Ry za šljakere, drugi dio

Ustajte, vi zemaljsko roblje, svi sužnji koje mori glad! Iako je od briljantnog “Pull Up Some Dust and Sit Down” prošlo tek godinu dana, novim autorskim albumom nazvanim “Election Special” oglasio se veteran Ry Cooder.

Velikog američkog gitarista očito recesija i nepravedni postupci bogatih prema siromašnima jako inspiriraju – u recenziji za “Pull Up Some Dust and Sit Down” sam tako napisao: “Osim što bi bilo lijepo da dođe u Hrvatsku i održi koncert, Cooderu bi boravak u Hrvatskoj mogao koristiti kao inspiracija za idući album u kojem bi se mogao pozabaviti ovim istim temama. Jamačno bi dobio mnogo dobrih ideja.” Na žalost hrvatskih fanova, Cooder u potrazi za inspiracijom nije trebao daleko putovati: izborne godine su same po sebi festival taštine, lažnog glamura, velikih riječi i sitnih duša, a upravo je ova godina izbora u SAD-u. Cooder ne pjeva, Cooder protestira: razne aktualne sjevernoameričke teme krasit će distinktivan Cooderov glas i njegovo još prepoznatljivije sviranje žičanih instrumenata.S glazbene strane “Election Special” ne odudara mnogo od prethodnika, štoviše, može se reći da su to dvije vrlo slične ploče, jedino što “Election Specialu” nedostaje jest dubina i raznovrsnost tema koju je imao njen prethodnik.

Većinu posla Cooder je napravio sam, svirajući gitare, basove i mandoline, dok je njegov sin Joachim sjedio za bubnjevima. Dotični duo kroji jednostavan, ali efektan korijenski blues-rock koji je, da parafraziram staru reklamu, teško poslušati samo jednom. Cooder zvuči inspirirano, pun pravedničkog gnjeva, sa smislom za paradoks te sa sposobnošću da bijes prekriva nijansiranim sarkazmom.

Od devet pjesama izdvajaju se minimalistička “Brother Is Gone” (o braći Koch, inače poznatim donatorima Republikanske stranke i ugovoru s đavlom), “Kool-Aid” i “The 90 And The 9“. Potonja problematizira temu da jedan posto najbogatijih ljudi drži 99 posto bogatstva svijeta, a uvodna “Mutt Romney Blues” mračan je, disonantan blues na tragu Toma Waitsa otpjevan iz perspektive Romneyevog četveronožnog prijatelja. “The Wall Street Part of Town” je, pak, odsvirana i otpjevana sa simpatijama prema pokretu “Occupy”. Poznato mučilište Guantanamo također je spomenuto, a u zaključnoj “Take Your Hands Off It” Cooder pjeva “skinite ruke s nas jer mi vam ne pripadamo“.

Iako je “Election Special” ploča koja je ‘pokretana strašću’ (opet citiram reklamu!), ona nije ostrašćena i nekritički intonirana, kao što je to slučaj s drugim albumom sa sličnom tematikom, “Living With War” Neila Younga. Cooder se oštro, ali pametno igra s nakaradnim i nepravednim američkim društvenim uređenjem, ‘bušeći’ ga poput kakvog dobrog novinskog satiričara ili društvenog kroničara. Kako je i hrvatski sistem sve manje oličenje pravde, slobode i jednakosti, u Cooderovim lamentacijama hrvatski slušatelji lako će pronaći paralele s američkom situacijom.