Gesaffelstein: Novi album “Hyperion” podbacio spram prvijenca

Francuski DJ i producent Gesaffelstein predstavio je predugo iščekivan drugi album naziva “Hyperion“. Samozatajni Mike Lévy, o kojem se i dalje jako malo zna, bio je izričit u javnosti o tome kako ne želi postati još jedan popularizirani proizvod poput kolega mu. Međutim, čini se da se dogodilo nešto donekle suprotno od toga. Nakon izvrsnog prvijenca imena “Aleph“ Gesaffelstein se upustio u produciranje soundtracka za film “Disorder“ (nekima poznatiji kao Maryland), a producirao je i pjesme “Black Sinhead“ i “Send It Up“ na albumu Kanyea Westa “Yeezus“ te dio kratkog “My Dear Melancholy,“. Okus uspjeha omekšao je zvuk, što je donekle razumno, jer ruku na srce, njegov izvorni sound nije imao široku publiku niti je njoj bio namijenjen. Srećom, Lévy je i dalje prepoznatljiv u bilo kojoj od spomenutih suradnji.

Prvi put sam se “sreo” s Gesaffelsteinom na odličnom remixu pjesme “Blue Jeans“ Lane Del Rey. Ljubav na prvi beat, nazovimo to tako. Njegov zvuk je odriješit, čist, drugačiji. Žanrovski gledano, Gesaffelstein je primarno techno, ali prelijeva se u tech house, industrial, electro house electronicu pa sve do tzv. witch housea, a danas i R&B, Alternative R&B i hip hop. Kroz i do prvijenca  Gesaffelstein je apsolutno carovao svojim tamnim zvukom, gotovo zastrašujućim sekvencama naglo razbijanim technom i energičnošću.

Novi album, otvara nam na prve taktove čudna, gotovo naporna “Hyperion“ koja će se svojom optimističnom melodijom popesti do blage euforije. Zato je tu sljedeća, “Reset“ da “resetira” mood na pravo Gesaffelsteinski. Počinje napetost, repeticija i naznake izvornog mu zvuka te poznate atmosfere. Ista će se ponoviti i na “Ever Now“ i “Vortex“. Dolazi “Lost In The Fire“, suradnja s The Weekndom. Kontroverzni singl koji me podijelio. Da je pjesma drugog teksta, bila bi mi među njegovim dražima. Eksplicitne, sasvim nepotrebne, vulgarne, možda i uvredljive linije drugog versa nikome nisu trebale i gotovo sigurno su ugrozile komercijalni uspjeh singla. Istina, Abelov glas je zlato, “fire” u pjesmi zapravo znači period između prekida i ponovnog ulaska u vezu s Bellom Hadid, ali The Weeknd se i proslavio kroz umjetničku personu, preuveličavanje, dramatiziranje i oversexualizing. Bilo kako bilo, Gesaffelstein i The Weeknd zarazna su, uhu ugodna kombinacija.

Od ukupno četiri pjesme na albumu gdje Gesaffelstein ugošćuje pjevače ističe se “Blast Off“, aktualni singl s neizbježnim Pharrellom Williamsom. Čovjekom koji je istovremeno revolucionaran i dosadan. “Blast Off“ je jedna od onih uzastopnih pjesama koje moraju biti singl zbog forme, ali će proći relativno nezapaženo. Može poslužiti kao otvaranje nekog koncertnog seta. Inače, Gesaffelsteinovi nastupi nešto su sasvim drugačije. Naime, Lévyjeva pozornica zapravo je oltar povezan s light showom i aparatima za maglu. Uvijek je u odijelu i redovito nastupa pušeći. U nastavku će uslijediti neočekivana suradnja s Haim, na pjesmi “So Bad“, gdje su one neprepoznatljive, mutne i ne dolaze do izražaja. U svakom pogledu zaobilazno. Zadnja suradnja, “Forever“, popravlja dojam i Gesaffelstein se u društvu francuskog electroclash i techno producenta The Hackera i kanadskog synthpop dvojca Electric Youth upušta u opuštenu i zapravo nježnu stvar.

Album će kraju privesti 10 minuta duga “Humanity Gone“. Prepušta orguljama sličnim klavijaturama i još jednom blažoj produkciji da se međusobno isprepletu. Lévy priča još jednu priču, ali pušta našim emocijama da je tumače. Sveukupno, kao posebnije izdvojio bih upravo “Humanity Gone“, uz “Memora“ i singlove “Blast Off“ i “Lost In The Fire“. Da budem potpuno iskren, onima koji nisu slušali Gesaffelsteina do sada, ili su čuli za njega tek preko novijeg materijala, preporučam prvijenac “Aleph“, ali i mnoštvo ranijih EP-a, poput “Conspiracy Pt. 1“ i “Conspiracy Pt. 2“ te dojmljivih pjesama popust “Viol“. Gesaffelstein i dalje ostaje jedno od najposebnijih imena današnje svjetske glazbene scene.