Nakon što smo izdvojili 10 najboljih albuma koje smo slušali u rujnu, bacili smo se i na jesensko razdoblje i obradili čitav listopad. Ekipa vjernih i revnih recenzenata obradila je nova nedavno objavljena izdanja koja smo potom selektirali i izdvojili one najbolje.

Naći ćete neka dobro poznata imena, ali i neka nova koja vam toplo preporučamo da poslušate. Ovo su najbolji albumi koje je naša redakcija slušala u listopadu, a čija je ocjena bila od četiri zvjezdice pa naviše.

Luce – “Susret”

Muziku podržava

“Jakih trenutaka je mnogo više nego slabijih, uostalom, poslovica kaže da se dobra pjesma ne da zatajiti (trapav prijevod od ‘you can’t keep a good song down’), a Luce je posvetila pažnju da su joj pjesme dobre i da cijeli album ima i glavu i rep. Lijepo bi bilo vidjeti Luce pri vrhovima top lista, kako daje autograme, i kako ima rasprodane koncerte i kako trač novine spekuliraju što je zadnje doručkovala. Ovaj album sugerira baš to, da joj nijedna dvorana ne bi trebala biti premala.” Recenzija – Zoran Tučkar

The Strange – “Echo Chamber”

“‘Echo Chamber’ zvuči poput vrlo konkurentne hrvatske reprezentacije u nekom sportu (recimo, nogometu): u svakom trenutku se nešto na ovom albumu događa, prisutne su emocije između svirača i iskre između instrumenata, tako da slušatelju nije problem držati pažnju. Ovaj se album može uspoređivati s bilo kojim u tom žanru i teško je naći neki album koji bi bio značajno bolji od ovog što su ovdje odsvirali i otpjevali članovi sastava Bambi Molesters, My Buddy Moose i Chris Eckman, uz pripomoć Irene Žilić i Praške filharmonije na nekim pjesmama.” Recenzija – Zoran Tučkar

FIN Project – “Re:Vision”

“‘Re:Vision‘ ima šest pjesama, sve su pomalo mistične, obojane jednim karakterističnim zvukom u kojem se pazilo i do najsitnijeg detalja. Osim same elektronike, mješavine spomenutog electro tanga i trip-hopa, FINovci su odlično uklopili i world music elemente svojeg podneblja, čime su dobili lijepu svježinu u zvuku. Tako dobivamo vrlo zaokružen album dojmljivih pejzaža u kojima je svaki ton bitan, bilo odsviran gitarom, bubnjem, puhačkim instrumentom ili nečim četvrtim. Sanjivi vokali preko takvih melodija daju fini pečat albumu koji bi vrlo lako mogao postati jedan od najboljih makedonskih albuma u 2018.” Recenzija – Siniša Miklaužić

Mixed Up Mary – “Umolomni”

“I za kraj, kad podvlačimo crtu, jasno je da je ovo jedno od zanimljivijih izdanja ove godine jer su se Mixed Up Mary poigrali mnogim nestandardnim pop elementima. Mjesta za napredak svakako ima, ponajprije izbacivanjem plesnijih synthpop pjesama koje odskaču od ostatka koji je emotivnijeg karaktera. Naravno, i poneki jači refren ne bi škodio, ali tad bi se već došlo u sferu komercijalnog popa. Sve u svemu, poprilično solidno i na trenutke jako dojmljivo!” Recenzija – Siniša Miklaužić

Lady Gaga & Bradley Cooper – “A Star Is Born”

“‘A Star Is Born‘, kako film tako i soundtrack, putovanje je kroz ljubavnu priču prožetu iznimno stvarnim, životnim motivima, uvjerljivim motivima, bolnim istinama, dobrim i lošim stranama ljubavi. Usponima i padovima dvije velike karijere i talenata. Priča je to koja istovremeno vraća vjeru u srodne duše i lomi možda tek zaliječene dijelove srca. Suviše sentimentalan komentar? Pogledajte film i poslušajte soundtrackOstati ravnodušan na Gagin posljednji performans i  filmsku verziju ‘I’ll Never Love Again’ nemoguće je. Uvjerite se sami.” Recenzija – Patrik Horvat

Loose Tooth – “Keep Up”

Loose Tooth su indie pop bend čija gitara pruža predivne melodije, a vokalne harmonije su jedan od glavnih temelja zaraznosti pjesama. Tako dobivamo cijeli niz vrlo prpošnih pjesama kojima je teško odoljeti, a neke, poput spomenute ‘Keep Up’ koja ujedno i otvara album, počet ćete i nesvjesno pjevušiti. (…) Generalno, na kraju ljeta dobio sam jedan od najboljih ljetnih albuma (znam, sam sam kriv što sam ga skužio mjesec i pol dana kasnije) koji će me i u narednim jesenskim danima podsjećati na sve blagodati sunčanog vremena i morskih zanimacija.” Recenzija – Siniša Miklaužić

Haiku Garden – “Where If Not Now”

Album djeluje kao cjelina bez imalo pada u bilo kojem trenutku. Album klizi od svojeg početka do kraja, bez jasnih hitova, ali kao zaokružena cjelina u koju se možeš udubiti i ostati u njoj danima. Svaka nota je na svojem mjestu, svaka melodija uđe u uho, svaki moment ima ono nešto što bi Haiku Garden konačno trebalo pogurati i van granica njihove Slovenije.” Recenzija – Siniša Miklaužić

Šimun Matišić – “Invocation”

“Invokacija znači dozivanje muza, a Matišić muze nije trebao posebno pozivati, one su mu same došle. (…) S ovim albumom Matišić drsko kuca na vrata da uđe u klub koji za sada čine Dino Dvornik, Srđan Žika Todorović i već spomenuti Matija Dedić – klub sinova koji su se jednim nehajnim potezom ramena otarasili itekako teškog bremena stigme ‘sina poznatog oca’.” Recenzija – Zoran Tučkar

Richard Ashcroft – “Natural Rebel”

“Kao cjelina, ‘Natural Rebel’ je vrlo dojmljiv i zaokružen. Možda joj nedostaje poneki jak singl, ali to je sad druga priča. S ovim albumom, Ashcroft se pokazao kao autor koji dostojno stari, više se nikom ne želi ulizivati, već radi isključivo za svoj gušt. S obzirom da je u takvom izdanju i najbolji, ‘Natural Rebel’ djeluje kao lijep aspirin za (britanske) jesenje kiše.” Recenzija – Siniša Miklaužić

Ry Cooder – “Prodigal Son”

“Cooder je pjevački uvjerljiv, mnogo je sugestivniji nego u ranim danima. Aktivan je i kao kompozitor, no glavninu pjesama čine obrade starih majstora koje on prilagodi sebi, bez ispuštanja esencije. Zvuk je raznolik, ima marširajućih ritmova koje je volio i još uvijek voli Tom Waits, a ima i refleksivnijih numera koje će zalediti piće u čaši ili pak slušatelja ostaviti da u jesenjim danima mnogo vremena provede ispod dekice. Ovo je vjerojatno album godine u kategoriji ‘sedamdeset plus'”. Recenzija – Zoran Tučkar

Tom Morello – “The Atlas Underground”

“Iako ovo nikako nije Tom Morello na kojeg smo navikli, otvoreniji fanovi naći će dovoljno prepoznatljivih riffova i zadovoljavajućih solaža. Onaj tko može pregrmjeti i poneki drugi žanr, ima u čemu uživati. Skretanje s glavne ceste koje jednom davno za rukom nije pošlo Chrisu Cornellu (Timbaland), Morello je odradio maestralno i bez gubitka integriteta. Baš naprotiv, virtuoz pokazao je svu svoju svestranost ovim više nego uspjelim i iznenađujućim eksperimentom u kojem, iako ne prozbori ni riječi – ima glavnu riječ – a megafon mu je gitara.” Recenzija – Igor Maračić

Illuminati Hotties – “Kiss Yr Frenemies”

‘Kiss Yr Frenemies’ su najprpošnije 33 minute indie popa koje možete čuti u ovoj godini. Sve je jednostavno posloženo, od bržih pjesama na početku preko laganih balada u drugoj polovici albuma do egzekucije na samom kraju. Album je praktički bez mane i kad se jednom presluša, teško mu je odoljeti još koji put…” Recenzija – Siniša Miklaužić

127 Shares
Muziku podržava