Usporedbe nisu potrebne

    1156

    Pat Metheny Group

    The Way Up

    Datum izdanja: 25.01.2005.

    Izdavač: Nonesuch / Dancing Bear

    Žanr: Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Opening
    2. Part 1
    3. Part 2
    4. Part 3

    Četiri skladbe! Jedna uvodna i još tri po dvadesetak minuta! Jel’ to jazz, gitaristički solo ili nešto treće nije ni bitno! E sad kad u sve to dodate i još poneki moderniji zvuk, poput električnih grifova gitara i tu i tamo neki hi-tech sound onda dobijete nešto rafiniraniji i za široke mase prihvatljiviju zvuk. I to u pravilu uvijek pokvari koncept, svi kažu da je to komercijalno i nužno loše, ali ne i Pat Metheny. Ovaj je album naziva “The Way Up” baš takav!

    Gitarist Pat Metheny već skoro 30 godina stvara glazbu. I ovaj je put sa svojim dugogodišnjim prijateljem i kolegom pijanistom/klavijaturistom Lyle Maysom stvorio izniman izlet u jednostavan i slušljiv jazz, koji iskreno nekada zna biti naporan i zamarajući. Uvod će vas možda zavarati jer tu se Pat poigrava zvukovima, ali već sredinom prve skladbe shvatit ćete u kojem smijeru ide ovaj uradak.

    Brzi prelasci prstima preko klavirskih tipki i još brži preko žica gitare odvest će svakoga uživatelja jazza u tren do stanja u kojem uživanje pred membranama zvučnika poprima nove vidike! Kako sam već spomenuo, miran pristup tom prebiranju žica, kako gitare prstima, tako klavira batićima, daje odličan dojam. Nemojte me krivo shvatiti, oni to rade jako brzo i s vremenom se odmore pa uspore, ali to je tako slušljivo da nećete ni primjetiti kako mijenjaju ritam od brzog do sasvim usporenog.

    Muziku podržava

    I zapravo ja uopće nisam objektivan kad su ovakvi muzički majstori u mojim ušima. Prepustim se zvuku i u transu pišem tako da mi nemojte vjerovati ni riječi. Naravno, to nije točno, jer svako bi kvazi predstavljanje jazza oštro osudio riječima kakve do sada od mene niste čuli, ali u ovom slučaju stvarno je nepotrebno pisati dalje.

    Defnitivna preporuka svim jazzistima pa i onima koji to namjeravaju postati jer Pat Metheny je akustično i električno, sa Lyleovim pijanističkim pretvorio u skupinu scena poput filma, koje se izmjenjuju pravilno i poput majstorski izrežiranog filma. Možda i ne poput filma, ali svakako kao kad gledate kroz prozor brzo putujučeg auta koji grabi kilometre neumorno ne spuštajući brzinu. Našao bih ja još usporedbi, ali sasvim je nepotrebno, vjerujte mi na riječ.

    Muziku podržava