Godina iza nas bila je prepuna koncerata. Domaće i regionalne koncertne favorite već smo poredali u kronološku listu, a sad isto činimo i za koncerte stranih izvođača na našem tlu koji su se posebno istaknuli u svojoj kvaliteti. Lista je poredana kronološkim redoslijedom, a sastoji se od koncerata čije su turneje zastale unutar države, a saželi smo to u ono najbitnije, najbolje, barem iz našeg kuta.
Bryan Adams – Arena Zagreb, 13. prosinca
Bryanov povratak u zagrebačku Arenu, iako je lani bio u ljubljanskoj, još na početku godine slovio je kao jedan od najvećih spektakla koji se iščekuju. Kako je godina otjecala, našao se okružen zakupljenim arenama Aleksandre Prijović i Dine Merlina. “Svirka je trajala više od dva sata, a setlista je bila raznovrsna. Na njoj su se između hitova našle i “It’s Only Love”, koju je posvetio preminuloj kraljici rock ‘n’ rolla Tini Turner, prigodni klasik “Christmas Time” i “Here I Am” iz filma “Neustrašivi Spirit”. (…) Pred kraj nastupa, pred zagrebačkom publikom Adams je ispunio i želje fanova iz publike.” (Ana Pavlović, foto izvještaj)
Halestorm – Tvornica kulture, 22. studenoga
Američka, Grammyjem okrunjena, rock senzacija Halestorm s karizmatičnom Lzzy Hale na čelu, po drugi put su nastupili u Hrvatskoj u zadnjih godinu i pol dana. Ovaj put su nastupili kao headlineri rasprodanog koncerta u Tvornici kulture, samo godinu dana nakon prvog nastupa gdje su bili predgrupa Alter Bridgeu u Domu sportova, kada su pokazali i kako kod nas postoji velik interes za njima, a velik dio publike koja je bila složila bi se i kako su zasjenili headlinera čime su i dobili ovu priliku.
The Sisters Of Mercy – Boćarski dom, 5. studenoga
Jedno legendarno darkersko ime koje smo više puta imali prilike gledati kod nas bilo je dio “vikend paketa” kojeg su imali u zagrebačkom Boćarskom domu, dan nakon Morcheebe. Taj paket je napravio i ovu priču zanimljivijom. “Objektivno, prolazna ocjena. Ipak smo uživo imali prilike čuti darkerske evergrine od autora glavom i bradom. Izvedba nije bila savršena, treba tu biti iskren, od toga nas dijeli proteklih 30 godina. Gotovo pola seta sastojalo se od novijih pjesama, a treba biti svjestan da je i veliki dio publike došao čuti njihove najveće hitove, pa recimo na odličnu energičnu staru “Ribbons” nisu ni mrdnuli, jer je većinom ni ne poznaju. Subjektivno, dobar koncert. Za one koji znaju cijeli opus starijih i poneku noviju pjesmu, i koji su imali bolji osjećaj što mogu očekivati. Tu je i plus za hrabrost što Sistersi nisu išli na sigurno i “best of” set listu nego rizičnije s puno novijih pjesama, a mogli su jer imaju s čim. Često je baš taj krajnji dojam prilično vezan za početna očekivanja, koja su za sinoćnji koncert bila ključna.” (Silvije Novosel, izvještaj)
Morcheeba – Boćarski dom, 4. studenoga
Morcheeba je stvorila posebnu vezu s našim pukom. Toliko se puta vraćaju na naše prostore, a samo su protekle godine nastupili u Puli, na Demofestu… “Negdje u drugom dijelu sinoćnjeg nastupa, Žilić se pojavljuje i pjeva svoju pjesmu, uz pomoć Skye, na veliko odobravanje domaće publike. A taj dio je označio i zenit nastupa, s obzirom na to da je uslijedila popularna ‘Let Me See’, a sama publika se posve oslobodila zadnjom pjesmom glavnog dijela, i najvećim hitom benda uopće, “Rome Wasn’t Built in a Day”. Nakon poučne pjesme, uslijedila je očekivana pauza za bis, a onda i sam bis. Morcheeba ima posebnu vezu s domaćom publikom, i dok bi se pretpostavilo kako njihov učestali dolazak znači i zasićenje publike, dogodilo se suprotno – Morcheeba je sinoć imala svoj najposjećeniji samostalni koncert kod nas, dosad.” (Edo Plovanić, izvještaj)
50 Cent – Arena Zagreb, 17. listopada
Još jedan arenski spektakl koji se iščekivao još od početka godine, uz podsjetnik na čuvenu scenu kad je HRT-ov novinar Ante Batinović na prošlom dolasku Fiftyja ušao u backstage s kamerom i ulovio ga u nepoželjnoj poziciji nakon koje je fifty obećao kako više nikad neće doći u Hrvatsku. Došao je ipak. “50 je prošao kroz veći dio albuma kojeg ova, uvjetno rečeno oproštajna turneja slavi, no nije ostao samo na njemu… prolazilo se kroz klupske bengere koje svi znaju, tako da smo u konačnici dobili i »Candy shop«, »P.I.M.P«, »Magic Stick«, »Just a Lil Bit« i »In the Club«. Pritom je i promijenio velik broj outfita što je imalo dobar efekt održavanja svježine, a sve je bilo uklopljeno i u promjene na setu. 50 je dokazao koliko vlada svojom pričom i time što je osim dodatna dva repera koja izgledaju kao mirror image njega samog, njegova ‘duplića’ imao i plesačice koje mu daju dodatnu snagu. Sam zvuk ojačao je pratećim bendom što radi iznimno veliku razliku. U punoći zvuka koja je potrebna za dobar audio doživljaj, što je često, rekao bi i većinski, zanemareno kod rap izvođača. Dio je to formule koja je 50-ju zagarantirala uspjeh ovog nastupa.” (Edo Plovanić, izvještaj)
Manu Chao – Osijek, 12. rujna
Na ovoj turneji Manu Chao odabrao je gradove kojima fali ovakvih koncerata, primjerice Kragujevac, a ne Beograd, ili Osijek, a ne Zagreb – što bi bili možda i logičniji izbori s obzirom na veliku publiku koju ima u metropolama. No, Manu Chao je kroz cijelu karijeru angažiran izvođač koji to redovno svojim potezima potvrđuje. Manu Chao je sinoć po prvi put nastupio u Osijeku, kod Katakombi. To je ujedno i jedini koncert u sklopu ove europske akustične turneje u Hrvatskoj.
Imagine Dragons – Arena Pula, 8. i 9. kolovoza
Imagine Dragons, na svom proputovanju do Sziget festivala, zastali su u predivnom amfiteatru u Puli. A da stavimo pred njih u Areni bilo koju osobu koja deklarira kako ne zna ništa od njih, sumnjam da ne bi znali cijeli repertoar. Naime, Dragonsi su toliko popeglani i snažan bend s jakom mašinerijom iza sebe da im se barem 15 hitova ne skida s radija. “Sve u svemu, cijeli doživljaj je kao da si ušao u holivudski blockbuster, ali koji je koncert, što ne čudi jer ipak su dečki iz blještavog Las Vegasa, ili kao da si se našao na snimanju nove T-com reklame. Sve je lijepo, pozitivno, energično, plesno, pred kraj i nakrcano velikim balonima. No, da bi ipak ostavio i umjetničkiji dojam, Reynolds povlači teme smrti, “Nema života bez smrti”, dajući do znanja kako su mnogi gladijatori na ovom tlu završavali svoje živote, ali i aludirajući kako ćemo svi umrijeti – treba zato punim plućima živjeti.” (Edo Plovanić, izvještaj)
Bonobo – Tvrđava sv. Mihovila, 8. kolovoza
Bonobo, majstor kombiniranja stilova i godinama headliner velikih svjetskih festivala, na šibenskoj Tvrđavi sv. Mihovila nastupio je samostalno, u pratnji osmeročlanog benda, u sklopu turneje “Fragments Live”. Dio je to je prestižnog ljetnog programa koji se unatrag desetak godina odvija na Tvrđavi i uz Sigur Ros onaj koji se posebno istaknuo.
Sigur Rós – Tvrđava sv. Mihovila, 24. i 25. srpnja
“Bila je to prva od dvije večeri gostovanja islandskog sanjivog post rock sastava. Koncert je, naravno, kao i dan nakon, rasprodan. Lijepu i vjetrovitu šibensku večer, bend je učinio još ljepšom svojim atmosferičnim i hipnotizirajućim nastupom.” (Ana Pavlović, foto izvještaj)
Depeche Mode – Arena Zagreb, 23. srpnja
Jedan od domaćih miljenika, arenskog kapaciteta, vratili su se u Zagreb. Ovaj put u posebnom ozračju nakon što su ostali bez Fletchera, nakon objave novog albuma “Momento Mori” i na 62. rođendan Martina Gorea. “U 2 sata i 15 minuta, višestruki povratnici u Zagreb, u Areni do kraja nabijenoj ljudima, kao i emocijama i euforijom, još su jednom maestralno dokazali dugovječnost benda, a publika svoju odanost jednom od rijetkih bendova za koje djeluje da se mogu vraćati još i češće i da bi Arena uvijek mogla biti rasprodana.” (Edo Plovanić, izvještaj)
Interpol – Žgombići, otok Krk, 19. srpnja
Jedan posve neočekivani venue za koncerte, klub Diamond na Krku, ugostio je post punk darkere. Klub je to koji redovno puni plesne podije na gostovanjima svjetskih DJ atrakcija pa je ovakav koncert bio, prije svega čudan izbor, no, nije ispao loš. “Njujorška petorka u šutu je, uz naknadni bis, isporučila set pjesama, a iako mračnjaci, cijeli taj set djelovao je više festivalski. Što svojom dužinom, no i okolinom koja je nudila atmosferu ljetnog festivala, s obzirom na to da je sam klub otvoren, bez krova, da ga krase po jedna palma s obje strane pozornice, a da ukoliko ste na povišenim pozicijama, imate i pogled na more. (…) Publika, iako nije bila toliko brojna koliko se priželjkivalo, ipak je bila sastavljena od velikih fanova. U početku su ljudi bili skeptični oko neobičnog izbora lokacije, no kako se koncert odmicao, prihvatili su svirku u ovoj mračnoj, ali i festivalskoj atmosferi. Na setlisti se našlo nekoliko pjesama s albuma kojeg promoviraju, no, na radost publike i veći dio hitova po koje je publika došla, od “Evil”, “C’mere”, “Rest My Chemistry”, “PDA” do zaključka na bisu s “Untitled” i “Slow Hands”.” (Edo Plovanić, izvještaj)
Tash Sultana – Tvornica kulture, 19. srpnja
Jedan od rijetkih nastupa izvođača koji su u svom zenitu, za razliku od ponavljanja već viđenih lica. “Nastup Tash Sultane trajao je malo više od sat i pol, a Tash su većinu koncerta odradili sami, uz pomoć pratnje svog benda na pojedinim pjesmama. Kroz nastup nije bilo previše interakcije s publikom, no činilo se da to nikoga ne smeta jer se oduševljena publika gromoglasno odazivala nakon svake pjesme.” (Ana Pavlović, foto izvještaj)
Norah Jones – opatijska Ljetna pozornica, 15. srpnja
“Iako su dani najveće svjetske slave daleko iza nje, nemoguće je reći da su vrhunci iza nje – više se radi o promjenama popkulturnih krajolika i tome da ju možda nismo nastavili detaljnije pratiti – ovako savršeno izvedena, sofisticirana, elegantna, istovremeno jazzy, bluesy i folky, iako možda ovoga puta najviše jazzy, varijanta popa i dalje je i više nego dobrodošla. Norah Jones je zaista Opatiji pružila jednu predivnu, hipnotizirajuću, toplu i intimnu večer, potvrdivši da ništa od svega što se u njezinoj karijeri dosad dogodilo nije bilo slučajno. Malo jedino žalim što nije odsvirala “I’ve Got To See You Again”, kojoj sam se zaista nadala, no ostavit ću to za neki ponovni susret s njom.” (Dajana Glavičić, izvještaj)
Amon Amarth – Šalata, 4. srpnja
“I sastav i publika bili su odlično raspoloženi i žedni zabave, Hegg se nebrojeno puta obraćao s “Hvala” na hrvatskom, pohvalio nas da smo glasniji nego publika na nastupu večer prije, zbog odlične podrške proglasio nas vikinzima, izrazi mogućnost da bi ovo mogao biti naj nastup turneje. I nije to sve bilo bez pokrića, publika je stadionski otpjevala refrene, junački odveslala i skandirala i bila kao jedan član sastava, mosh pitovi i crowd surfing dizali su živost, savršeno praćenje ovakvog nastupa. Bilo je to sinoć kao jedna glazbena kazališna predstava, malo žeščeg tona, sa svim popratnim vikinškim folklorom. Očekivano, bilo je tu i priličan broj najmlađih generacija, djece koja već slijede korake svojih roditelja u glazbenom smislu. Nije to bio nastup za svakoga, ali svi su znali što očekivati, po što su došli i kakva predstava slijedi, i došli su se zabaviti, a to je točno ono što su sinoć i dobili.” (Silvije Novosel, izvještaj)
The Cult – Šalata, 30. lipnja
Karizmatični Ian Astbury predvodio je još jednu večer za pamćenje. “Sveukupno odlična rock večer, naravno da su mogli uglaviti još koju pjesmu, ali kod ovakvih kultnih izvođača nikada nam nije dovoljno, a trebali bi biti zahvalni i na ovoj prilici. Pa zaključak neka bude hvala i bravo za The Cult i publiku, i možemo ovako svakih par godina, samo malo izmijenite set listu i dođite nam opet.” (Silvije Novosel, izvještaj)
Robbie Williams – Arena Pula, 27. i 28. lipnja
Robbie Williams u svojoj turneji za 25 godina samostalne karijere, iako obično puni stadione, zastao je u, za njega malom prostoru, pulskoj Areni. Velik majstor zabave i interakcije u Puli je odradio jedan dobar storytelling nastup gdje je prošao svoju Take That karijeru, svađe i kako ih je nakon što je bio odbačen, samostalno nadmašio. “Publika voli Robbieja, Robbie voli publiku. U jednom od ‘stand up’ dijelova je to i naglasio kao obvezu izvođača, dodao i kako je u devedesetima i pojedinačno volio publiku. Sama njegova divlja prošlost i kontrast trijeznog života u braku danas se i provlači kroz cijeli nastup, a ne štedi se na forama poput “Osjećam se kao dijabetičar u slastičarni”, nakon pogleda na prve redove.” (Edo Plovanić, izvještaj)
Arch Enemy – Tvornica kulture, 21. lipnja
“Iznimno vrući dan i večer zatvorila je ova vatrena večer u Tvornici kulture, koja nije poslovično poznata po dobroj ventilaciji, ali preživjeli smo, opet. Izvrsna svirka i atmosfera, raspoloženje, vjerujem da se nema što zamjeriti. Ako je ovo zvuk koji vam odgovara trebali bi biti zadovoljni jer od ovoga puno bolje uživo ne može. U publici je bio veliki presjek generacija, iz cijele regije, a ovi mlađi možda nisu ni svjesni kakve glazbene metal legende su imali prilike sinoć vidjeti uživo.” (Silvije Novosel, izvještaj)
Florence + The Machine – Arena Pula, 18. lipnja
Posebno magičan koncert Florence Welch u Puli jedan je od onih koji se pamti, i to ne mislim na onaj način kako se osjećam dok čitam generičke naslove reportaža koncerata, ovo to zaista jest bio. “Iako nisam baš najveći fan benda na svijetu, ‘Dance Fever’ je album koji me njima vratio nakon mnogo godina, a njihov je jučerašnji pulski nastup bio zaista energičan, više nego odrađen, dokaz da su vrijedni takvog genijalnog koncertnog prostora kao što je pulska Arena, u kojoj jednostavno osjetite ako je nekom bendu tu mjesto ili nije. Florence je uspjela opčiniti publiku za jednu vilovitu i pomalo bajkovitu večer u kojoj smo svi otišli kući zadovoljni, ili čak još uvijek gladni njihovih pjesama, što nimalo nije mala stvar. Od ostalog, organizacija sasvim u redu, vizualno sve jako dojmljivo, zvuk savršen, ambijent savršen, vrijeme savršeno, ljetna koncertna sezona u Areni otvorena u velikom stilu. Sve u svemu, naklon Florence + The Machine, i velika očekivanja za koncerte koji nas ovog ljeta još tamo očekuju.” (Dajana Glavičić, izvještaj)
Sum 41 – opatijska Ljetna pozornica, 11. lipnja
“Nastup je to jednog velikog benda vala koji je još pred desetak godina dosta opao. Sami nazivi albuma su opisali i status benda. Od ubojitog starta s albumom “All Killer No Filler” koji ih je lansirao na vrh pop punk vala do posljednjeg album “Order in Decline”. Namjerno ili ne, s imenom zadnjeg albuma su objasnili trend benda, ali i žanra, pada popularnosti, a nedavno su najavili i kako se razilaze što je ovaj koncert napravilo i oproštajnim. Naime, nakon što objave svoj zadnji album, Sum 41 se razilaze. Čini se i kao dobar potez, nestati na vrijeme. Nek se ostavi prostora drugima, ali i za eventualni reunion. Naročito ako novi pop punk mali val s Yungbludom, MGK ili na našoj sceni npr. s Luzerima, zatalasaju neke jače valove.” (Edo Plovanić, izvještaj)
Bruce Dickinson – Cibona, 24. ožujka
Često i rado viđeno lice na ovim prostorima, ove godine u Zagrebu nije svirao Maidene, ove je godine bio na čelu orkestra koji svira u čast Jonu Lordu iz Deep Purple. “Ovu pjesmu slijedile su “When a Blind Man Cries” i “Hush”, koja je definitivno bila jedan od vrhunaca večeri, ali i Bruceovog oduševljenja zagrebačkom publikom. Nju je slijedila “Perfect Strangers”, i pjesma za koju se apsolutno svi možemo složiti da smo došli čuti uživo – “Smoke on the Water”. Ova pjesma apsolutno je upotpunila repertoar dug gotovo dva sata, očekivanja publike, ali i dokazala kako spoj, na prvi zvuk različitih žanrova zapravo može rezultirati nečim ovako spektakularnim, što je oduševilo više različitih generacija. Ovakav nastup uz Zagrebačku filharmoniju je, nadam se, zainteresirao publiku za odlazak i na klasične koncerte, što je Bruce i pokrenuo izjavom kako su “ovi glazbenici koji trenutno sviraju uz njega uvijek u Zagrebu”, te dodao kako zaslužuju pljesak i vrisak prepune dvorane.” (Lucija Očko, foto izvještaj)
