji je ugostio pregršt pamtljivih i pametnih pjesama, koje će vam, koliko god da su naizgled slične, zapravo sve jednako prirasti k srcu. Zato jer je “Chris“ album u svakom smislu te riječi. Tekstovi su naprosto izvrsni, promišljeni i zbilja kreativni. Tematski plešu između ljubavnih tema, pogleda na život, osobni razvoj i sl. Prema njenim riječima “Chris“ je susret s nepoznatim mjestima, istraživanju neobičnosti i različitosti, prvenstveno zbog slijepog vjerovanja osjećaju, pronalaženju ugode van zona komfora. Sveukupno, album je rođen iz žudnjom započetih priča koje su pjevačicu odvele preko granica onoga što je voljela ili željela.

Osjeti se da su, logično, francuske verzije izvorne, prijevodi i izmjene tekstova na engleski rađene naknadno. Kako se osobno volim našaliti, “frenglish“ kod Christine i nije tako lošeg naglaska iako je na trenutke čisto zbog artikulacije melodija potrebno načuliti uši ili premotati da se uvjeriš da je zbilja to otpjevano. Osobno preferiram izdanje na francuskom, ali pohvaljujem njenu inicijativu za približavanjem svoje glazbe publici van francuskog govornog područja. Pjevanje na više jezika nije novost, ali u slučaju Chris je suptilna poruka i svojoj domaćoj publici ionako suviše orijentiranoj na materinji jezik odnosno na odbijanje engleskog. Blagim rušenjem tako jedne jezične barijere, album je dostupan na engleskom, na francuskom i  kao double LP.

Ovu nadahnjujuću priču otpočinje “Comme si on s’aimait“, brža pjesma, vješto ukalupljenog, pomalo tužnog teksta o poznavanju i percepciji partnera, u zabavnu, motivirajuću melodiju. Slijedi, najavni singl “Damn, dis-moi“ (“Girlfriend“) s popularnim izrazom “touché“. Radi se o jednom neizbježnom hitu, začinjenog skrivenim porukama i referencama. “La marcheuse“ (“The Walker“), aktualni singl, igra važnu ulogu na albumu i predstavlja još jednu samosvjesnu, borbenu poruku Héloïse.

Iako su zbilja sve pjesme i to na oba izdanja vrijedne slušanja, izdvojio bih još uistinu prelijepu “Doesn’t Matter (Voleur de soleil)“, skromnu “5 Dols“ i zabavnu “Le G“. Konkretno “Doesn’t Matter (Voleur de soleil)“ ističe se i jednim od emotivnijih tekstova na albumu, koji, prema riječima pjevačice, govori o egzistencijalnoj krizi. Kao što je album već dao do znanja, i iz ove će pjesme slušatelj izvuči nešto optimizma. Pogotovo iz linija poput “Plonge dans ta poche et vole le Soleil, ne leur dis pas que t’as le Soleil“ (Zaroni u svoj džep i ukradi Sunce, ne reci im da ti imaš Sunce) ili kroz stihove “Sauve toi, ne te laisse pas, ne reviens jamais“ (Spasi se, ne napuštaj se, ne vraćaj se). Ova lijepa pjesma, osim što lako pada među favorite, stoji kao prava mala oda slobodi i zadovoljstvu kojeg nismo svjesni dok ju imamo.

Sve pjesme imaju verziju i na francuskom i na engleskom osim “Feels So Good“, “Bruce est dans la brouillard“ i “Le G“. Potonja je jedna od definitivo jačih, što u smislu stava, što u smislu kvalitete. Zabavna, provokativna, ali kao što sam spomenuo, pametno odrađena. Christine and the Queens, na svjetskoj je sceni novi favorit onima koji od popa traže više, a apsolutno je prijeko potrebno osvježenje na francuskom tržištu ionako preplavljenom USA-inspired upitnim rap hitovima.

Héloïse je album napisala potpuno sama, uz iznimku “Damn, dis-moi“ (“Girlfriend“) suradnje s Dâm-Funk. Također, “Chris“ je Héloïse producirala sama, odsvirala gotovo sve instrumentacije uz pomoć nešto nadarenih kolega i suradnika. Album je toliko neodoljivo zarazan. Zrači posebnom poletnošću i optimizmom, otvorenog je iskrenog pristupa i osvaja s lakoćom. Od prve do zadnje pjesme možda u ponekad nedovoljno izraženim aranžmanima, nepopustljivo je svjež i konzistentan. I ne zaslužuje ništa manje od ovdje dane ocjene. Album opasno visoke preporučljivosti. Bezpogovorno jedan od najvećih pop dostignuća 2018. godine.