Pred kraj svake godine, tradicionalno, redakcije rade liste najboljih ili barem najdražih albuma godine. Nagrada je to bez kipića, ali nagrada prepoznavanja izvrsnosti. Dvije su kategorije – najbolji strani i domaći (uključuje cijelu regiju) albumi, a dodatno su objavljene i zasebne liste muzika.hr recenzenata – pogledajte na dnu članka.
Strani albumi:
1. Silk Sonic – “An Evening With Silk Sonic”
Bruno je pop mag kojega ljudi vole ne voljeti jer radi pjesme za top ljestvice. Sve je krenulo s hitom “Just the Way You Are” 2010., da bi kasnije, uz vlastitu pjevačku karijeru, odlično vukao i spisateljsku i producentsku, zbog čega jest postao jedan od najjačih autora današnjice. S druge strane, pola godine mlađi Anderson .Paak skrenuo je pažnju na sebe s nizom odličnih albuma u prošloj dekadi, a u predpandemijsko ljeto mogli smo ga vidjeti u Puli na festivalu Dimensions.
Kad imaš dva tako dobra igrača, mislim da je teško očekivati nešto manje od onoga što su ponudili na “An Evening with Silk Sonic”. Ovo je jedan sveamerički album duboko zaronjen u američku glazbu (ponajprije) ’70-ih godina prošlog stoljeća, melodičan, razigran, zanimljiv i moćan.
Ako “An Evening with Silk Sonic” neće dominirati Grammyjima, bit ću stvarno iznenađen, a do tada ću svakako uživati u tonovima Brune Marsa i Anderson .Paaka, to je jednostavno neminovno. – Siniša Miklaužić, recenzija
2. Billie Eilish – “Happier Than Ever”
Billieinih starih čudovišta ispod kreveta možda više nema, ali zato su ih zamijenila nova, bilo ona tipična ili atipična za njezinu dob. Promišljanja o odrastanju, mračnoj strani društvenih mreža, rezanju toksičnih odnosa i stavljanju sebe na prvo mjesto mahom su glavni motivi ovog albuma. Ukratko: album ima coming of age vibru u kojoj je naša junakinja nesigurna, ali slavna cura u posljednjim trenucima teen godina.
“Happier Than Ever” bježi od pjesama na koje smo se navikli na “When We All Fall Asleep, Where Do We Go?”. Bježi od zvuka nalik soundtracku za noćne more ispunjene itekako stvarnim čudovištima ispod kreveta, a umjesto toga prelazi na teren nježnih balada, ukulela i bossa nove. Još važnije – bježi s poznatog terena u nepoznato, što je uvijek pohvalno. – Andrea Basić, recenzija
3. The Weather Station – “Ignorance”
Na kraju, upravo će to toplo, emotivno i ultimativno optimistično srce albuma biti ono što će vas uzastopno vraćati natrag, čak i pored njegovog izuzetno zanimljivog, inovativnog i često očaravajućeg glazbenog ruha. Osobno, teško mi je povjerovati da će 2021. uspjeti ponuditi nešto bolje od “Ignorance”, koji mi je trenutno jasan favorit u utrci za album godine, a sumnjam i da još jedna runda gotovo besprijekornih kritika koje je dobio neće biti dovoljna da The Weather Stationu ne dovede mnogo novih zainteresiranih ušiju. Gdje su algoritmi zakazali, valjda neće i humaniji način komunikacije, kao što je topla preporuka – “Ignorance” je samo još jedan album u mnoštvu novih izdanja, ali jedan od onih za koje vam se na trenutke čini kao da vam mogu spasiti dušu, i kao takav, upravo ono što svijetu trenutno treba. – Danaja Glavičić, recenzija
4. Lana Del Rey – “Chemtrails Over The Country Club”
Napuštajući grandiozne orkestracije s prethodnog albuma, kao i njegovu R&B ritmičku osnovu i stilizacije, Del Rey i Antonoff ovdje stvaraju minimalističke krajolike pažljivo položenim retro klavirskim melodijama, nježnim prebiranjem po akustičnoj gitari i, iznenađujuće, izuzetno odsviranim bubnjevima, s hi-hatovima i činelama koje stvaraju glavnu glazbenu dramu i napetost. Upareno s odličnim vokalnim performansom, koji je ovdje potpuno gurnut u prvi plan i koji Del Rey odvodi u vode u koje se još prethodno nije upuštala, kao što su gotovo šapćući, izrazito visoki falsetto u uvodnoj “White Dress” ili elektronički tretirano, gotovo prljavo i pomalo distancirano pjevanje u “Tulsa Jesus Freak”, čini se da su sve komponente na mjestu za još jedan odličan album.
Nakon svega, “Chemtrails Over The Country Club” ne daje odgovore gdje u tom spektru možemo trenutačno smjestiti Del Rey ili gdje će joj u budućnosti biti mjesto – vrlo je nekonzistentan, hit and miss, u jednakoj mjeri otkrivajući njezine kvalitete i njezine slabosti, što debatu o tome je li podcijenjena ili precijenjena i dalje ostavlja širom otvorenom. Unatoč nedostacima, neće udaljiti one koji su je dosad pratili, budući da i dalje nudi trenutke u kojima se možete izgubiti. – Danaja Glavičić, recenzija
5. Viagra Boys – “Welfare Jazz”
Svijet odlazi k vragu, pa treba imati onda i dobar soundtrack za to. Švedska je oduvijek izbacivala mnoge dobre bendove, a jedna od posljednjih rock atrakcija su svakako Viagra Boys koji su na samom početku 2021. objavili svoj novi, drugi po redu “Welfare Jazz”.
“Welfare Jazz” nije revolucionarni album jer to rade mnogi bendovi od The Falla naovamo, niti najbolji, ali je idealan za vrijeme u kojem živimo. Pretjerana ljubaznost i politička korektnost su glavni nositelji današnje komunikacije, pa ponekad treba direktan pristup i udarit direkt u glavu s onim što misliš i kakav si. Da se prilikom toga svega Viagra Boys i dobro zajebavaju, to je potpuno jasno, a najbitnije je da u cijeloj priči i zabavljaju nas. Barem mene jesu… – Siniša Miklaužić, recenzija
6. Turnstile – “Glow On”
Album baltimorske skupine Turnstile je kompletno osvojio punk publiku spajanjem hc punka moshpit kulture s melodičnim riffovima i predstavio jedan “veći” punk koji bi mogao dati veliku injekciju samoj sceni. Žanrovski je prerastao svoje okvire, a samim pristupom je dignuo razinu čime punk opet čini uzbudljivim. – EP
7. Olivia Rodrigo – “SOUR”
U svega nekoliko mjeseci koji su prethodili izlasku njezinog debi albuma “SOUR“, Olivia Rodrigo uspješno je uvukla slušatelje u svoju teen noćnu moru koja se uglavnom svodi na dvije tipične srednjoškolske pojave: slomljena srca i povrijeđena ega. U toj je dobi ionako gotovo nemoguće razlikovati jedno od drugog.
Od “SOURA” je Olivia napravila najbolju vrstu pop albuma – onu o kojoj želite pričati i pričati, koju želite u detalj analizirati i osjetiti. Takve su albume, govorimo li o popu u posljednjih 20 godina, dosad uspjele napraviti Lorde, Taylor Swift, Regina Spektor… Let’s be honest: “SOUR” vrvi pjesmama čije biste stihove – da ste teen cure u razdoblju između 2009. i 2011. – izdvajali za Facebook statuse u nadi da privučete pažnju osobe koja vam izaziva slatke, ljute, a nekad i kisele muke. – Andrea Basić, recenzija
8. Lil Nas X – “Montero”
Rijetko tko cijeli marketinški tlocrt oblikuje prema generalnoj ideji – komponente ovdje nisu besmisleno posložene. Takav pristup podsjeća na Kanye-a u pogledu da svaki segment umjetnikovog ponašanja i djelovanja prilikom izvršavanja kreativne etape podilazi konceptu. Ponovno, “MONTERO“ nudi jako zadovoljavajuće, iako formulaično, glazbeno iskustvo. Ono što ga izdiže iznad ostalih je ta nota osobnosti – pripovijest o metamorfozi kroz utjelovljenje prošlih i trenutnih iteracija ličnosti. Pop senzibilitet (melodije) i stilske smjernice nadalje upotpunjuju cjelinu do prihvatljivog stvaralačkog rješenja. Muzika na projektu, premda manje zanimljiva od svega što joj je prethodilo, čini uzoran odraz onoga što se nalazi na živopisnoj naslovnici – to je najveća pohvala koju mogu dati. Prisutna je boja, život i mladost, a mjesta za daljnju progresiju ima na pretek. – Domagoj Jurić, recenzija
9. Japanese Breakfast – “Jubilee”
Grammyji sad imaju već podužu tradiciju besmislenih poteza, toliku da nikoga zapravo previše ni ne zanimaju, ali baš zato su zabavni, na jedan drukčiji način od onog na koji to organizatori percipiraju. Tako je lani bilo baš zabavno pokušavati dokučiti dokle mogu pogurati inače potpuno osrednje Black Pumas, koji su se baš niotkud pojavili kao nominacija u dvije glavne kategorije. Ove godine, odlučili su Japanese Breakfast nominirati u kategoriji Best New Artist, iako je bend koji predvodi Michelle Zauner aktivan već dobrih 8 godina, a “Jubilee” njihov treći album. No, bilo kako bilo, ovoga puta mi je drago da su nominirani, pa makar i ovako apsurdno, ako će to za njih značiti širu publiku, jer, iako su njihova prva dva albuma apsolutno zaslužila veću pažnju, “Jubilee” skoro vrišti kao jedan od kandidata za najbolji album ove godine. – Danaja Glavičić, recenzija
10. Julien Baker – “Little Oblivions”
Iako sam već na početku napisala da nemam nikakve želje ovome albumu tražiti mane, ipak moram napomenuti da to vjerojatno nije album koji će biti po svačijem ukusu – ovisno o tome što u nekome trenutku od glazbe tražite – koliko je divan, toliko je i težak, izrazito intenzivan i preplavljujući, i da, vjerojatno poprilično depresivan. Slušajući ga, često vam se može učiniti da prisluškujete privatnu psihoterapijsku seansu ili brutalno iskrenu ispovijed, a Baker zna da nema magičnih pilula ili odgovarajuće količine Zdravomarija koje vas mogu umiriti – do odgovora koje ovdje traži dolazi se sporo, bolno, teškom mukom i dugim, dubokim pogledom u sebe i svoje nesavršenosti. – Danaja Glavičić, recenzija
11. Black Country, New Road – “For The First Time”
Da li je moguće da smo tako rano u godini dobili jednog od glavnih pretendenata za album godine ili barem za naj album nekih debitanata? Sasvim je to moguće… Black Country, New Road već nekoliko godina mnogo obećavaju i nižu odlične singlove, a još više frenetične nastupe: sada je to konačno sjelo na jedno studijsko izdanje koje malo koga može razočarati.
Već na prvi pogled, kada vidimo samo šest skladbi na albumu, jasno je da ovo nije tek još jedno uobičajeno izdanje, nego nešto što bi trebalo obradovati svakog glazbenog sladokusca. Preslušavajući tih šest pjesama ne dobivate osjećaj zamora jer svaka od njih ima toliko preokreta i dinamike da bi ih bilo teško zamisliti kada bi ih se skratilo, primjerice, za minutu. To vjerojatno ne bi bilo to, jer ne bi udaralo na taj način.
Ljudi su sve lijeniji u istraživanju nove glazbe, pa se nadam da ovaj album neće proći ispod radara, jer Black Country, New Road su jedan od najzanimljivijih, najuzbudljivijih i najeksperimentalnijih bendova koji trenutno stasaju na sceni. – Siniša Miklaužić, recenzija
12. Weezer – “OK Human”
Kad ljudi zagaze u svoje šesto desetljeće, tada već imaju uhodane šprance svojih života, a kod glazbenika se to najčešće manifestira na način da počinju raditi glazbu isključivo onakvu u kakvoj se najbolje osjećaju, bez previše eksperimentiranja i odlazaka u nepoznato. Weezer je u takvom svom zvuku zaglibio predugo vremena, pa je odlična stvar da su smogli snage istraživati drugačije opcije interpretacija svojih pjesama.
Za kraj mogu samo ponoviti jednu od svojih ranijih misli, a to je da ovo sigurno nije najbolji album benda, nije uopće hitoidan, ali je možda jedan od najhrabrijih do sad, jer su anulirali sve ono u čemu su dobri (ili bolje rečeno, u čemu su bili dobri u prvoj polovici svoje karijere) i krenuli sve ispočetka, s potpuno novim idejama. Da, to je i dalje Weezer, prepoznat ćete Riversov vokal, ali ovaj put je osvježen orkestracijama, a ne gitarama. – Siniša Miklaužić, recenzija
13. Deafhaven – “Infinite Granite”, 14. The London Grammar – “Californian Soil”, 15. Little Simz – “Sometimes I Might Be Introvert”, 16. Yola – “Stand For Myself”.
Petra Antić, recenzentica
Najbolji strani albumi
Billie Eilish – “Happier Than Ever”
Adele – “30”
The London Grammar – “Californian Soil”
Silk Sonic – “An Evening With Silk Sonic”
Lana Del Rey – “Chemtrails Over The Country Club”
Of Mice & Men – “Echo”
Slant – “1집”
LP – “Churches”
Yola –”Stand For Myself”
Deafheaven – “Infinite Granite”
Andrea Basić, urednica
Najbolji strani albumi:
Billie Eilish – “Happier Than Ever”
Olivia Rodrigo – “SOUR”
Silk Sonic – “An Evening With Silk Sonic”
Black Country, New Road – “For The First Time”
Idles – “Crawler”
Weezer – “OK Human”
Deafhaven – “Infinite Granite”
Little Simz – “Sometimes I Might Be Introvert”
Halsey – “If I Can’t Have Love, I Want Power”
Arlo Parks – “Collapsed In Sunbeams”
Danaja Glavičić, recenzentica
Najbolji strani albumi:
The Weather Station – “Ignorance”
Julien Baker – “Little Oblivions”
Japanese Breakfast – “Jubilee”
Wolf Alice – “Blue Weekend”
The Mountain Goats – “Dark In Here”
St. Vincent – “Daddy’s Home”
CHVRCHES – “Screen Violence”
The War On Drugs – “I Don’t Live Here Anymore”
Leon Bridges – “Gold-Diggers Sound”
Sufjan Stevens, Angelo De Augustine – “A Beginner’s Mind”
Petar Jenjić, recenzent
Najbolji strani albumi:
Slaughter to Prevail – Kostolom
Turnstile – Glow On
KennyHoopla – Survivors Guilt: The Mixtape
Deafheaven – Infinite Granite
Greta Van Fleet – The Battle at Garden’s Gate
Spiritbox – Eternal Blue
Architects – For Those That Wish to Exist
Iron Maiden – Senjutsu
Gojira – Fortitude
Little Simz – Sometimes I Might Be Introvert
Domagoj Jurić, recenzent
Najbolji albumi 2021.
Kanye West: “DONDA”
James Blake: “Friends That Break Your Heart”
Spellling: “The Turning Wheel”
Arca: “KicK iii”
JPEGMAFIA: “LP!”
black midi: “Cavalcade”
Grše: “Platinum”
Japanese Breakfast: “Jubilee”
Lana Del Rey: “Blue Banisters” / “COTCC”
Little Simz: “Sometimes I Might Be Introvert”
Nas: “King’s Disease II”
Olivia Rodrigo: “Sour”
slowthai: “TYRON”
Tyler, the Creator: “Call Me If You Get Lost”
Weezer: “Ok Human”
Honourable Mentions
Adele: “30”
Arca: “Kick ii” / “Kick iiii” / “Kick iiiii”
Billie Eilish: “Happier Than Ever”
Brockhampton: “Roadrunner: New Light, New Machine”
Hayley Williams: “Flowers for Vases/Descansos”
Lady Gaga: “Dawn of Chromatica”
Lil Nas X: “Montero”
Lingua Ignota: “Sinner Get Ready”
Playboi Carti: “Whole Lotta Red” (Wait, how?)
Poppy: “Flux”
Silk Sonic: “An Evening With Silk Sonic”
St. Vincent: “Daddy’s Home”
Vince Staples: “Vince Staples”
Weezer: “Van Weezer”
Willow: “lately I feel EVERYTHING”
Honourable Mentions (Ostali Formati)
Gorillaz: “Meanwhile EP”
JPEGMAFIA: “EP2!”
Kero Kero Bonito: “Civilisation II EP”
Muse: “Origin of Symmetry (XX Anniversary RemiXX)”
Poppy: “EAT (NXT Soundtrack) EP”
Radiohead: “KID A MNESIA”
Taylor Swift: “Red (Taylor’s version)”
Siniša Miklaužić, recenzent
Kod stranaca se vidi trend mladih indie eksperimentalaca koji su glazbu digli na jedan drugačiji level. Albumi Squida i Black Country, New Roada meni su pravo iznenađenje, a kad znam da su odlični i uživo, sasvim je jasno zašto od njih očekujem velike stvari i što prije naš ponovni koncertni sastanak. Za ovogodišnju potrebu, lista je reducirana na najboljih 10.
Najbolnija točka su svakako koncerti na koje sam išao rijetko, a sad dok sumiram godinu, uočio sam da nisam gledao nijednog ‘stranca’ (pod time mislim na nekoga van regije), za što ne znam kada se zadnji put dogodilo (ok, znam, već sam star). Ipak, i tu je bilo mnogo prelijepih momenata poput odličnih Pipsa u Šibeniku, jedinstvenih Koala Voicea u Mariboru, brutalnih ### u KSET-u, raspjevanog Kataneca u MSU, standardnih Repetitora… Sve u svemu, nadam se da će uskoro sve krenuti kako je nekada bilo, te da će već na proljeće krenuti najveći festivali.
Najbolji strani albumi:
Squid – “Bright Green Field”
Black Country, New Road – “For the first time”
SLANT – “1집”
SPELLLING – “The Turning Wheel”
Trapper Schoepp – “May Day”
Yola – “Stand for Myself”
Viagra Boys – “Welfare Jazz”
The War on Drugs – “I Don’t Live Here Anymore”
Silk Sonic – “An Evening with Silk Sonic”
King Gizzard And The Lizard Wizard – “L.W.”
Anita Milićević, recenzentica
Najbolji strani albumi
Julien Baker – “Little Oblivions”
Lingua Ignota − “Sinner Get Ready”
Cody Jinks − “Mercy”
Sierra Ferrell – “Long Time Coming”
Amigo The Devil – “Born Against”
Converge & Chelsea Wolfe – “Bloodmoon: I”
King Woman – “Celestial Blues”
Arab Strap – “As Days Get Dark”
Deafheaven – “Infinite Granite”
Wardruna – “Kvitravn”
Edo Plovanić, osnivač i glavni urednik
Najbolji strani albumi:
Silk Sonic – “An Evening With Silk Sonic”
Billie Eilish – “Happier Than Ever”
Olivia Rodrigo – “Sour”
J. Cole – “Off-Season”
Tyler, the Creator – “Call Me If You Get Lost”
Little Simz – “Sometimes I Might Be Introvert”
Turnstile – “Glow On”
Kanye West – “DONDA”
black midi – “Cavalcade”
Wolf Alice – “Blue Weekend”
Tena Vizinger, recenzentica
Najbolji strani albumi:
Kekht Arakh – “Pale Swordsman”
Turnstile – “Glow on”
Gojira – “Fortitude”
Bruno Mars & Anderson .Paak – “An Evening With Silk Sonic”
Lil Nas X – “Montero”
The Weather Station – “Ignorance”
Billie Eilish – “Happier Than Ever”
Dream Theater – “A View From Top Of The World”
Julien Baker – “Little Oblivions”
Olivia Rodrigo – “Sour”
