Očekivano dobro izdanje

Negdje u podsvijesti svakog glazbenika postoji želja da se jednom okuša u nekom novom glazbenom stilu različitom od svega što je do tada radio ili da barem to ‘novo’ prilagodi vlastitom načinu interpretiranja glazbe pokazujući na koji način on osjeća pojedinu skladbu i kako bi po njemu trebala zvučati.

Ono što su nam gospoda iz Universal Recordsa nedavno ponudila je kompilacijski album znakovitog naslova “Songbook” koji nas podsjeća na neke od najinteresantnijih izleta prokušanih glazbenika u njima neke nove i do tada neistražene glazbene pravce, ali isto tako predstavlja neke mlade glazbenike koji su svoje karijere započeli graditi obradama velikih klasika.

Kako sam i na samom početku rekao, ne radi se ovdje samo o slučajevima prilagođavanja glazbenika glazbi već i prilagođavanja glazbe glazbenicima. A glazbenika je jako puno, čak dvadeset koliko je uostalom i skladbi na ovom albumu. Svima je njima zajedničko to da su u jednom periodu svoga života izvukli neke stare, prašnjave tekstove i skladbe te ih pokušali osvježiti i ponovno nas podsjetiti na njihov davno ugasli sjaj.

Rod Stewart svima nam je jako dobro poznat sa svojom serijom albuma posvećenoj ‘Velikoj Američkoj pjesmarici’, no ono što će vas možda začuditi je to da niti jedna skladba s tih albuma nije odabrana za ovu kompilaciju, već je na nju uvrštena pjesma s albuma “Every Picture Tells A Story” iz davne 1971. naziva “Reason To Believe“. To je ujedno i najstariji cover na ovome albumu, a poslije njega odmah slijedi hit Simply Reda iz 1987 godine, “Ev’ry Time We Say Goodbye“.

Starim majstorima mikrofona uz maločas navedene Stewarta i Hucknela te Stinga (“Someone To Watch Over Me“), Bryan Ferryja (“I Put A Spell On You“) ili pak Elvisa Costella (“She“) podršku su pružile i mlade snage. Tu prije svih moram spomenuti vrlo uspješnu obradu skladbe “Let’s Face The Music And Dance” u izvedbi Diane Krall, zatim Gabrielleinu interpretacija skladbe “Walk On By”, LeAnne Rimesinu maestralnu izvedbu vrlo popularne i često izvođene “Crazy” te Joss Stoneinu “Some Kind Of Wonderful“.

Sa velikim simpatijama moram još posebno izdvojiti skladbe “Don’t Cry Baby” u izvedbi Madeleinie Peyroux, “Brother Can You Spare A Dime” u interpretaciji George Michaela te “(There Is No) Greater Love Amy Winehouse” i Silje Nergaardinu “Bewitched, Botherd And Bewilderd“.

Koliko mi se svidio ovaj album vidi se iz samog broja pjesama koje sam preporučio, a vjerujte mi da je i ovih osam koje nisam naveo gotovo jednako dobro kao i ovih dvanaest navedenih. Ako niste jedan od onih koji previše traže od života i koji se zadovoljavaju malim stvarima tada će vam uživanje u životu uz ovaj album biti puno lakše.