Blakey prati fusion

    774

    Art Blakey And The Jazz Messengers

    Vol 1.: Child's Dance / Vol 2.: Mission Eternal

    Datum izdanja: 10.12.2007.

    Izdavač: Prestige / Aquarius Records

    Žanr: Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Song For The Lonely Woman
    2. Kaku Aka
    3. Child’s Dance (Christian’s Song)
    4. C. C.
    5. I Can’t Get Started
    6. Anthenagin
    7. I’m Not So Sure
    1. Gertrude’s Bounce
    2. Siempre Mi Amor
    3. Mission Eternal
    4. Moanin’
    5. A Chant For Bu
    6. One For Trane
    7. Along Came Betty (Instrumental)
    8. Along Came Betty
    9. Without A Song
    10. Love: For The One That You Can’t Have
    11. Fantasy In D

    Ako bi ikome trebala pripasti nagrada za najagilnijeg reizdavača godine, u jazz hemisferi bi laureat za 2007. godinu svakako trebao biti povampireno razbuđeni Orrin Keepnews.

    Osim serije iz njegove vlastite producentske riznice “Keepnews Collection“, koja sasvim opravdano nanovo na svjetlo dana izbacuje neke od najpriznatijih trenutaka jazz diskografije u malo-pa-deluxe-izdanju, diskovi pred vama pokazuju kako čovjek u devetom desetljeću života fanatičnom efikasnošću remasterira ponešto i sa strane, samo ako mu se učini smislenim i ako je u dotično izdanje i sam bio umiješan.

    Naime, “Vol. 1: Child’s Dance” i “Vol. 2: Mission Eternal” u cjelini pokrivaju studijske snimke što su ih Jazz Messengersi iznjedrili za diskografsku kuću Prestige ranih sedamdesetih. Iako je prva asocijacija na Keepnewsa nužno vezana za etiketu Riverside (čije nasljeđe “Keepnews Collection” ekskluzivno reanimira), nije riječ o zabuni: te 1972. i 1973. Prestige je otkupljen od strane Fantasy Recordsa, tvrtke čiji je glavni producent tada postao upravo – Keepnews.

    U to vrijeme, sastav Arta Blakeya mijenjao se češće no obično – to jest, češće od onoga na što su navikli čak i sami Messengersi, obzirom da je sastav uvijek funkcionirao kao svojevrsni ranžirni kolodvor izuzetnih jazz-glazbenika.

    Muziku podržava

    Ovi studijski snimci nastajali su u svibnju i lipnju 1972., te ožujku 1973., a objavljeni su na čak tri ploče: “Child’s Dance”, “Buhaina”i “Athenagin”, pri čemu je uz Blakeya jedini glazbenik koji se ukazuje kao konstanta vrhunski trubač Woody Shaw, s nekoliko uistinu briljantnih rola (izvedba “I Can’t Get Started” uistinu je remek-djelo); ostatak sastava varira od kvarteta preko septeta do tenteta.

    Svi oni koji eventualno posjeduju sva tri navedena albuma, neće imati suviše razloga za kupnju ovih diskova, obzirom da je jedina do sada neobjavljena skladba (ali zato iznimno interesantna) petnaestominutna “Kaku Aka“. Sve ostalo je već viđeno – a problem je donekle i u tome što niti jedna od ovih ploča ne predstavlja sam vrh Blakeyeva opusa, koji bi svojom dalekosežnošću sam sebe opravdao kao reizdanje.

    Dapače: Messengersi u ovom razdoblju stilski lutaju od neizbježnog trademark hard-bopa preko flamenca i bossa nove (“Siempre mi Amor“) pa sve do vrlo konkretnog fusiona koji otvoreno salutira naporima Return To Forever – i na koji otpada lavovski dio materijala. Messengersima ipak valja odati priznanje da to rade bolje (i ranije!) od većine Coreainih fusion-epigona, tako da ovi napori zvuče veoma suvremeno, ali bez istinskih kreativnih iznimnosti.

    Jednako tako, pitanje je koliko je ova rana svijest o novom trendu zapravo zasluga Stanleya Clarkea, koji je jedan od osnovnih protagonista “Vol. 1” diska i čija je “Song for the Lonely Woman” zapravo protoverzija “500 Miles High”, što će se pojaviti na eponimnoj ploči “Light As a Feather”.

    Još kada se uzme u obzir prilično traljav dizajn obaju izdanja (pri čemu je ‘traljav’ čisti eufemizam), i činjenicu da bi oba diska imala daleko više smisla kao jedinstveni, zajednički dokument u obliku dvostrukog seta, zapravo proizlazi da ovakvo reizdanje funkcionira isključivo kao podsjetnik da se i Blakey bavio fusionom veoma rano, i to u prilično zanimljivim sastavima.

    Svima onima koji istinski vole ovaj pravac pak bit će jasno kako albumi “Light As a Feather” i “Return to Forever Live” stoje tek malo manje od 500 milja ispred ovih Blakeyevih napora.

    Muziku podržava