Sinoć nas je po(d)sjetio Sum 41, jedna od perjanica pop punka 2000ih. U sklopu vjerojatno svoje zadnje turneje, 4-5 tisuća fanova iz šire regije, napunilo je opatijsku Ljetnu pozornicu, očekujući povratak u zenit pop punk vala koje su uz njih predvodili Blink 182, Avril Lavigne i, naravno, najveći od njih – Green Day.
Večer su otvorili Lunar Year, pop punk projekt novijeg datuma dua kojeg čine Britanac Connor Ball i domaći bubnjar međunarodnih ambicija, Saša Maček. Ovom prilikom su dodali i trećeg člana koji je na gitari pojačao potrebnu energiju – što je bila i dobra ideja jer je već na njima, kao predgrupi, otvorena pozornica brojala preko 2500 glava. U svom setu autorskih stvari ubacili su i teaser za Slayer, i ono što je specifično za publiku naših prostora, Slayer je odlično prihvaćen. Tvrdo dobro prolazi. I pop punk publika voli Slayer. Nisu odsvirali cijelu stvar, što je šteta jer bi, vjerujem, dobro sjelo i diglo energiju.
Tako nešto su kasnije napravili Sum 41 kad su odsvirali Rage Against The Machine “Sleep Now in the Fire” koja je i bila jedna od najbolje prihvaćenih pjesama. No, vratimo se na početak nastupa popularnog punk benda koji je u početku karijere redao ‘killere’.
Pola sata nakon nastupa Lunar Yeara, petorka Sum 41 penje se na pozornicu s raspoloženim frontmenom Deryckom Whibleyjem. Kreću točno u 22:00, kako je bilo i najavljeno. Otvaraju s “Motivation” s kojom otvaraju cijelu turneju – pjesmu s debitantskog albuma “All Killer No Filler” iz 2001. I to pred četiri do pet tisuća ljudi koji su došli po dobru porciju pop punk nostalgije.
Whibleyju se sviđa nostalgija. Pričljivi frontmen se pozvao na devedesete koje voli. Bend osim frontmena, čine Dave Baksh, Jason McCaslin, Tom Thacker i Frank Zummo, a da im obrade nisu strane, jasno je. I krenuli su kao NOFX cover bend 1996., a od originalne postave, koja se tijekom godina mijenjala, ostao je samo Whibley.
Zaokruženu setlistu sa “starim, starijim i najstarijim”, kako je to Whibley sam nazvao svoje pjesme, začinili su teaserima za “Seven Nation Army” i “Smoke on the Water”, a izveli su i cijele, već spomenute RATM kao cover, kao i obradu rock klasika grupe Queen ”We Will Rock You” u Sum 41 verziji.
Sama energija je bila na razini jednog svjetskog fenomena pop kulture. Međunarodna publika je sve vrijeme bila vrlo zainteresirana, a osim vatre u petorci na pozornici, i dima i vatre je bilo i u posebnim efektima. Pratio je i dobar light, a i za istaknuti je i jako dobar sound, naročito za otvoren prostor. Publika je pak, singalongom nagradila hitove benda kao što su “Still Waiting”, “In Too Deep”, a ponajviše finale s “Fat Lip” s kojom je i završio nastup.
Nastup je to jednog velikog benda vala koji je još pred desetak godina dosta opao. Sami nazivi albuma su opisali i status benda. Od ubojitog starta s albumom “All Killer No Filler” koji ih je lansirao na vrh pop punk vala do posljednjeg album “Order in Decline”. Namjerno ili ne, s imenom zadnjeg albuma su objasnili trend benda, ali i žanra, pada popularnosti, a nedavno su najavili i kako se razilaze što je ovaj koncert napravilo i oproštajnim. Naime, nakon što objave svoj zadnji album, Sum 41 se razilaze. Čini se i kao dobar potez, nestati na vrijeme. Nek se ostavi prostora drugima, ali i za eventualni reunion. Naročito ako novi pop punk mali val s Yungbludom, MGK ili na našoj sceni npr. s Luzerima, zatalasaju neke jače valove.
Set lista:
Motivation
The Hell Song
Over My Head (Better Off Dead)
We’re All to Blame
Out for Blood
War
Summer
Sleep Now in the Fire (Rage Against the Machine cover)
Underclass Hero
Walking Disaster
With Me
In Too Deep
Makes No Difference
Pieces
No Reason
We Will Rock You (Queen obrada)
Still Waiting
Bis:
Machine Gun
Fat Lip
