Najbolja kada je na domaćem terenu

    775

    k.d. lang and The Siss Boom Bang

    Sing It Loud

    Datum izdanja: 01.01.1970.

    Izdavač: Nonesuch / Dancing Bear

    Žanr: Folk-Rock, Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. I Confess
    2. A Sleep with No Dreaming
    3. The Water’s Edge
    4. Perfect Word
    5. Sugar Buzz
    6. Sing It Loud
    7. Inglewood
    8. Habit of Mind
    9. Heaven
    10. Sorrow Nevermore

    U godini kada obilježava pedesetu obljetnicu svog rođenja, k.d. lang objavila je novi studijski projekt “Sing It Loud“, koji je snimljen s bendom The Siss Boom Bang.

    ‘Jubilarni’ album naslanja se na principe slaganja pjesama i vokalnih manira koje je ustoličio njen davni mentor Roy Orbison. langin glas je jasan, prepoznatljiv, snažan i bogat, a uvodni trio pjesama sa “Sing It Loud” uhvatit će uho slušatelja velikim refrenima i na kilometre prepoznatljivim glasom, a dalje počinje meandrirati u legitimnom koordinatnom sustavu americana – bluegrass – balade. Prva veća nejasnoća javlja se kod “Sugar Buzz“, koja nije toliko loša koliko zvuči kao da je zračnim desantom ubačena na ploču kojoj je dominantan ton drugačiji. “Sugar Buzz” ima prizvuk odbačene pjesme My Morning Jacket i njena prisutnost više iritira (neugodno i za pjesmu pomalo štetno podsjeća na manirizme Jima Jamesa) te poremećuje prirodan tijek albuma nego što ga svojom različitošću obogaćuje.

    I kad je već riječ o prirodnim tijekovima, od svih pjesama “Sorrow Nevermore” najslabiji je kandidat za kraj albuma. Nadalje, utjecaj “Sing It Loud” nije klasična bendovska ploča na kojoj se osjeća sinergija svih uključenih, nego je to ipak dominacija Glavne Pjevačice, dok ostali muzičari korektno obavljaju svoj posao, bez većih oduševljenja i razočaranja.

    Muziku podržava

    Mane na stranu, ‘uboda’ ima sasvim dovoljno: naslovna stvar, obrada “Heaven“, “The Water’s Edge“, “A Sleep With No Dreaming” i “I Confess” evociraju slike rasturenih emocija iz kojih se generiraju razne čežnje, samoće, priželjkivanja i melankolije, a ostatak stvari relativno se solidno uklapa u osnovni ton albuma.

    Inače obrada Talking Headsa, “Heaven” se u usporenijoj i mirnijoj varijanti od manijakalnog izvornika Talking Headsa odlično ‘osjeća’ u potki od ambijentalnih i zlokobnih slide-gitara te langinog vokala. S “Heaven” lang povećava svoje ionako već veliko skladište dobrih obrada, a na “Sing It Loud” pokazuje da joj je autorska muza ipak promjenjivog raspoloženja, no tendira onom plodonosnom.

    k.d. lang nije snimila savršen album, no “Sing It Loud” dovoljno je dobar da nađe svoje poklonike koji će u njemu besramno uživati.

    Muziku podržava