“Down the memory lane”, uvjetno rečeno, putovanje je na koje nas vodi Robbie Williams, jedna od najvećih pop zvijezdi devedesetih i ranih dvijetisućitih, na svojoj aktualnoj “XXV” turneji. Odveo nas na to putovanje i sinoć u pulskoj Areni, a isto će napraviti i večeras na istoj lokaciji.
Koncept ovog koncerta je revijalni pregled njegovih najvećih hitova koje zaokružuje kompilacijskim album “XXV” iz 2022., s kojim i jest na turneji te kojim obilježava 25 godina samostalne karijere. Sam revijalni nastup prati humorističan storytelling njegovog uspona i.. braka, i sve što to donosi. Uvećano za Take That fazu karijere to je sve skupa, prema njegovim riječima, 31 godina odnosno 33 godine ako gledamo kalendarski od osnutka Take Thata.
Iako je njegov zenit, čega je i sam svjestan, bio prije 15+ godina, fanovi su i dalje tu, odrasli na njegovim hitovima, ekipa pretežito između 30 i 40 godina. Sudeći prema lokalnim medijima, još ujutro su ‘kampirali’ pred Arenom, a prema vlastitim očima, red na ulazu je već oko 18h činilo 400-500 ljudi u nadi da ulove prve redove.
Večer je otvorio Lufthaus, odnosno Tim Metcalfe i Flynn Francis, koji su točno prema planu krenuli u 20:20h i pola sata skakutali po pozornici u pitkim techno ritmovima. Projekt je to Robbieja Williamsa i navedenog australskog dvojca, inspiriran njegovim interesom prema berlinskoj techno sceni, a koji djeluje kao da bi bio dobar izbor za after koncerta u koji bi se i sam Robbie uključio.
Pola sata pauze i kao po špagi u 21:30 kreće “Hey Wow Yeah Yeah” iz 2012., kao lagani uvod da bi pravi sjaj preuzela sljedeća stvar, pop megahit “Let Me Entertain You”, s njegovog debitantskog samostalnog albuma “Life thru a Lens” iz 1997.
Tu negdje i kreće njegova igra interakcije s publikom, malo kao kiksa pjevanje, ali teško da je to slučajno. On to više koristi za interakciju s publikom kojoj se uvlači pod kožu – i zvijezde su samo ljudi. Nastavlja s nekoliko stvari da bi zakucao s “Come Undone”, nakon koje slijedi i dio nastupa posvećen njegovim počecima koji su ga lansirali te svojem love/hate odnosu s mega popularim boy bendom devedesetih Take That. U tom setu je otpjevao dvije njihove stvari i pričao o samom odnosu s ostalim članovima od kojih je bježao, ali im se i vraćao. Zanimljiv je i odabir pjesama kada je između dvije Take That stvari ubacio i “Don’t Look Back in Anger” od Oasisa s kojom možda malo i aludira kako više ne gleda na njih s ljutnjom, ali i kako je muzikalno puno širi od boy benda koji mu je obilježio početak karijere.
Publika voli Robbieja, ali i Robbie voli publiku. U jednom od ‘stand up’ dijelova je to i naglasio kao obvezu izvođača, dodao i kako je u devedestima i pojedinačno volio publiku. Sama njegova divlja prošlost i kontrast trijeznog života u braku danas se i provlači kroz cijeli nastup, a ne štedi se na forama poput “Osjećam se kao dijabetičar u slastičarni”, nakon pogleda na prve redove.
Iako je set lista na cijeloj turneji jednaka, stand up dio prilagođen je lokalnim uvjetima, a da je Williams veliki nogometni fan, podsjetio je tako što nije propustio izjaviti kako obožava Modrića.
Nastavio je s forama, hitovima, na pozornici su se izmjenjivale plesačice, back vokali, strobovi i sve što bi pripalo jednoj takvoj zvijezdi koja opravdava spektakl. Naravno da su tu bili i “Feels” i “Rock DJ”, a ova zadnja je bila i znak za pauzu pred bis, na kojem je izveo tri pjesme. Zadnja je bila možda i njegov najveći hit karijere “Angels” s kojom je posve raspjevao rimski amfiteatar, da bi se nakon nje samo malo vratio da odradi revijalni medley, sam pjevajući po desetak sekundi svojih najvećih uspješnica “Let Me Entertain You”, “Strong”, “Come Undone”, “Feel”, “Angels”.
Na pozornici je prodefilirano dvadesetak aktera, od klasično bendovskih – dva gitarista, basist, bubnjar, klavijaturist, do pojačanja uz tri puhača, tri pjevačice na beku, šest plesačica, kao i mali orekestar koji je sa strane dodavao orkestraciju impresivnom amfiteatru s međunarodnom publikom.
Da se osjeti međunarodni dojam, pobrinula se i cijena pive koja je bila 7 eura, odnosno 6 nakon što se vrati plastična čaša, koja je služila i kao memorabilija uz otisnutog Robbieja, pa je naručiti pivu u ovom slučaju značilo ipak malo više.
Sve u svemu, Robbie Williams nas je odveo na jedno lijepo cjelovečernje putovanje niz stazu sjećanja u prvom od dva rasprodana koncerta u pulskoj Areni.
Zahvale – naslovna fotografija: Sebastijan Skoko / Soundguardian, prijevoz: Travelego.eu
