Čim nogom kročite na opatijsku Ljetnu pozornicu, jasno vam je da je to pozornica namijenjena, ili bar dušu dala, fino organiziranim događajima za ne prevelik krug ljudi – izgleda savršeno, a jednom kad se na Opatiju spusti lijepa ljetna zvjezdana večer kao što je bila jučerašnja, pa još i spusti temperaturu u domenu ugodnog, te kad se pogase svijetla za gošću večeri, već unaprijed možete biti sigurni da vas čeka vrhunsko audiovizualno iskustvo. To se zaista i pokazalo točnim – čini mi se da jučer nije bilo ama baš ni jedne pogrešne note, ni nijanse boje, od trenutka kad su se Norah Jones i njezin tročlani prateći sastav ukazali na pozornici, pa do posljednje sekunde bisa.
Iako vrijeme sustiže svih, pa i sad 44-godišnju Noru Jones, koja se na sceni pojavila i proslavila prije sad već meni nepojmljivih 20 godina, kao predivna 23-godišnja kći slavnog Ravija Shankara, vrijeme ništa ne može takvom vokalu i takvim sviračkim sposobnostima, i njezina pojava i dalje izaziva oduševljenje. Iako je koncert otvorila široj publici vjerojatno manje poznatim stvarima, “Just A Little Bit” i “Alive” sa svojeg prošlog “pravog” studijskog albuma “Begin Again”, reakcija i topli doček nisu izostali. Nismo puno trebali čekati ni hitove, pa je Jones ubrzo otpjevala “What Am I To You” i posebno lijepo aranžiranu “Sunrise”, koja je naglasila njezine jazz korijene i utjecaje.
Budući da nisam jedna od onih koji na koncerte idu da bi čuli repliku nekog studijskog izdanja, upravo su me ti malo izmijenjeni aranžmani pjesama najviše oduševili, ostavivši prostora za improvizaciju i slobodu, pa je bilo mnogo trenutaka u kojima se činilo da se koncert pretvara u pravi jazz session. Zahvaljujući sjajnim izvedbama svih, kao i očito dobro pogođenoj kemiji između same Nore i njezinog pratećeg trija, čak su i oni koji previše ne vole jazz mogli uživati u jednoj njegovoj toploj, gotovo intimnoj varijanti, koja dobro pristaje velikim ljubavnim pjesmama koje krase njezinu karijeru. Sjajno osmišljeno osvjetljenje, šareno, ali uvijek prigušeno i diskretno, ostavljajući publiku većim dijelom u mraku, dodatno je pojačalo taj dojam, pa ste zapravo, uz sasvim malo ignoriranja okoline, u svakom trenutku mogli ostati sami s Jones, ako ste to poželjeli.
U Opatiji se Jones odlučila za ponešto izmijenjenu setlistu u odnosu na prošlih nekoliko nastupa, osjetno manje hitoidnu, no, zahvaljujući izvrsnom nastupu, nije se činilo da ikome od prisutnih to posebno smeta. Tako smo do nezaobilaznog vrhunca koncerta, naravno, predivne “Come Away With Me”, morali čekati gotovo do samog kraja, već potpuno spremni da odemo s njom kamo god od nas traži. Uslijedile su i “Nightingale” i “Don’t Know Why”, koje također dolaze s njezinih vrtoglavih početaka, a naravno da je nakon toga publika bila gladna i bisa, pa nije bio veliki problem dozvati ovu četvorku natrag.
Jones je već objesila oko vrata svoju gitaru, kao što je to učinila i na “Waiting” i “All A Dream” negdje sredinom koncerta, demonstrirajući da klavir nije jedini instrument kojim maestralno vlada, no tada ju je sugestija iz publike ponovno vratila za klavir, kako bi nam neplanirano odsvirala još i “Tragedy” i “Turn Me On”, poklonivši Opatiji pjesmu više nego što obično svira na bisu, što daje naslutiti da je i sama zaista uživala u koncertu, dozvolivši i spontan trenutak u nastupu koji sam po sebi iziskuje disciplinu i prisutnost svih uključenih.
Iako su dani najveće svjetske slave daleko iza nje, nemoguće je reći da su vrhunci iza nje – više se radi o promjenama popkulturnih krajolika i tome da ju možda nismo nastavili detaljnije pratiti – ovako savršeno izvedena, sofisticirana, elegantna, istovremeno jazzy, bluesy i folky, iako možda ovoga puta najviše jazzy, varijanta popa i dalje je i više nego dobrodošla. Norah Jones je zaista Opatiji pružila jednu predivnu, hipnotizirajuću, toplu i intimnu večer, potvrdivši da ništa od svega što se u njezinoj karijeri dosad dogodilo nije bilo slučajno. Malo jedino žalim što nije odsvirala “I’ve Got To See You Again”, kojoj sam se zaista nadala, no ostavit ću to za neki ponovni susret s njom.
Setlista:
Just A Little Bit
I’m Alive
Those Sweet Words
What Am I To You?
Sunrise
Flame Twin
After The Fall
Thinking About You
It’s Gonna Be
Waiting
All A Dream
Travelin’ On
Say No More
Come Away With Me
Nightingale
Don’t Know Why
Bis:
Tragedy
Turn Me On
