Depeche Mode po turnejama su već 35 godina, a “Memento Mori“, koja je sinoć došla u zagrebačku Arenu, od posebne im je važnosti. Iako je smrt jedna od glavnih tema benda uopće, smrt Andyja Fletchera prošle godine ostavila je velik trag, odnosno utjecaj na aktualni album i prateću mu turneju koja je i posvećena Fletcheru.
Rasplesani 61-ogodišnji Dave Gahan, uz ovacije publike koje naježe ruku, u 20:55 nas je uveo u koncert s “My Cosmos Is Mine” s aktualnog albuma, pjesmom o osobnoj autonomiji i obrani od vanjskog svijeta. Slijedila je i druga “Memento Mori” pjesma “Wagging Tongue”. Po očekivanjima, prva velika reakcija publike slijedila je na “Walking in My Shoes”, velikom hitu iz 1993. koja nas vraća u ranije faze bendova stvaranja, a slijedio je još jedan hit “It’s No Good” iz 1997. te s istog albuma “Ultra” i “Sister of Night”.
Nakon desetak energičnih stvari, na red je došao akustični “Strangelove” s Martinom Goreom za vokalom, nakon koje je slijedila i proslava njegovog 62. rođendana koji je bio jučer, uz 20 tisuća fanova koji pjevaju “Happy Birthday to You” dok su dijelili i crne balone. (video)
View this post on Instagram
Nastavilo je s “Ghosts Again”, prvim singlom s albuma “Memento Mori”, s kojim su i najavili album i turneju, a koja u svom spotu koristi lubanju iz “Sedmog pečata” Ingmara Bergmana, koja je krasila i pozadinu pozornice. To su nastavili danas već ikonskim hitom “I Feel You” s albuma “Songs of Faith and Devotion” da bi preko “A Pain That I’m Used To” došli do emotivnog vrhunca koncerta.
Uz ikonski dvojac Martin Gore-Dave Gahan, na turneji bend prate Christian Eigner na bubnjevima i multi-instrumentalist Peter Gordeno, tome je tako još od kraja devedesetih. Čini se da je smrt Fletchera, osim što je bila velik kreativni gubitak za bend, stvorila prisniju energiju među njegovim članovima. S pjesmom “World in My Eyes”, napravili su veliku posvetu Fletcheru uz njegove fotografije iz mladih dana na wallu.
Slijedio je još jedan veliki hit “Wrong” da bi preko “Stripped”, “John the Revelator”, došli do samotnjačke himne “Enjoy the Silence” koja je bila i znak kako je vrijeme za kratku pauzu, odnosno bis na koji se čekalo još minutu-dvije nakon.
Na bisu su izveli još jednu akustičnu stvar “Condemnation”, da bi slijedio plesni “Just Can’t Get Enough”, te “Never Let Me Down Again” iz 1988. Spektakl u Zagrebu su zaključili s najvećom pjesmom Depeche Modea, koja ima na desetke tisuća obrada, uključujući velikane kao što su Johnny Cash ili Marilyn Manson – karizmatičnom “Personal Jesus”.
U 2 sata i 15 minuta, višestruki povratnici u Zagreb, u Areni do kraja nabijenoj ljudima, kao i emocijama i euforijom, još su jednom maestralno dokazali dugovječnost benda, a publika svoju odanost jednom od rijetkih bendova za koje djeluje da se mogu vraćati još i češće i da bi Arena uvijek mogla biti rasprodana.
Setlista:
Speak to Me (Outro)
My Cosmos Is Mine
Wagging Tongue
Walking in My Shoes
It’s No Good
Sister of Night
In Your Room
(Zephyr Mix)
Everything Counts
Precious
My Favourite Stranger
Home
Strangelove
(Acoustic, sung by Martin)
Happy Birthday to You (za Martina Gorea)
Ghosts Again
I Feel You
A Pain That I’m Used To
World in My Eyes (posveta Andyju Fletcheru)
Wrong
Stripped
John the Revelator
Enjoy the Silence
Bis:
Condemnation (Acoustic)
Just Can’t Get Enough
Never Let Me Down Again
Personal Jesus
