Lil Nas X “MONTERO”: Pop-rap formula vrhunskog trola

“MONTERO“, debi studijski album američkog repera i zajebanta Lil Nas X-a, izdan je nešto više od dvije godine nakon komercijalno uspješnog, ali generalno nedorečenog EP-ja “7“. Hype oko projekta bio je ogroman zahvaljujući angažiranosti te marketinškoj genijalnosti autora i pratećeg tima – mjesecima unaprijed svjedočili smo majstorijama trolla par excellence. Gotovo svaki promotivni potez bio je umjetnički opravdan kao prost odgovor na općenitu i nažalost prepoznatljivu iritabilnost prosječnog čovjeka. Većina dobivenih _fobičnih reakcija dobila je neporeciv odgovor karakteriziran izrazitim osjećajem za humor ili pak neosporno intelektualnim kontekstom. Kao članu publike, osobno mi je bilo vrlo zanimljivo čitati ljutite primjedbe fundamentalističkih/konzervativnih grupa na kojekakve homoseksualne i sotonske ‘ludorije’ – osim očitog licemjerja, neshvaćanje i osuđivanje dosljedne kršćanske simbolike od strane pripadajućih udruženja bilo je parodično.

Dakle, pored homoerotičnih spotova, prodaje ‘sotonskih’ Nike tenisica (navodno su obuhvaćale kap ljudske krvi), pentagrama, obrnutih križeva te vizualnih prikaza trudnog Nas-a, lako se moglo izgubiti u šarenilu vanjštine paketa prije urona u njegov sadržaj. Ostavimo li po strani činjenicu da je smiješno što se ljudi još uvijek zgražavaju sličnim stvarima, teško je ne zamisliti kako X apsolutno uživa u prikupljenoj neukosti. Uz besplatan publicitet, činjenica da je negativnost uspio pretvoriti u određen poticaj čini divnu ironiju. Iako ono što radi nije nužno toliko drugačije od pothvata mnogobrojnih pop izvođača, kontekst (seksualnost i vrijeme) kroz koji provodi misao čini ga predvodnikom mnogih. Negativne reakcije bile su usmjerene prema potezima s motivom oslobođenja, a upravo je to ključno prilikom uspostavljanja opće slike djela.

Prvi singl, istoimeni “MONTERO (Call Me By Your Name)“, ispunjen je kršćanskim te srednjovjekovnim alegorijama (iste se provlače kroz više trenutaka na ploči) – slična ikonografija razvija definiranu vezu između antičkog i modernog; korelaciju (u momentima stagnaciju) između tadašnjih i suvremenih nedaća. Premda je ploča ponosno opterećena autorovom homoseksualnošću, ono je izjednačeno s neizrečenim; u kontekstu albuma, proizvoljno odabranim problemom ondašnjeg progonstva (ljudi koji su zbog različitih razloga bili izopćeni). Centralna tema time bi trebala biti čitka – samoprihvaćanje u društvu koje navedeno neće u potpunosti htjeti prihvatiti/razumjeti. Sve je to lijepo i krasno, no bitno se zapitati u kojoj je mjeri inicijalno interesantna zamisao preslikana na sadržaj, odnosno glazbu?

Pjesme na “MONTERO“ prvenstveno se nalaze unutar uobičajene pop-rap formule, dok je ravnoteža postignuta kombiniranjem bangera (trap/rock utjecaji) s intimnijim, introspektivnim trenucima (naglasak na preispitivanju vlastitog stanja). Mada ne želim umanjiti kredibilnost završnog proizvoda, muzika naposljetku ne dostiže razinu inventivnosti promotivnog materijala. Ovdje se ne događaju odvažni eksperimenti te se ne kreiraju složeni aranžmani, ali skladbe većinom ispunjavaju svoj zadatak. U usporedbi s prethodnim izdanjem, Lil Nas izuzetno napreduje na svim frontama – melodije su perpetualno pjevne i pamtljive, stihovi puni karaktera, a instrumentalni odabiri uglavnom prate zadane estetske/konceptualne smjernice. Potrebno je izdvojiti singlove, osobito “MONTERO (Call Me By Your Name)“ te “INDUSTRY BABY“ kao sjajna ostvarenja koja su zahvaljujući kvaliteti kompozicije te pripajanjem akustičnih gitara i puhača u sustav dovedene na sljedeću razinu – tendencija razbijanja ponekih produkcijskih konvencija.

Slušajući album poprilično je jasno kako se radi o relativnoj čvrstoj i koherentnoj stilskoj cjelini. Neke pjesme možda prodiru van forme te ruše postignuti slijed (npr. “SCOOP“, “ONE OF ME“), no istovrsni iskoraci drastično ne umanjuju konačnu vrijednost produkta. Zanimljiv je podatak da prethodno spomenuta implementacija gitara i puhača simbolizira onu korelaciju između drevnog i modernog, time unoseći određenu dozu mistike u doživljaj. Takve su odluke prožete duž djela (ne samo na singlovima) dokazujući njegovu promišljenost. Album ustvari nema loših momenata, iako je druga trećina, za razliku od dinamičnog početka te trijeznog kraja, ispresijecana načelno monotonim inkluzijama. Zanemarivši pokoje nedostatke, rad funkcionira prema zadanom planu te je teško napisati išta suviše kritično. Ono, radi se o donekle nadprosječnom pop albumu s nekolicinom fantastičnih skladbi.

Za kraj treba pohvaliti Lil Nas-a! Rijetko tko cijeli marketinški tlocrt oblikuje prema generalnoj ideji – komponente ovdje nisu besmisleno posložene. Takav pristup podsjeća na Kanye-a u pogledu da svaki segment umjetnikovog ponašanja i djelovanja prilikom izvršavanja kreativne etape podilazi konceptu. Ponovno, “MONTERO“ nudi jako zadovoljavajuće, iako formulaično, glazbeno iskustvo. Ono što ga izdiže iznad ostalih je ta nota osobnosti – pripovijest o metamorfozi kroz utjelovljenje prošlih i trenutnih iteracija ličnosti. Pop senzibilitet (melodije) i stilske smjernice nadalje upotpunjuju cjelinu do prihvatljivog stvaralačkog rješenja. Muzika na projektu, premda manje zanimljiva od svega što joj je prethodilo, čini uzoran odraz onoga što se nalazi na životopisnoj naslovnici – to je najveća pohvala koju mogu dati. Prisutna je boja, život i mladost, a mjesta za daljnju progresiju ima na pretek.