Jutro nakon prve antivalentinovske noći donijelo nam je mamurluk kojeg smo se (neuspješno) pokušavali riješiti, ali i priliku da napunimo baterije za nastavak plesnjaka u inat ljubavi. Sinoć su taj zadatak na sebe preuzeli Turisti, Bad Copy, Kojoti i Let 3. Suprotno „Ništa ljubav, samo obitelj“ geslu festivala – ostavili smo starce i one koji se tako osjećaju doma i otišli po još jednu dozu antivalentinovske ljubavi u Boćarskom domu.
Turisti
Turisti su relativno nepoznati riječki bend kojima kroz nešto manje od mjesec dana izlazi novi album: i upravo su sinoć s njega premijerno izveli novu stvar, pjesmu „Repriza“. Sastav čiji bih zvuk opisala kao pop – rock zahvalno su preuzeli nezahvalnu ulogu prvog benda večeri, što je značilo da ih je nevelik broj ljudi došao poslušati, da ne govorim o tome koliko ih je aktivno slušalo, a koliko ih je tek kratilo vrijeme do idućeg izvođača. Bend je svjestan da njihove pjesme nisu još doprle do ušiju hrvatskih slušatelja, tako da su ih prije izvedbe predstavljali i time odradili jedan solidan, profesionalan nastup. Kao favorita bih istakla „Moj toreador“ koji svojom mističnom, zavodljivom ritmikom i prizvukom indijskog melosa ipak odskače od ostalih pjesama. Osim autorskih pjesama, obradili su i „Javna kupatila“ sastava Paraf, često nazivanima „očevima punk pokreta“, čime su nas vratili u neka starija vremena. Čak i nas mlađe.
Antivalentinovo trenutak: Iva Močibob roka crni veo i najavljuje pjesmu „13“ riječima „ovo je pjesma o unutrašnjim demonima…ono…kad je veza grozna.“
Bad Copy
Bad Copy – ništa regularno, samo zajebancija. Zajebavaju najavom svog koncerta kao prvog u Zagrebu, zajebavaju se na račun sirene koju su nemilice puštali tijekom i na kraju svake pjesme da bi priuštili publici taj „frapantan spektakl“ – ipak su je oni i izmislili, ako niste znali. Ni slavni Buba Corelli nije prošao lišo; evo Timbe toliko cijeni njegov talent da će se ubrzo prekrstit i preuzet njegovo ime. Talentirani trio (ipak mrvu talentiraniji od Corellija) razoružao je publiku hitovima „Uno, due, tre“, „Džastin biberi“, „Esi mi dobar“ i „Dobro repujem“, a svoju love-hate relationship s porocima opisali su u pjesmama „Ljubav ili pivo“ i „Prestajem da pijem“ – dok su si međusobno dodavali bocu Jacka na pozornici. „Ne mogu da verujem kolko dobro repujem“ – pjevao je trio, a ne možemo ni mi: kolektiv je izazvao oduševljenje koje je trajalo od početka do kraja.
Antivalentinovo trenutak: Koncert su završili starom pjesmom „Metalac“, čije su riječi uhvatile antivalentinovski duh za jaja: „Ljubila si pišu starog dizelaša – slomila si srce mladoga metalca“.
Kojoti
Osobno nisam nikad bila fan legendarne grupe Kojoti, no sudeći po reakciji publike, u kojoj su i mlađi i stariji spremno uzvikivali stihove pjesama – još uvijek su cijenjeni među zagrebačkom publikom – stari rock bend vraća se na scenu novim albumom, a očito će imati i dobar doček. Taj svoj stariji zvuk ‘ukalupili’ su modernijim aranžmanima, tako da je zvuk nešto drukčiji od onog na kojeg smo navikli. Ipak, ako maknem svoje osobne preferencije na stranu – ne mogu naći neku zamjerku samom nastupu. Osim starih hitova, poput „Sto milja daleko od nje“, odlične „Trese, lupa, udara“ i „Hodala je pola metra“, publici su predstavili i novi materijal, uključujući „Sve je pod kontrolom“, gdje se sastavu pridružio i gost iznenađenja – MC Kandžija.
Antivalentinovo trenutak: „sreća i nesreća, ona je glavni lik svih mojih maštanja – njeno ime je halucinacija!“
Let 3
Koliko god puta otišli na njihov koncert, imate garanciju da vam neće biti dosadno; Let 3 će se pobrinuti za vas. Naravno da je sam ulazak na pozornicu bio dramatičan – prvo smo ugledali desetak vokala odjevene u tradicionalne nošnje koje su nam poslije predstavljene kao ansambl Harmonija disonance – one su nas uvele u spektakl koji je tek slijedio introm u „Profesor Jakov“.
Ubrzo se pojavio i bend, odjeven u šarena odijela za koja smo ubrzo shvatili da svijetle u mraku. To je bio samo početak onoga što je kulminacija ovog dvodnevnog festivala. Mrli i bendu nije dugo trebalo da publici počnu servirati hitove koji će ih raspametiti i baciti u trans: počevši od „Mala soba“, „Alam iđazi“, „Vjeran pas“ pa sve do „Drama“, „999“ i „Dijete u vremenu“: publika je spremno hvatala svaku kost koju bi im bend dobacio i bukom na trenutke nadglasala sami sastav! Jedan trenutak kojem su se posjetitelji veselili nažalost nismo mogli doživjeti: Siniša Vuco trebao se pridružiti bendu na njihovoj novoj suradnji, pjesmi „Golub Vaso“. Mrle nas je obavijestio kako je ‘čovjek ipo’ imao smrtni slučaj u obitelji – njegov otac Luka je preminuo, te im je oboma posvetio iduću kultnu pjesmu, „Ero s onog svijeta“.
„Ako želite pravu riječku pičku, pozovite je!“ – ove riječi publika je shvatila kao zapovijed, te se na skandiranje publike konačno odazvao simbol osamdesetih i predstavnica riječkih pički – Marina Perazić. Tu su konačno zaprašili s hitom „Riječke pičke“ – energija benda zarazila je publiku, letjele su pive, ljudi su padali, ljudi su skakali, ljudi su vrištali – očekivana, ako ne i priželjkivana histerija. Naravno da su upravo riječima te pjesme ljudi dozvali bend i na bis, gdje su još odsvirali „Ženu varam“ i snažnu stvar s prvog albuma , „Sam u vodi“, koju često simbolično čuvaju za kraj koncerta.
Antivalentinovo trenutak: U slučaju Let 3 je zaista bilo teško odabrati samo jedan trenutak, ali rekla bih da je to ipak bilo kad su publika i bend spontano zamijenili uloge na „Dijete u vremenu“ .
