Isprana parafraza

    2466

    The Rasmus

    Black Roses

    Datum izdanja: 13.08.2008.

    Izdavač: Universal / Aquarius Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Livin’ in a World Without You
    2. Ten Black Roses
    3. Ghost of Love
    4. Justify
    5. Your Forgiveness
    6. Run to You
    7. You Got It Wrong
    8. Lost and Lonely
    9. The Fight
    10. Dangerous Kind
    11. Live Forever

    Sedmi studijski album “Black Roses“, vrlo nedomišljatog naslova, pokazuje kako dobra američka produkcija širi svoje krakove i u prekomorske hladne zemlje i stoga The Rasmusu otvara mogućnosti probijanja na svjetsku scenu unatoč ispranim klišejima, patetičnim pjesmama i stilskom ponavljanju.

    Album tako otvara najavni hit-singl “Livin’ In A World Without You” instrumentalno na tragu najvećeg im hita “In The Shadows”, ali s prepoznatljivim kombinacijama priče i pjevanja tipičnih za, primjerice, prvijenac Linkin Parka “Hybrid Theory”. No, unatoč dosadnom refrenu, predrefren je nevjerojatno zarazan, ali ponovno vidno prepoznatljiv i to iz, vjerovali ili ne, Iron Maidena.

    Ten Black Roses” odlična bi bila u eventualnoj instrumentalnoj verziji čije riffove i agresivan bubanj kvari Laurijev glas koji krajnje zaklanja violončelo.

    Slijedi joj balada i vjerojatno najbolja stvar s albuma “Justify“, koja je još zaraznija ukoliko vidite videospot, no kronično podsjeća na instant-hit “Reason” američkog rock benda Hoobastank. Ono što je loše jesu, vidi suprotstavljanja, dobri zvučni efekti postignuti u postprodukciji što će biti nemoguće izvući na nastupima uživo. No, Laurijev glas ovdje je najartikuliraniji i najčišći, bez vrištanja ili distorzija.

    Muziku podržava

    Ponovno koketiranje s melodic i folk metalom (ali samo koketiranje!) pokazuje tipičan finski zvuk u kojoj je gitara dominantna, no nerazumljivi su besmisleni rezovi koji ritam čine nestabilnim, a melodija je krajnje isprekidana i pred kraj pjesme uvodi se zborsko pjevanje koje bi bilo vrlo ugodno čuti prilikom gitarske solaže pri sredini pjesme.

    Ovako smješteno na sam kraj jako podsjeća na “Whisper” s prvijenca Evanescence, koji se ponovno instrumentalno osjeti u “Lost And Lonely“, napola instrumentalnom simfonijskom uratku odličnog gudalačkog sastava što uz napokon usklađene vokale s pjesmom stvar čini apsolutno melodičnom i potencijalnim singlom ipak neprikladnim za radio-postaje.

    Utjecaj američke produkcije Desmonda Childa najočitija je u “The Fight“, koja bi bez ikakvih poteškoća poslužila kao dobra glazbena podloga u nekom mračnijem filmu za mlade.

    No, refren je odraz zvuka Aerosmitha osamdesetih godina, kako vokalno, tako i u pravilnim dionicama gitare i basa, odnosno riffova popraćenih bubnjem u pravilnim intervalima koji se u zadnjem dijelu pjesme stapaju u borbu bubnja i violončela u jednoj relativno svježijoj varijanti u odnosu na prethodni dio.

    Album završava s drugom baladom i nedvojbeno produkcijski najdorađenijom pjesmom. Vrlo melankoličnog karaktera, obojena akustičnom gitarom i violinama, rock balada čak ima i pristojan lirski moment odmaknut od patetike, ali blizak smrti što joj daje predznak elegije. Klavirska dionica kojom pjesma završava posebno naglašava taj moment i savršeno zaokružuje pjesmu, ali i cijeli album.

    Black Roses” gotovo je filigranski projekt u kojem se naglasak stavljao na formu nauštrb sadržaja što u ovom slučaju nipošto nije loše; naprotiv, vrlo je šaren i raznolik, posebice zbog uspješne kombinacije i zatim fuzije različitih žanrova i stilova. No, monotonija vokala umanjuje cjelokupan dojam i pribjegava se zaključku kako Lauri sam sebe neprestano parafrazira i u intonacijsko-melodijskom aspektu preslikava.

    Napokon, unatoč činjenici da je instrumentalni dio albuma daleko dominantniji od vokalnoga, ocrtavanje i prepoznavanje specifičnih dionica, fragmenata ili, nažalost, cijelih pjesama drugih mainstream glazbenika u novom uratku The Rasmusa cijeli album čini jednom kvalitetnom parafrazom.

    Muziku podržava