Tradicija pohođenja kvalitetnih koncerata se nastavlja. U 28 dana posjetili smo ih podosta, ali sudeći prema dojmovima naših novinara, ovih 8 koncerata izdvojit ćemo pod najbolje koncerte u veljači. Malo domaćih imena, malo regije, i pokoje strano ime. Ničega nije nedostajalo.
Svemirko – Tvornica kulture
“Lansiranje (čitaj: pravi party) počinje s predivnom ‘Tajne svemira’ dok bend odjeven u srebrno izlazi pred publiku koja ih već sada grli. Pozornica ukrašena postavljenim svjetlećim planetima dodatno je digla dojam benda. Uostalom, jesi na Svemirku ili ne? Pametan odabir prve pjesme obzirom na simpatični zavijajući pjev s početka koji se kao od šale prolomio Tvornicom. Taj miks, usudit ću se reći, zajebancije, i iskrenog, neusiljenog umjetničkog izričaja, je što čini Svemirka zanimljivim umjetnikom odnosno njih bendom. Ide ‘Meni se ne svira’, iako nimalo ne zvuče kao da im se ne svira, a hitovi su masno servirani. Marko je koji put tijekom koncerta priupitao publiku, ‘baš me zanima znate li ovu stvar’. S podsmijehom pogledom preletim desetke veselih parova, uživljene mladeži i fanatičnih djevojaka kako uglas pjevaju s njim. Da, znamo i tu stvar, bez brige.” – Izvještaj
Antivalentinovo #4 (prvi dan) – Zabranjeno pušenje
“Bend nam je priuštio pravi rock koncert koji je – sudeći po publici koja se konačno opustila i uzvikivala stihove poznatih pjesama – točno ono što je Zagrebu trebalo. Počevši od ‘Pismo Elvisu’ u izvedbi sjajne Lane Škrgatić pa sve do klasika pijanih srednjoškolskih druženja poput ‘Balada o Pišonji i Žugi’, ‘Bos ili Hadžija’, ‘Pos’o, kuća birtija’ i ‘Guzonjin sin’ pa do ‘Možeš imat’ moje tijelo’ za one željne sentiša – bend je pokrio sve ono što je publika očekivala od njih. Uz puno energije i puno zafrkancije. Publika koja je tijekom dotadašnjih izvođača cijelo vrijeme bila ‘oće, neće’ konačno je postala jedno snažno ‘oće’. ‘Zašto mene jebe Balkan?!… Dođem ovako negdje i nemam gdje sa šesnaest šlepera, kuraca palaca potrebnih za rasvjetu’ našalio se Davor Sučić, nakon čega je publika pružila rasvjetu u obliku upaljača i tako dočekala fantastičan gitaristov solo od ‘Bumbarovog leta’, što mi je osobno bio jedan od najzanimljivijih trenutaka njihovog koncerta.” – Izvještaj
Bernays Propaganda – Močvara
“Do sada, koliko god puta gledao Bernays Propagandu, uvijek su imali fokusirani nastup koji je gotovo uvijek trajao kraće od sat vremena. Sada, u 150 minuta su ispucali mnogo toga i sve je bilo odlično. Drago mi je vidjeti da nisu zaboravili svirati gitare jer tu su najjači, iako i u ovakvoj formaciji šestorke (Kristina, Vasko, Deni, Rade, Kristijan i laptop nepoznatog imena) mogu svirati što god žele i to će zvučati vrhunski. Kako znam? Do sad ih uživo nisam još nikad slušao u slabijoj varijanti od one vrhunske…” – Izvještaj
Antivalentinovo #4 (drugi dan) – Let3
“Ubrzo se pojavio i bend, odjeven u šarena odijela za koja smo ubrzo shvatili da svijetle u mraku. To je bio samo početak onoga što je kulminacija ovog dvodnevnog festivala. Mrli i bendu nije dugo trebalo da publici počnu servirati hitove koji će ih raspametiti i baciti u trans: počevši od ‘Mala soba’, ‘Alam iđazi’, ‘Vjeran pas’ pa sve do ‘Drama’, ‘999’ i ‘Dijete u vremenu’: publika je spremno hvatala svaku kost koju bi im bend dobacio i bukom na trenutke nadglasala sami sastav!” – Izvještaj
Tom Odell – Tvornica kulture
“Svaka pjesma je dolazila do izražaja, bend je zvučao besprijekorno i što se tehničke strane izvedbe tiče nemam nikakvih zamjerki. Mome sluhu i vidu je sve savršeno funkcioniralo i ovo je definitivno bio jedan od najboljih kocnerata u posljednje vrijeme. Osobna verzija utopijskog života bila bi ovakav koncert barem jednom tjedno. Sigurna sam da je Tom Odell zadovoljan hrvatskom publikom, što nam je krajem koncerta i priznao tako da se nadam da ćemo uskoro imati priliku ponoviti sinoćnji spektakl.” – Izvještaj
Algiers – Močvara
“Znaš one žmarce koje dobiješ kada čuješ nešto što ti se sviđa? Sada zamisli da te pokreće ritam uz koji si spreman uzeti pušku u ruke i dići revolucije, zamisli da ti u isto to vrijeme netko servira i dio tvog kulturološkog nasljeđa uz koje si odrastao (bubnjar Algiersa svirao je u solidnom indie rock bendu Bloc Party) i šlag na tortu; zamisli da te kroz ceremoniju vodi samosvjesni gospel utrenirani odmetnik prodornog glasa. Uz Algiers dižeš šaku u zrak, uz Algiers osjećaš blues, uz Algiers plešeš i pjevaš iako nemaš nimalo ritma u sebi.” – Izvještaj
Steven Wilson – Beč
“Neću lagati – ovo je bio koncert koji se gledao s čeljusti razjapljenom do poda. Trajalo je tri sata, nije bilo sekunde praznog hoda, svaki odsvirani ton vrijedio je zlata, zvuk je bio perfektan, glazbenici su briljirali, odnos frontmana prema publici bio je fantastičan, setlista je bila kao iz snova… Ne znam što još dodati. Gledao sam valjda stotine koncerata i bilo je tu svega i svačega. Istinskog škarta i istinskih genijalnosti. Ako bih iz nekog suludog razloga zbilja baš morao izabrati onaj najbolji kojemu sam svjedočio, vrag me odnio ako to ne bi bio ovaj Wilsonov koji se dogodio preksinoć.” – Izvještaj
J.R. August – Kinoteka
“Ukupno je tako, skupa s Vranićem, na pozornici bilo sedamnaest ljudi – mješoviti zbor, gitarist, tenor i bariton saksofonisti, bubnjar te konačno – kontrabasist. Uz ovog potonjeg, koji se usput rečeno pokazao kao vunderkind kontrabasa, August je sa svojim sastavom konačno postavio zavidno čvrste temelje za svaku daljnju izgradnju svih svojih kako sadašnjih tako i budućih bogatih zvučnih kulisa.” (…) “Sinoćnji rasprodani koncert bio je doživljaj samo takav. I znam da će se sljedeće ljeto sigurno gledati nešto kolosalno i spektakularno što će sistemski ući u anale domaće koncertne aktivnosti naredne godine. U mnogim će bilježnicama ipak sigurno debelo biti podcrtan i sinoćnji koncert. I svijet opet neće znati kakva se samo ovdje muzika kuha. Ili hoće?” – Izvještaj
