The Weeknd: Pr(a)vi surprise EP

    447

    The Weeknd

    My Dear Melancholy,

    Datum izdanja: 30.03.2018.

    Izdavač: XO, Republic

    Žanr: Electro pop, R&B

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Call Out My Name
    2. Try Me
    3. Wasted Times
    4. I Was Never There (feat. Gesaffelstein)
    5. Hurt You (feat. Gesaffelstein)
    6. Privilege

    Kanadski miljenik i jedan od kraljeva modernog, alternativnog R&B žanra, Abel Makkonen Tesfaye, petak prije Uskrsa počastio nas je svojim prvim EP-jem. Objava na njegovom Instagram profilu u obliku screenshota razgovora s porukom ‘should we drop Friday? I’m indifferent to be honest’ najavila je sljedeći potez, ali stvar je postala sigurna i službena tek pojavljivanjem billboarda o albumu u Londonu četvrtak, dan prije objave albuma. “My Dear Melancholy,” sve je što obožavatelji The Weeknda od njega očekuju. Mračan, magičan zvuk, bolno iskren, samosvjestan i samouvjeren tekstualni doprinos i vrhunska emotivna interpretacija. To je The Weeknd. Od “The Trilogy” do danas. Što god šira publika mislila, on je genije sam za sebe.

    Je li “My Dear Melancholy,” uvertira u veće izdanje u skoroj budućnosti? Sumnjam. Međutim, zvijezde njegovog kalibra rijetko izdaju EP-jeve. Mora da je Abel imao mnogo na duši. Valja primijetiti zarez na kraju naslova izdanja. Uistinu se i radi o pjesmama koje su kao prepjevana ljubavna pisma i dnevnici nakon ne tako lijepog prekida veze. Naravno, izuzev klasičnih promiskuitetnih stihova tu i tamo te perverznih upadica. Teško je s Weekndom znati pjeva li on o pravim ljubavima ili brdu poliamoričnim iskustvima. Ovo predivno kratko izdanje otvara “Call Out My Name”, jedna od najljepših Abelovih interpretacija do sada. Pjesma kojoj nema zamjerke. Slušanjem, imena poput Selene Gomez dolaze na um, ali to o kome se radi u tekstovima pada u drugi plan. Ipak je, očekivano, The Weeknd u prvom planu. Za razliku od super uspješnog trećeg mu albuma “Starboy”, koji je bio miks starog The Weeknda i onog na tragu Max Martinovog hita “Can’t Feel My Face”, The Weeknd ovoga puta dobro koketira sa zvukom i osjećajem u glazbi predstavljenim 2011. na izvrsnom mixtapeu “House of Balloons”.

    Muziku podržava

    Nakon “Call Out My Name”, zavodljiv “Try Me” i Mike Will Made It u produkcijskoj ulozi, dalje nas uvode u Abelove misli. “Wasted Times” najljepši je outro na EP-ju, s nježnim stihovima, ‘I don’t wanna wake up, If you ain’t layin’ next to me’. Međutim, sve što se događa prije te divote su klasični zbunjujući pregovori oko seksa, ponosa, dvosmislenih, jeftinih ucjena i upitne ozbiljnosti odnosa. Još jedan moćan trenutak kraj je pjesme “I Was Never There”, prvom od dvije suradnje s naprosto genijalnim francuskim producentom Gesaffelsteinom, punog imena Mike Lévy. Lijepo je vidjeti ime ovog iznimno talentiranog, ali nerazvikanog producenta na još jednoj pjesmi, točnije “Hurt You”. Za one koji su voljeli pjesmu “Starboy” i koji su više proučavali Daft Punk vjerojatno će i bez provjere autora primijetiti da se radi o suradnji s barem jednim čarobnjakom iz legendarnog dvojca. Guy-Manuel de Homem-Christo potpisan je kao koautor i kao jedan od producenata.

    Izdanje su još upotpunili slavni Skrillex, Cirkut i drugi. “Privilege”, zadnja, šesta poslastica na ovom EP-ju, malo je utvrđivanje gradiva od ranije. Lijep završetak onoga što je imalo potencijala biti jednostavno savršeno, ali biva umanjeno ponekad nepotrebnom upotrebom efekata u glasu i površnim tekstovima. Međutim, potonje je već ustaljeno u žanru.

    Muziku podržava