Prošle godine Antivalentinovo se reklamiralo kao Karentinovo, a ove godine uz misao “Ništa ljubav, samo obitelj!”. Ova dva dana Boćarski dom domaćin je onima koji pokazuju srednjak ljubavi i radije traže dobar provod uz neka od najjačih imena ovih prostora; sinoć su to bili Saučešće, Rambo Amadeus, Elemental i Zabranjeno pušenje. Ako se nastavi u sinoćnjem raspoloženju – imam pozitivne prognoze i za večerašnju tulumarku. No o tom više sutra; osvrnimo se na sinoćnje antivalentinovske trenutke.
Saučešće
Zagrebački horror punk bend bio je odličan izbor za srednjoškolce koji su skloni izražavanju prkosa ljubavi morbidnim tekstovima; iako je bend u jednom trenutku komentirao kako sviraju za “one malo starije i one malo mlađe“, što se po sastavu publike pokazalo točnim. Publika je doduše bila manja i mirnija nego što će biti na ostalim izvođačima; ipak se našlo fanova koji su se tijekom “Sirene“ i “Bake“ upuštali u šutke. Osim svojih stvari, odsvirali su i “Teška vremena“ od Neki To Vole Vruće, čime su zadobili naklonost i onih koji nisu upoznati s bendovim dosadašnjim radom. Simpatični momci ležerno su odsvirali svoje i pritom se vidno zabavljali.
Antivalentinovo trenutak: stihovi pjesme “Krv“ rekli su sve: “tvoje truplo jedu crvi, jedina“.
Rambo Amadeus
“O kako je teško biti car…“ – ovim nas je riječima Antonije Pušić, poznatiji kao Rambo Amadeus uveo u svoje kultno grintanje u pjesmama. Ramba Amadeusa ili volite ili ne volite; tako je bilo teško ne primjetiti kolutanje očima onih koji su se lagano povlačili iz dvorane jednom kad se bend popeo na pozornicu. Pušić je s bendom odradio svirku isprekidanu vječnim zajebancijama, čime je lica svojih obožavatelja ukrasio osmijehom od uha do uha. Ono što se treba znati o Rambu Amadeusu je da njegove pjesme svakim novim nastupom zvuče drukčije: malo će počet jednu stvar, pa će ubaciti po koju anegdotu, pa podijeliti još koju misao, pa će se mlakoj publici obratiti riječima “Koji vam je bog??! Pa neće me više nikad zvat!“, pa će se sjetiti da bi mogao i dovršiti pjesmu, tu negdje ga publika konačno osjeti, i tako stalno u krug: pjesma za pjesmom koja je zapravo neprekinuta Rambova struja svijesti. Iznimno spontana i duhovita struja svijesti. “Rambo, care – kupi nam cigare“, skandirali su obožavatelji njegovog lika i djela, što je Rambo sarkastično prokomentirao: “Vidite, ne moraš da imaš hit da bi raja pjevala – važno da ima smisla!“
Antivalentinovo trenutak: “Moja najekološkija poruka vama: Karajte se!“
Elemental
“Ljubav je prokleta – al’ zato su tu male stvari!“ – ovako je bend otpočeo svoju svirku, simbolično odabravši za prvu pjesmu upravo “Romantiku“, koja toliko dobro utjelovljuje taj antivalentinovski duh da bi se mogla koristiti u svrhu promocije eventa. Uglavnom su se držali provjerenih klasika (ali s posebnom žestinom!), pa su tako odsvirali “Iz dana u dan“ (tijekom koje se Shot spustio u publiku), “Crveno“, “Prokletu ljubav“, “U mojoj glavi“, i brojne druge – kao antivalentinovska setlista izbor pjesama bio je zaista jako smislen.
Elemental ima neke tradicije: pa tako uvijek tijekom pjesme “Male stvari“ predstavljaju članove benda, ali i za “Prirodu i društvo“ imaju tradiciju da se vokali (Shot, Remi i Vida) poslože u formaciju i tu zajedno otpjevaju bridge pjesme – tako da me poprilično zabavio Shotov izraz lica kad se antivalentinovski junak, maskota festivala, nenadano ugurao u formaciju istovremeno mašući ružičastim dildom. Ipak je ostao na pozornici i otpjevao pokoji stih – osjetila se ljubav na ovom slavlju protiv ljubavi.
Anitvalentinovo trenutak: “Jeste spremni?! Jeste popili?! Jeste obitelj?!“
Zabranjeno pušenje
Bend nam je priuštio pravi rock koncert koji je – sudeći po publici koja se konačno opustila i uzvikivala stihove poznatih pjesama – točno ono što je Zagrebu trebalo. Počevši od “Pismo Elvisu“ u izvedbi sjajne Lane Škrgatić pa sve do klasika pijanih srednjoškolskih druženja poput “Balada o Pišonji i Žugi“, “Bos ili Hadžija“, “Pos’o, kuća birtija“ i “Guzonjin sin“ pa do “Možeš imat’ moje tijelo“ za one željne sentiša – bend je pokrio sve ono što je publika očekivala od njih. Uz puno energije i puno zafrkancije. Publika koja je tijekom dotadašnjih izvođača cijelo vrijeme bila ‘oće, neće’ konačno je postala jedno snažno ‘oće’. “Zašto mene jebe Balkan?!… Dođem ovako negdje i nemam gdje sa šesnaest šlepera, kuraca palaca potrebnih za rasvjetu“ našalio se Davor Sučić, nakon čega je publika pružila rasvjetu u obliku upaljača i tako dočekala fantastičan gitaristov solo od “Bumbarovog leta“, što mi je osobno bio jedan od najzanimljivijih trenutaka njihovog koncerta.
Antivalentinovo trenutak: “Ni ja više sreće u ljubavi nemam…u ovom Boćarskom domu.“
