Rani album neuništivog saksofonista

Snimljen prije pedesetijednu godinu ovo je jedan od prvih samostalnih albuma slavnog tenor saksofonista i skladatelja Sonnyja Rollinsa koji je i danas iznimno aktivan. Redovito poduzima turneje i snima albume, te osvaja najviše pozicije u uglednim stručnim časopisima. U novim izdanjima DownBeata i JazzTimesa, na listama čitatelja, proglašen je jazz umjetnikom i najboljim tenor saksofonistom 2006.

Osim što redovito objavljuje nove albume (novi “Sonny, Please” bio je nominiran za nagradu Grammy) izdavači koriste svako prigodu kako bi reizdali sve albume što ih je snimio tijekom svoje bogate karijere.

Tako je tvrtka Universal u ediciji Rudy Van Gelder Remasters, koja donosi niz čuvenih albuma slavnih jazzista poput Milesa Davisa, Colemana Hawkinsa, Johna Coltranea, Erica Dolphyja i drugih, što ih je ostvario ovaj poznati snimatelj, po nnjegovu izboru na CD-u objavila i album “Sonny Rollins Plus 4“, originalno objavljen za tvrtku Prestige.

Osim ovog u istoj su ediciju objavljena još dva Rollinsova albuma snimljena 1956.: “Tenor Madness” i “Saxophone Colossus”, te jedan što ga je snimio u suradnji sa slavnim klaviristom Theloniousom Monkom, “Thelonious Monk-Sonny Rollins”.

Album je snimio sa stalnim sastavom u kojem su uz njega svirali trubač Clifford Brown, klavirist Richie Powell, kontrabasist George Morrow i bubnjar Max Roach. Bio je to sastav što ga je tijekom te 1956. vodio Roach koji je neke albume odlučio objaviti pod Rollinsovim ili Brownovim imenom kako bi promovirao ovu dvojicu mlađih, ali iznimno nadarenih glazbenika. Tako je, osim ovog, ista postava snimaila albume: “Max Roach: Brownie Lives!” i “Clifford Borwn And Max Roach At Basin Street”.

Osim kao saksofonist iznimne muzikalnosti koji je već tada dostigao glazbenu zrelost, veliko improvizatorsko umijeće, te pun i zaokružen ton, Rollins je ovim albumom predstavljen i kao skladatelj. Naime, uz tri standarda: “Kiss And Run“, “I Feel So Song Coming On” i “Count Your Blessings Instead Of Sheep“, izvode i dvije njegove skladbe: “Valse Hot” i “Pent-Up House“.

Budući da je to bio stalni sastav sviraju uigrano, lepršavo, razigrano, poput poznanika koji uživaju u zajedničkom jam sessionu. Danas, pola stoljeća nakon snimanja albuma možemo ustvrditi da je to djelo trajne vrijednosti, na razini ponajboljih ostvarenja iz sredine pedesetih. No, glazba na ovom albumu jednako uvjerljivo zvuči i u usporedbi s jazzom dvadeset i prvog stoljeća.

Davor Hrvoj