Hejteri će reći da je fejk, ali čo’ek je pravi! Sori, ekipa, ali Justin Timberlake je ultimativni Kralj popa i neka se sklone svi koji mu to ne priznaju jer trebaš biti na sceni trideset godina, da ne izgubiš glavu (kao njegova bivša Britney) pod pritiscima Hollywooda i glazbene industrije, a da pritom mijenjaš pravila velike igre.

Petnaestak godina je prošlo otkako je iz predimenzioniranog kazetofona izronio 22-godišnji Justin Timberlake i na MTV VMA 2002. godine premijerno izveo debitantski singl “Like I Love You”. Obučen nalik Michaelu Jacksonu, JT je kao teen senzacija samo potvrdio poklonstvo Kralju koreografijom, ali i beatom koji su brzo osvojili svijet i pokazali da ispod špagetastih kovrči ima puno više od meketava glasa i nekadašnjeg skakavca N*SYNC-a. Riješio se Britney i ‘benda’ pa sve to stavio u prvijenac prijelomna zvuka. Bio je game changer i podjednako osvojio ljestvice i kritiku. U idućih petnaest godina JT nije kao Rihanna ili Katy Perry, koje dolaze godinama kasnije, izbacio po album godišnje. Do trenutka pisanja ovog pregleda objavljuje svega pet njih. Čoviku nije priša, a tako i triba!

5“Man of the Woods” (2018)


Treba odmah naglasiti da “Man of The Woods” spada u jedno od najzrelijih ostvarenja Justina Timberlakea nakon uspješnih glumačkih pothvata, prvih mjesta s prethodnicima, roditeljstva, približavanja 40-ima (šta je, je l’ se osjećate staro, ljudi? Ja da!), ali i svih medijski eksponiranih veza s holivudskim ljepoticama. Ono što mu zlobnici spočitavaju jest manjak hitoidnih pjesama za zavođenje i trganje zglobova u klubovima. Kao cjelina je manje koherentan i zaokružen od prethodnika, ali to ne znači da kvalitativno ne odgovara standardu. JT se ne povodi za trendovima, što će pokazati ekipa kojom se okružio po peti put: njegovi mu dečki Timbe, Danja i Pharrell odrađuju producentski posao od osamostaljenja. Usput budi rečeno, najveća je faca albuma Timbetov šegrt Nate ‘Danja’ Hills (“SexyBack”, “My Love”, Britneyini “Gimme More”, Pink “Sober”) čiji se oštri, prekidajući beatovi prepliću s hip-hop produkcijom potpisnom u Timberlakea. Suvereno. Sa stilom.

4“The 20/20 Experience Part 2” (2013)

Pet godina prije “Man of the Woods“, Justin se poigravao s grandioznim zvukom idealne Amerike pedesetih kojeg je sljubio, dakako, s urbanim žanrovima od popa do hip-hopa i to sve u kompaniji s mogulom Jay Z-jem. Rad je bio toliko plodonosan da je sve moralo ići, kako to volimo reći u nas, na dva nosača zvuka. E, pa ovaj drugi, nazvan “The 20/20 Experience Part 2 of 2” donio je šest mjeseci nakon prvog dijela pjesme koje su ispale kao ostaci prve ploče, ali kako ih je bilo previše – moralo se to urediti u jedan zaseban album. Možda će ga neki nazvati arogantnim narcisom, no zašto toliko osude kad se radi o pop glazbeniku? Drugi dio je manje koherentan i možda previše produciran, ali i dalje nas vozi pulsirajućim zvukom koji je doista eksperimentalan i fuzičan. Od countryja do popa ovdje…

Zašto ga nismo, ako već slično gledamo, stavili iza “Man of the Woods“? Samo ćemo podsjetiti na “Mirrors“, “TKO” ili “Take Back The Night“, disko zvukove, momente trapa, snažne puhačke dionice i na svu seksualnost i mrak što proizlazi iz ovog djela koje ćemo prozvati ‘noir popom’. Sasvim solidan rad.

3“The 20/20 Experience” (2013)

Kad je najavljeno ovo izdanje, svi su bili na iglama: sedam je godina prošlo od jednog od najčišćih i najvećih albuma 2000-ih: “Future.Sex/Love.Sounds“. Ljestvica je postavljena u orbitu Zemlje i trebalo ju je nadmašiti, kao i riješiti se imidža pop-zvijezde i potvrditi se kao ozbiljan performativni umjetnik (glumac, producent, pjevač).

Ako je prethodnik bio pop remek djelo, onda je ovo slavlje eklektičnosti iliti raznolikosti. Dominantno r’n’b album, ali dvanaest pjesama najavljenih retro-futurističnom “Suit and Tie“. Čovjek je u mainstream pop unio “ozbiljnu” glazbu; puhaći orkestar, a ogrnuo se u smoking i pokazao se kao punokrvan, autonoman glazbenik. Filmična produkcija albuma “The 20/20 Experience” ponajprije je takva zbog monumentalnih pjesama u prosjeku od sedam minuta i neočekivanih promjena harmonija usred istih, što nije uobičajena praksa pjevača ove vrste. No kad čovjek spari Franka Oceana s Frankom Sinatrom, onda ipak imate jedan moderan album koji zna iz kakve je tradicije proizašao.

2“Justified” (2002)

Možda “Justified” formalno jest Justinov prvijenac, ali očekivanja su bila kolosalna zbog njegove dotadašnje karijere duže od desetljeća: od Mickey Mouse Cluba preko N*SYNC-a do samostalnog puta u nepoznate vode gdje je usporedba bila glavna metoda ophođenja s mladim Timberlakeom. No kada piskutavi balavac od 22 godine angažira tada Clipse, Timbalanda i Pharrella Williamsa, onda to znači da nema zajebancije, a bome ni klasičnog radijskog popa kao žanra lakih nota. JT mijenja igru opakim beatovima, provokativnim tekstovima i ritmovima koji su danas već žanrovski klasici poput najavnog “Like I Love You“, mega-balade “Cry Me A River” posvećene bludnici Spears ili prpošne, rnb fuzije “Senorita

Album se odmiče od teen populacije i pokušava se (a vrijeme i prethodno predstavljeni albumi potvrđuju uspjeh) zavući pod afro-američku kožu najzaraznijim žanrovima funka, rnb-ja, disca i čak duba. Prvijenac koji predstavlja transformaciju, a ona će se aktualizirati na nasljedniku “FutureSex/LoveSounds“. Here we go now…

1“FutureSex/LoveSounds” (2006)

Ispast će da krademo popis drugim stranicama spremnih staviti malen broj od pet albuma u jednu ljestvicu jer se gotovo svi slažu s poretkom, a predvodi ga porno-pop zvuk albuma “FutureSex/LoveSounds.

Ako glazba ima potencijal djelovati na kognitivnu performativnost poput psihoaktivnih stimulansa, onda je sonična droga upravo ovaj prljavo dobar album što vozi u šestoj otpočetka do kraja. Početak označuje arogantna premisa “I’m bringing sexy back” čime prodire u svijest slušatelja i osvaja najširu publiku dosada. Tematski se ne odvaja od barokne teme idealne žene, ali za razliku od barokne kićenosti, njegov je opus magnum sasvim ljepljivo erotičan, a slike senzualne u klasicima poput “My Love“, “LoveStoned/She Knows” ili “What Goes Around (Comes Around)“.

Soundtrack za ovo pomalo nadrealno romantično-seksualno iskustvo opet je vodio Danja, čime je Justina stavio u centar pozornosti naklonih kritičara čime je zacementirao status pop titana kao predvodnika scene i kreatora trendova koji će promijeniti tok popa iz klasične pucketavosti u žanr koji ozbiljno zalazi u hibridne vode gdje se stapa s hip-hopom i elektronikom.