Ariana Grande i “Sweetener”: Njezina nova era i ozbiljno dobar pop

Prošli petak svijet je upoznao dugo najavljivan i izuzetno iščekivan četvrti studijski album trenutno najznačajnije pop pjevačice na svijetu, Ariane Grande. Očekujte razorne beatove, dosta trap utjecaja, produžene melodizirane linije basa i predivna višeglasja. Koliko god se očekivalo od zvijezde Arianinog kalibra da izbacuje totalno mainstream materijal, “Sweetener” nije osmišljen kao zadnji album, “Dangerous Woman”, da naniže hitove. U fokusu su više bili određeni senzibiliteti, poruke, melodije kojima se poigravalo, ponekad više nego cijelim pjesmama. Kao i na zadnjem albumu, sve je fino upakirano, skladno tvori zaokruženu cjelinu i osjetno je da nije bilo previše prebiranja po industriji da se stvori “Sweetener” već se radilo na novom materijalu (osim “R.E.M.”). Čak i vizualno, pošto je ovo prvi omot albuma gdje Ariana nije fotografirana u crno bijeloj tehnici, očigledno je kakav će “Sweetener” biti. Topao, podižući i sretan.

Najavni singl, sada već, rekao bih i opća kultura, “No Tears Left To Cry”, lako je jedna od njenih najboljih pjesama. Utjelovljuje sve što dobar pop mora odraditi: zabaviti, ostati u umu neko vrijeme, poslati poruku i ostaviti utisak. Nažalost, inspirirana tragičnim napadom na Arianinom koncertu u Manchesteru prošle godine. “No Tears Left To Cry” je najbolji mogući iznenadni dar, nezahtjevana isprika ili jednostavno pop himna boljeg, pravednijeg društva, koju je Ariana posljedično mogla ponuditi obožavateljima i javnosti u periodu nakon napada. Pretvoriti tamu u svjetlost. Producent, poznati pop mastermind, Max Martin, svjetskom slušateljstvu opet je ponudio nove čari iz svoje radionice. Još davno je postalo must ubaciti u diskografiju njegovu stvar, ali tu su mu i nasljednici, suradnici s prošlog albuma, hit-makeri Savan Kotecha  i Ilya Salmanzadeh.

Nadalje, neka vas naslov albuma ne zavara, izdanje je i više nego slatko, ali ima tu još jedan trenutak gdje nema šale. “God Is a Woman”, drugi pravi singl s albuma, jaše na valu feminizma u jeku prijeko potrebne borbe za jednakost i ravnopravnost spolova. Izbaciti ovakav singl na globalnoj razini pametan je potez za reputaciju, jer Ariana kao javna ličnost može uspješno i dostojanstveno iznijeti ovakvu pjesmu. Međutim, gledano sa značenjske strane, “God Is a Woman” je snažna izjava, gotovo ultimatum javnosti. Pomalo zvuči kao opomena, jer stvari se moraju promijeniti.

Pjesma govori o seksualnoj slobodi i dominantnosti. Stihovi “When all is said and done, you’ll believe God is a woman” mogu se pomalo neozbiljno shvatiti, ali čitanjem između redaka dojam je izniman, momentalan i trajan. Impresivni zadnji refren “God Is a Woman” ukombinirao je preko 20 nasnimljenih vokala, čineći Arianu, one woman choir. U video spotu punom umjetničkih i religijskih referenci, poput Michelangelovog Stvaranja Adama, potpuno nenadano iako višestruko opravdano gostuje kraljica popa Madonna koja je dala glas Božanstvu.

Međutim, s “No Tears Left To Cry” i “God Is a Woman” se nažalost dogodilo ono što sam očekivao. Album nema tu treću genijalnu pop stvar, jer su prva dva singla bila toliko velika. “Sweetener“ prekrasno otvara nepravedno prekratak uvod naslova “Raindrops (An Angel Cried)”. Tih nekoliko a capella stihova apsolutno je neočekivani highlight albuma i nenormalno dobar intro. Naravno, radi se o obradi pjesme “An Angel Cried” iz pedesetih grupe The Four Seasons. Kao foršpan albuma izbačen je i oku ugodan video.

Već na prve taktove jasno je da je Pharrell prisutan i kreće jedan od zabavnijih dijelova albuma. “Blazed (featuring Pharrell Williams”) slatka je, opuštena i zaljubljena pjesma. Pharrell je inače zaslužan za pola aranžmana i produkcija na albumu te se njegov utjecaj dakako osjeća. Nekako očekivano, dio koji nije “njegov” zvuči posebnije i zanimljivije. Međutim, Grande i Williams imaju nepobitnu kemiju i stvorili su nekoliko dosta fora stvari koje su za Arianin dosadašnji izričaj novina.

Slušanjem cijelog izdanja, otkriva se originalnost promotivnog singla “The Light Is Coming (featuring Nicki Minaj)”. Radi se o još jednoj simboličnoj izjavi, a i više nego dovoljno puta ponovljen refren “The light is coming to give back everything that darkness stole” neporecivo je fora. Prema Arianinim riječima, Nicki podigne svaku pjesmu na kojoj se nađe. Dodaje, ako pjevač odluči ugostiti repera na pjesmi, važno je da istom tamo bude i mjesto. Nicki Minaj očekivano odrađuje odličan posao. Njezina apsolutna nepresušnost u smislu originalnosti tekstova evidentna je njenim prisustvom na početku pjesme. Ovo je ujedno njihova peta službena suradnja i tandem očito ne stari.

Već spomenuta “R.E.M.” nevjerojatno je fora. Čini se kao jedna je od pjesama nastale zbog određene cool fraze (“Boy you’re such a dream to me”), a ne jer kao cijela pjesma ima neku svrhu. Ova je pjesma pravi primjer te čudnovate moći Ariane Grande da svu svoju glazbenu sladunjavost predstavi jednostavno sasvim prihvatljivom. “R.E.M.” je nastao iz demo snimke imena “Wake Up”, koja nije uspjela naći mjesto u konačnih 10 pjesama s monumentalnog albuma Beyoncé, “Lemonade”. Nakon nekoliko slušanja, magija ove pjesme obuzima i imate novog favorita vrlo brzo. Zato oprez.

Žestinu, snagu i ozbiljnost “God Is a Woman” razbija gotovo naporna pjesma koja dijeli naslov albuma. “Sweetener” pada među slabije pjesme na albumu i nije baš slušljiva. Začudo, radi se o prvoj pjesmi dovršenoj za album. U nastavku je nešto bolja “Successful” koja isto tako neće ostaviti velik dojam. Radi se o podosta neuspjelom empowerment pokušaju. Sumnjam da bi se ikoja djevojka osjećala successful slušajući kako Ariana govori o svom golemom uspjehu. Poruka se čitajući između redaka može shvatiti kao lijepa, ali isto tako je i prolazna.

Slušajući album prvi puta na preskokce, napravio sam pogrešku kliknuvši prvo na “Everytime”. Zdravom logikom zaključeno najviše zarazna stvar na albumu. Uvuče vas bez pitanja u svoje repetitivne stihove, zvonke sintesajzere, trap beat i sexy bass. Kako inače volim reći, produbljivanje pjesama basovima odavno je nešto što uho traži po defaultu, jer inače pop pjesme zvuče flat i ako nemate bolje slušalice – sretno vam. “Breathin” je jedna od onih pop stvari gdje se zamišljate kako plešete u slowmotionu pod disko svjetlima. Slowmotion se uskoro razbija u realnost bržim ritmom, dok uši razaznaju tekst koji zapravo govori o anksioznosti.

“Breathin”, u svojoj nezahvalnoj poziciji, otvara trijumfalni “No Tears Left To Cry”, a već opisanu dozu nade i otpornosti na negativno preuzet će “Borderline (featuring Missy Elliott)”. Pjesma ugošćuje vječnu ikonu kasnih devedestih i početka novog stoljeća, Missy Elliott. Rezultat nije toliko oduševljavajući koliko je nevjerojatno cool uopće imati je kao feature. Volio bih reći da je to bilo dovoljno za super stvar, ali to nije slučaj. Iako je pjesma kraća od tri minute, dogode se tri refrena prije nego što dođe išta pošteno od Missy. Zaključno, prekratko i nedovoljno.

Slijedi “Better Off”, krasno iznenađenje zadnje trećine albuma. Lagana i razigrana, ali tematski odskače od ostatka albuma. Ovdje ne cvatu ruže, već se preisputuje potrebitost opisane veze i je li bolje biti sam(a). “Goodnight n Go” vjerojatno je ona pjesma na albumu koja će imati posebno mjesto u srcima fanova. Radi se o djelomičnoj obradi genijalne Imogen Heap, inače najdraže Arianine izvođačice. Emotivan tekst, Arianina meka interpretacija, izmjena bržih sa sporijim dijelovima, kreira ugođajno najljepši trenutak albuma.

Maleni uvod u zadnju pjesmu albuma, dobio je ime prema Arianinom svježem zaručniku. “Pete Davidson” iskren je iskaz velike sreće nastaloj im ljubavi, blago orkestriran i zapravo prekrasan. Njihova je ljubav definitivno pomogla “Sweeteneru”. Arianin novi album zatvara “Get Well Soon”, možda jedna od najjačih pjesama s izdanja. Iz promotivne kampanje i videa poznati stihovi “You can feel it, feel it” ore većinom pjesme, a sam tekst vodi nas u još jedan prikaz borbi nje same kroz vlastite misli, već spomenutu anksioznost, uspone i padove te unutarnja previranja. Kako sam naslov kaže, a poruka je dovoljno jasna, uskoro će biti bolje. I je, slušanjem ovog albuma dio tuge umire (ako je i postojala) i zauzima je sreća ili bar osjećaj poletnosti.

Sveukupno, “Sweetener” je sasvim poseban album koji je zvukovno dosta podvojen. Što nužno ne doprinosi albumu. Osjete se razlike između Martina, Koteche i Salmanzadeha s jedne strane i Williamsa s druge strane. Koji stožer zvuči svježije, ako je to uopće mjerilo, teško je reći. Idejno definitivno prvi. Pop pejzažu trebalo bi više toliko kompletnih pjesama poput “No Tears Left To Cry” i “God Is a Woman”. Međutim, Pharrellov dio svakako zvuči previše ujednačeno i redundantno. Kratki izlet u druge producente na tri pjesme prije “Get Well Soon” preuzima ulogu svojevrsnog stabilizatora tih različitosti. “Sweetener” nije transformacija, već više vid odrastanja i shvaćanja, prezentiran kroz zarazne, krasno strukturirane pop komade.

Usudim se reći da je “Sweetener” njezin najveći i najznačaniji album do sada. Njegovim najavnim singlovima Ariana dabiva jednu potpuno novu, jaču, drugačiju dimenziju, poseban imidž u očima javnosti. Upravo zbog energije i poruke koju album nosi te zbog razdoblja u kojem je izdan zauzima sasvim posebno mjesto u njezinoj diskografiji. Nije značajan samo jer garantira uspjeh na ljestvicama, već za njeno ime koje će nadam se ovim albumom ostati zacementirano kao ono svojevrsnog modernog role modela koji utjelovljuje samopouzdanje, borbu, snagu, optimizam i samosvjesnost.

Ovo je nova era Ariane Grande. Ona je i dalje slatka djevojka božanstvenog glasa, ali stvara itekako ozbiljno dobar pop. Višedimenzionalne, značajne i velike hitove. Ariana zbilja je Grande, a “Sweetener” je zasigurno jedan od najboljih pop albuma godine.