Svake godine u ovo doba, svi se trude da za vas naprave najbolji izbor božićnih pjesama. Na komercijalnim radio postajama uvijek slušamo iste izvođače, ništa što nije bilo hit ne ulazi u eter. Zvončići zvone svuda oko nas, bilo da slušate radio u autu koji pokušavate parkirati ispred nekog trgovačkog centra ili stojite s maskom u redu u svojoj banci. ‘Božićni duh’ nam nude i kad prodaju nove mobilne uređaje, hranu za pse ili policu osiguranja. Božić, koji bi se trebao proslaviti tiho, u sklopu obitelji i onih najbližih, postao je odavno u ovom potrošačkom društvu ‘tržišna meta’. Nisam otkrio ništa novo, ali vjerujem da vam sve to, kao i meni, pomalo ide na živce i čini me nervoznim.
Upravo zbog toga sastavio sam za ove blagdane jednu glazbenu podlogu na kojoj neće biti puno ‘komercijalnih’ pjesama, neke od njih nisu bile hitovi, niti će ikad biti iskorištene za reklamu za traperice. Radi se o autorskim pjesmama u kojima ćemo pronaći onaj pravi ‘božićni ugođaj’ i koje, nerijetko, progovaraju i o onima koje život nije mazio i koji neće imati onakav ‘bijeli Božić’ kakvim ga prikazuju stari blagdanski filmovi iz Hollywooda, ili vješto napravljene televizijske reklame za Coca-Colu. One neće biti dobre za vaš poslovni božićni domjenak (ako ih uopće bude zbog pandemije), ali probajte napraviti ovu set listu i pustiti je na Badnju večer kad unesete drvce u vaš dom.
The Band: “Christmas Must Be Tonight” (“Islands”, 1977.)
Posljednji album ove istaknute skupine snimljen u originalnoj postavi. Autor skladbe je Robbie Robertson, a izvanredno ju je otpjevao Rick Danko uz malu pomoć Levona Helma. Pjesma je nastala još ranije, 1975. godine, a prva verzija naći će se kao bonus pjesma 2001. godine na reizdanju njihovog albuma “Northern Lights-Southern Cross”. No, ova topla priča o ‘božićnom duhu’ iz perspektive jednog pastira, tek na albumu “Islands” dobit će onu pravu toplinu koja će zauvijek grijati naša srca.
Tom Waits: “Christmas Card From The Hooker In Minneapolis” (“Blue Valentine”, 1978.)
Tužna božićna čestitka u kojoj davno izgubljena simpatija piše svojem bivšem dečku. Na kraju ove čestitke, ona priznaje da nema muža koji svira trombon, nije se skrasila i prestala s burnim životom, nema stan nasuprot one prljave knjižare na Euclid aveniji, nitko se neće brinuti o njezinom djetetu koje je na putu. Ona samo treba nešto novaca za odvjetnika. “Zato, Charlie, za ime Božje, pošalji nešto novca pa bih za Valentinovo mogla biti na uvjetnoj” – kao da osjećamo taj vapaj na kraju pjesme, iako nije napisan i otpjevan.
Finu verziju napravila je i američka kantautorica i pjevačica Neko Case. Pjesma je pisana iz ženske perspektive, a njezin glas, samo uz decentnu pratnju orgulja, daje poseban šarm ovom biseru iz pjesmarice Toma Waitsa. Možete ga pronaći na albumu “New Coat Of Paint-Songs Of Tom Waits” iz 2000. godine.
Ry Cooder: “Christmas Time This Year” (“Pull Up Some Dust And Sit Down”, 2011.)
Iza ove Cooderove polke, tex-mex poskočice, koju je svojom harmonikom začinio njegov stari suradnik Flaco Jimenez, krije se gorka antiratna priča. Posvećena je svim onim mladićima koji su, osakaćeni na bojištima od Vijetnama do Iraka, ostali zaboravljeni i neće osjetiti ništa od blagdanske atmosfere. Vesela, plesna melodija u potpunoj suprotnosti s gorkim sadržajem.
Chuck Brodsky: “On Christmas I Got Nothing” (“Radio”, 1998.)
Topla priča, pisana s finom dozom ironije iz perspektive malog dječaka židovskog porijekla koji živi u katoličkom okruženju. Svake Badnje večeri ostaje budan i uporno čeka svoj božićni poklon. Trudio se svake godine biti dobar, ali poklon nikad ne stiže. Jimmy je dobio vlakić, Annie je dobila par svjetlo crvenih cipela, Jenny je dobila bicikl…U njegovoj obitelji nikada za Božić ne peku kestene na otvorenoj vatri, nemaju okićeno drvce kao ostale obitelji i njemu nikako nije jasno zašto oni ne slave ovaj blagdan. A Isus je bio Židov. Ili možda nije, u što nas pokušavaju uvjeriti neke nove teorije.
Steve Earle: “Christmas In Washington” (“El Corazon”, 1997.)
Ova akustična balada otvara njegov sedmi album. U njoj poziva pokojne borce za ravnopravnost kao što su Woody Guthrie i Martin Luther King da se ponovo vrate na ovaj svijet i pokušaju osvijestiti pokvarene političare u Washingtonu koji uživaju u svojim titulama, lagano ispijaju viski u te blagdanske dane i više ne mare za potlačene, potrebite i nepravdu.
Merle Haggard: “Grandma’s Homemade Christmas Card” (“Goin’ Home For Christmas”, 1982.)
Prekrasna, lagana minijatura o ručno izrađenoj čestitki, u kojoj je baka napisala: “My prayers and thoughts are with you/And all my Christmas wishes are real/And I’m just good enough at poetry to make it rhyme/And to also let you know the way i feel”.
Možda previše sentimentalno, ali Haggardov glas je ono što izvlači pjesmu iz jeftine patetike. Ovaj puta on ne pjeva: na sladunjavu orkestalnu melodiju dodao je recitaciju koja mi svaki puta natjera suze na oči. Malo patetike za blagdane ne škodi, jer baka u sebi ima dovoljno poezije da u par riječi pokaže što stvarno osjeća.
Merle Haggard: “If We Make It Through December” (“Merle Haggard’s Christmas Present”, 1973.)
Iako je ovo single skinut s albuma “Christmas Present”, još jednog od albuma koje diskografske kuće tempiraju prije blagdana, svakako nije jedna od onih pjesama koje na umjetan način ‘dižu’ blagdansku atmosferu. Tužna priča o nesretnom ocu koji u predblagdansko vrijeme ostaje bez posla i svojoj djevojčici ne može priuštiti dostojanstveni Božić. No, u samoj melodiji i tekstu, ipak sadrži i dozu optimizma: “samo da preživimo prosinac” i sve će biti dobro.
Marvin Gaye: “I Want To Come Home For Christmas” (“You’re The Man”, 2019.)
Obično albumi koje diskografske kuće objavljuju nakon smrti svojih istaknutih zvijezda imaju samo jedan cilj: iskamčiti što više prihoda od kupaca dok je uspomena na njih još svježa. Jedan od izuzetaka je ovaj album Marvina Gayea. Dio snimaka je trebao biti objavljen još 1972., odmah nakon njegovog remek djela “What’s Going On”, no našao se tek 2019. na albumu “You’re The Man”. Album je tempiran za 2. travnja 2019., kada bi Marvin, da je poživio, imao osamdeset godina. Na albumu se nalazi i ova krasna antiratna soul balada, koja vjerojatno početkom 70-ih godina i ne bi mogla biti objavljena zbog njegovih, ponekad prilično radikalnih, političkih stavova.
Leon Russell: “Slipping Into Christmas” (singlica, 1972.)
Leon Russell cijenjeni je, danas pomalo zaboravljeni autor i pijanista, koji je surađivao tijekom karijere sa brojnim zvijezdama kao što su Joe Cocker, Bob Dylan, Frank Sinatra, Ike & Tina Turner, The Rolling Stones…Na svojoj maloj ploči iz 1972. godine, koja je danas kolekcionarsko blago, snimio je ovu blues baladu posvećenu svima onima koji će ponovo dočekati Božić bez svojih najmilijih.
Robert Earl Keen: “Merry Christmas From The Family” (“Gringo Honneymoon”, 1994.)
Kod nas malo poznati američki kantautor autor je ove simpatične pjesme u kojoj na ironičan način opisuje kako se Božić proslavlja u jednoj disfunkcionalnoj obitelji iz Texasa. U pjesmi spominje sve ono što za Božić ne bismo trebali raditi. Vrijedi potražiti i verziju koju je snimio američki country duo Montgomerry Gentry na B strani njihove single ploče iz 1999. godine.
John Prine: “Christmas In Prison” (“Sweet Revenge”, 1973.)
John Prine, pomalo podcijenjeni američki kantautor, kroz svoje emocionalne autorske pjesme gotovo uvijek provlači i zrnce humora. Na njegovom trećem albumu nalazi se i ova pjesma o zatvoreniku koji mašta ‘slaveći’ Božić u zatvoru.
Lyle Lovett: “Christmas Morning” (“The Road To Ensenada”, 1996.)
Ovaj album cijenjenog autora, pjevača i glumca, osvojio je 1997. godine “Grammy kao najbolji country album. Da on nije cijenjen samo kod svoje vjerne publike, pokazali su i mnogobrojni gosti koji su učestvovali na snimanju ovog albuma, a među njima su bili Jackson Browne, Chris Hillman i Randy Newman. Na njemu se nalazi i ova krasna akustična balada o ljubavi i vjeri. Jednostavna melodija, emocije koje ne prelaze u kič patetiku, idealna podloga za božićno jutro kojeg ćete provesti s onima koje najviše volite.
Charles Brown: “Please Come Home For Christmas” (singlica, 1960.)
Skladba koja je doživjela mnogobrojne obrade. Snimili su je The Eagles, Willie Nelson, Bon Jovi, Martina McBride…kompletan spisak uzeo bi previše prostora. Zadržati ćemo se ipak na originalnoj verziji iz 1960. godine koju potpisuju blues pjevač i pijanista Charles Brown i Gene Redd. Znam da je to jedan od klasika kojeg ste čuli već nebrojeno puta u raznim obradama, ali garantiram da vam izvorna verzija nikad neće ići na živce. Nadamo se da će netko koga željno očekujemo, ipak doći. Ako ne za Božić, onda bar do Stare godine.
Johnny Moore’s Three Blazers: “Merry Christmas Baby” (single, 1947.)
Još jedan klasik, kojeg prati zanimljiva i tužna priča o nepravdi. Već spomenuti glazbenik Charles Brown tijekom četrdesetih godina nastupao je kao pijanista i pjevač u tada vrlo popularnom rhythm ‘n’ blues sastavu “Johnny Moore’s Three Blazers”. Njegovom prijatelju, ratnom veteranu koji se zvao Andrew Whitson Griffith, hitno je trebalo 500 dolara za operaciju grla. Pošto je spomenuti pisao pjesme pod umjetničkim imenom Lou Baxter, ponudio je nekoliko svojih pjesama, uz obećanje diskografske kuće da će mu isplatiti 500 dolara avansa za svaku pjesmu koju odluče snimiti i objaviti. Među njima je bila i pjesma “Christmas Blues”, koju će doraditi Charles Brown u verziju koja će kasnije biti poznata pod nazivom “Merry Christmas Baby”. U to vrijeme, trio je ugovorom bio vezan za diskografsku kuću “Exclusive Records”. Njihovi pohlepni čelnici stalno su bili u potrazi za pjesmom poput “White Christmas”, pjesmom koju je napisao Irving Berlin, a 1942. godine u glazbenom filmu “Holliday Inn” otpjevao Bing Crosby. Pronašli su je konačno u skladbi “Merry Christmas Baby”. Snimanje je 1947. godine odobreno, pjesma je postala hit i jedan od božićnih evergreena. No, nesretni Lou Baxter nikada nije dobio niti centa za autorska prava. Izigrali su i pijanistu Charlesa Browna, njegovo ime kao autora glazbe, nigdje se ne spominje. Autorska prava prigrlio je vođa sastava Johnny Moore. Nesretnom autorskom dvojcu možda je kasnije bila jedina satisfakcija što su pjesmu, između ostalih, snimili Chuck Berry, Elvis Presley, Bruce Springsteen, Otis Redding i B. B. King. Ovaj klasik u nekoliko je navrata snimio i sam Charles Brown (preporučam verziju sa single ploče iz 1968. godine), i u suradnji s Bonnie Raitt (možete je pronaći na albumu “A Very Special Christmas 2” iz 1992. godine).
Autor teksta: Davor Ivančan
