Pred kraj svake godine, tradicionalno, redakcije rade liste najboljih ili barem najdražih albuma godine. Nagrada je to bez kipića, ali nagrada prepoznavanja izvrsnosti. Dvije su kategorije – najbolji strani i domaći (uključuje cijelu regiju) albumi, a dodatno su objavljene i zasebne liste muzika.hr recenzenata – pogledajte na dnu članka.
Domaći albumi:
1. Urban & 4 – “Lipanj, srpanj, kolovoz”
Lipanj, srpanj i kolovoz. Trojstvo kao simbol. Mjeseci koje kalendarski svrstavamo u ljeto, bude posebna raspoloženja kod žitelja ovih prostora. Naviknuti na konfor Jadrana, za nas su “lipanj, srpanj i kolovoz” sinonimi za slobodu, odmor, životni intermezzo. Nimalo slučajno, ovo tromjesečje također može predstavljati i djecu, točnije njihovo dugo ljetno ferje. Možda je to i zbog činjenice da je dobar dio pjesama od ukupno njih 17 poput dječjih pjesmarica u jednom neobičnom, Urbanovom okruženju.
Damir Urban i njegova četvorka s novim albumom progovaraju o igri svijetla i sjene ljudskog karaktera, o odnosu dobrote i zloće, ljubavi i straha te ropstva i slobode. Uhu ugodno slušanje i soundtrack za sivo raspoloženje uz dodatak nade u bolje sutra. Možda je baš to ono što vam treba u danima kada kalendarskom ljetu trebamo reći zbogom. Uz Urbana će nam ostati lipanj, srpanj i kolovoz. Ostalo su sjećanja. – Mislav Miličević, recenzija
2. Bad Daughter – “Let Me Panic”
Osam pjesama kroz nepunih 28 minuta prođe u hipu, pa je ponovno preslušavanje gotovo obavezno. Razlog je to zašto album stvarno zvuči moderno i pristupačno, drugačije od svega što je Dunja dosad radila. I u ovakvoj formi je još jednom dokazala da se u njoj krije mnogo talenta koji predugo čuči samo u njenoj glavi. Sad, kad se opustila i konačno nam ispričala drugačiju priču, postaje jasno da Dunja ima dva poprilično jaka alter ega kod kojih je sve teže razaznati koji je bolji.
Od mora izdanih albuma proteklih dana/tjedana “Let Me Panic” je svakako album koji sam najviše zavrtio, pa samim time mogu reći i da je među onima koji su mi se i najviše svidjeli… Za mene je ovo album koji odlično spaja oba ‘suprotstavljena’ pola, pjesme bi lako mogle kliziti radijskim eterom, dok bi ih ‘alternativci’ mogli podjednako zavoljeti. – Siniša Miklaužić, recenzija
3. Porto Morto – “PORTOPOP”
Riječima samog benda – “PORTOPOP” je ambiciozna i slojevita priča s prilično svjesnim nastojanjem rasterećivanja i pokušajem konzerviranja ukusa duha jedne etape jedne mikrozajednice. Ono kako bi pak ja opisao album je kako je to hrabar i uspješan korak u pronalaženju svog mjesta u pod suncem uspjeha koji donosi pop, a gdje se traži zadržavanje vlastite muzikalnosti i kreativnog identiteta koju kolektiv gaji od početka. – EP
4. Grše – “Platinum”
Lol, da imam više para i prilika, nešto supstanci i prostor za ilegalan party u podrumu ova kompilacija bila bi najbolja stvar na svijetu! “Platinum“ drugi je studijski album mladog triljskog repera i tekstopisca Grge Šipeka (Grše). Izdan otprilike dvije godine nakon prvijenca, meni iskreno nepoznatog “: Tilurium“, novi projekt probio se iznad čvrste barijere hrvatskog underground-a i posljedično obuzeo prostor uvrnutim audio konstrukcijama zapanjujuće širokog raspona. Najveća prednost rada ne leži u kreativnim dostignućima ili tehničkim preciznostima, već u percipiranim mogućnostima koje oslobađa. Rijetko kad imamo priliku slušati proizvod koji povlači snažne (aktualne) vanjske utjecaje te ih spaja s lokalnim obilježjima u jasno definiranu amalgamaciju opće (svjetske) razine – potencijalan novi standard. – Domagoj Jurić, recenzija
5. Willow Avenue – “Come What May”
Sve zajedno “Come What May” čini zaista obećavajućim debijem, i to ne samo u hrvatskim okvirima. Ionako, da se vratim na početak priče, bendovi kao što su Willow Avenue toliko su odmaknuti od hrvatske glazbene stvarnosti, bar one komercijalne, da sudjeluju u stvaranju, nadam se, neke nove, paralelne stvarnosti, u kojoj su takvi identiteti potpuno nebitni. Znam da su iz Zagreba, ali zapravo bi mogli biti i iz, ne znam, Nashvillea ili Memphisa ili kanadske Alberte, budući da sada svi živimo u nekom globalnom glazbenom melting potu i da glazba koja nam je važna dolazi iz svih krajeva svijeta. Bez obzira na to, zahvaljujem im što su mi otvorili uši za ono što hrvatska scena može ponuditi i želim im dug i uspješan ostanak na istoj, a i šire. – Danaja Glavičić, recenzija
6. Diskodelija – “Sveluzija”
Diskodelija je nastavila točno tamo gdje je stala s prošlim albumima, a to je jedna post-punk psihodelija u kojoj melodija i igra instrumenata čine zanimljivu kulisu koju vrijedi iznova slušati. Nije to nešto što će se vrtiti po radio postajama, jer sumnjam da neka pjesma može postati svojevrsni hit, ali ponovljena cjelovitost izdanja nudi dovoljno da bi pravi ljubitelji glazbe mogli uživati. – Siniša Miklaužić, recenzija
7. Tus Nua – “Nothing Personal”
“Nothing Personal” nastavlja tamo gdje su stale na prethodniku. Istina, došlo je do nekih promjena unutar benda, pa su ubrzo nakon “Horizonsa” postale dvojac, odnosno za live svirke im se pridruživao bubnjar, ali Jordi i Jelena, okosnica benda, nisu se smele i hrabro su krenule u novu priču koristeći slične trikove, ali i mnoge nove. To se ponajprije može osjetiti u laganijim pjesmama na albumu…
Album bi odlično funkcionirao da je i čisto instrumentalni jer i ovako to nije daleko od toga. Većina pjesama ima kratke tekstove koji nimalo ne kompliciraju, nego izvrsno surađuju s glazbenim dijelom, posebno jer su vokali u potpunosti izmiksani kao neki dodatni instrument, sanjivo i lijepo, kao da neke vile pjevaju napjeve o problemima koji ih okružuju. – Siniša Miklaužić, recenzija
8. KOIKOI – “Pozivi u stranu”
Jednostavno, KOIKOI ruše sve barijere. Nekako mi nije jasno da ekipa može toliko suvereno zvučati na svom debi albumu jer ono što su ponudili na “Pozivi u stranu” oduševljava na prvu. Bazično, možemo reći da je to indie rock oplemenjen mnogim podžanrovima od dream popa pa do žešćeg post-punka…
Za neki zaključak, najbolje je krenuti s preporukom jer ovo svakako jest album koji se treba preslušati. Kad mu jednom date šansu, sigurno ćete ga odmah i ponoviti, iako traje poprilično dugo za današnje standarde, oko 47 minuta. Ali tih 47 minuta jest nešto najbolje što je regija ponudila do sad u ovoj godini. Pjesme se redaju, jedna bolja od druge, a veliko finale završne pjesme mora natjerati smiješak na vaša lica. – Siniša Miklaužić, recenzija
9. Rubrik – “Habits”, 10. pocket palma – “Atomi” i 11. marisol – “Žene mape”.
Kako su glasali recenzenti:
Petra Antić, recenzentica
Najbolji domaći albumi
Urban & 4 – “Lipanj, srpanj, kolovoz”
Zrinka Posavec – “Pjesme o ljubavi i tijelu”
Maja Posavec – “Bye Bye Saturn”
marisol – “Žene mape”
Diskodelija – “Sveluzija”
Mayales – “Domovina”
Krankšvester – “V”
Grše – “Platinum”
Porto Morto – “PORTOPOP”
Gibonni – “U Po’Ure”
Andrea Basić, urednica
Najbolji domaći albumi:
KOIKOI – “Pozivi u stranu”
Porto Morto – “PORTOPOP”
Bad Daughter – “Let Me Panic”
Willow Avenue – “Come What May”
Tus Nua – “Nothing Personal”
marisol – “Žene mape”
Rubrik – “Habits”
Diskodelija – “Sveluzija”
Kensington Lima – “Southbound”
Miriiam – “Call Me Up”
Siniša Miklaužić, recenzent
Pandemija se ne zaustavlja, pa je tako 2021. prošla slično kao i 2020., ali su se pojavili i neki trendovi koji mi se nikako ne sviđaju. Tu prvenstveno mislim na objavu domaćih albuma pred sam kraj godine. Dojma sam da je ranije tijekom godine objavljeno jako malo albuma, a onda kad smo već zadrli duboko u jesen, krenulo je objavljivanje svih mogućih izdanja i jednostavno je nastao preveliki šum kojega je bilo teško popratiti, a kamoli i nešto suvislo pisati o tome.
Ipak, baš iz tog perioda godine dolaze i meni dva najbolja domaća albuma, Kensington Lima “Southbound” i Bad Daughter “Let me panic” koji na potpuno drugačije načine pokazuju koliko je naša glazbena scena dobra i raznovrsna. Proteklih godina sam bezbrižno mogao napraviti čak i TOP25 domaćih albuma, ali 2021. je po tom pitanju poprilično ispodprosječna, pa moja lista ima samo deset najboljih.
Regionalna glazba bi se iz više razloga mogla protumačiti kao ona stara ‘Od Vardara, pa do Triglava’ jer dobrih albuma je bilo posvuda, od Makedonije do Slovenije. Neki bendovi su jednostavno sačinjeni po takvoj formuli (primjer Lelee), dok je nova formacija Rebel Stara također multinacionalna. Uopće nije važno tko dolazi otkuda, najvažnije je ono što su pružili, a ovdje istaknutih pet albuma vrtim u nedogled.
Najbolji domaći albumi:
Kensington Lima – “Southbound”
Bad Daughter – “Let me panic”
Rubrik – “Habits”
The Gentleman – “Hide & Seek”
Maja Posavec – “Bye Bye Saturn”
Diskodelija – “Sveluzija”
Benston – “Sad sam tu”
Tús Nua – “Nothing Personal”
Billie Joan – “Selfless”
Šarena pojava – “Ravnoteža”
Najbolji regionalni albumi
KOIKOI – “Pozivi u stranu”
Koala Voice – “Plata”
Rebel Star – “Početak i kraj”
21 vek – “Si nacrtav život”
Lelee – “Čuka bije pumpa”
Anita Milićević, recenzentica
Najbolji domaći/regionalni albumi
Nemeček – “Prokletije”
Kensington Lima – “Southbound”
Bad Daughter – “Let Me Panic”
KOIKOI – “Pozivi u stranu”
The Gentleman – “Hide & Seek”
Willow Avenue – “Come What May”
Tús Nua – “Nothing Personal”
Rubrik – “Habits”
Koala Voice – “Plata”
Rebel Star – “Početak i kraj”
Edo Plovanić, osnivač i glavni urednik
Najbolji domaći albumi:
Grše – “Platinum”
Urban &4 – “Lipanj, srpanj, kolovoz”
Bad Daughter – “Let Me Panic”
Porto Morto – “PORTOPOP”
marisol – “Žene mape”
Willow Avenue – “Come That May”
Mayales – “Domovina”
pocket palma – “Atomi”
Frenkie – “Stari Frenkie”
Krankšvester – “V”
Tena Vizinger, recenzentica
Najbolji domaći/regionalni albumi:
Šiza – “Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem”
Grše – “Platinum”
Urban&4 – “Lipanj, srpanj, kolovoz”
Rubrik – “Habits”
Podočnjaci – “Ispod očiju”
Willow Avenue – “Come What May”
Bad Daughter – “Let Me Panic”
Diskodelija – “Sveluzija”
21 vek – “Si nacrtav život”
KOIKOI – “Pozivi u stranu”
