Sasvim uobičajena svjedočenja o ljubavi i politici

    972

    India.Arie

    Testimony: Vol. 2, Love & Politics

    Datum izdanja: 10.02.2009.

    Izdavač: Universal / Aquarius Records

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Intro: Grains
    2. Therapy
    3. Ghetto
    4. Chocolate High
    5. He Heals Me
    6. Interlude: Grains
    7. Pearls
    8. River Rise
    9. Yellow
    10. Better Way
    11. Interlude: Grains
    12. Long Goodbye
    13. Psalms 23
    14. The Cure
    15. Outtro: Grains
    16. A Beautiful Day (bonus track)

    Svojevrsni obožavatelji r&b-a ovaj album vjerojatno će doživjeti kao album koji paše duši, nostalgičnom raspoloženju za vrijeme razmišljanja o ljubavi i nepravdama u životu. Ugodan je uhu, iako bih uz neke pjesme mogla zaspati koliko su ili napravljene na isti kalup ili se osnovni beat pjesme konstantno ponavlja.

    Prve albume nisam detaljno poslušala, ali sudeći po pročitanim kritikama uspjeh albuma “Voyage To India” iz 2002., India.Arie nije uspjela ponoviti. Ona je prije svega soul & r&b izvođačica i kantautorica, poznata po svom akustičarskom zvuku. Upravo ju je to razlikovalo od r&b pjesmuljaka kojima vrve MTV i slične glazbene postaje.

    Najnoviji album “Testimony: Vol. 2, Love And Politics” svojevrsni je loš nastavak njezinog drugog albuma “Testimony: Vol. 1, Life And Relationship“. Čak šest pjesama izvodi s gostima u duetu (u suradnji s Gramps Morganom, Musiq Soulchildom, Dobet Gnahoreom, Terell Carterom, Mc Lyteom i Sezen Aksuom), što je previše jer kao da time odaje da bez tog drugog suvokala pjesma ne bi valjala.

    Situaciju spašava jedino činjenica što je to pjevačica čiji je glas i talent već dvaput nagrađen Grammyem i time neosporan. Da te pjesme pjeva netko drugi, ne želim ni pogađati kako bi dosadno i klišeizirano zvučale.

    Muziku podržava

    Umjesto da nastavi zrelo i nadasve drukčije od drugih kako je i počela, polako ali sigurno počela se utapati u masi sličnih r&b laganica. Što melodijski, što stihovima. Isto tako, umjesto da iskonske unutarnje emocije iz interpretacije pjesme oduzmu dah slušateljima, možda će izmamiti pokoje mrdanje bokovima u ritmu, a skromnost je vrlina kojom se soul izvedbe ne bi trebale dičiti već samopouzdano se predstaviti u svom svojem svjetlu.

    Kao singlovi s ovog albuma, zasad su izbačeni “Therapy”, “Chocolate High” i “Yellow”, koje u globalu nisu loše samo nisu niti nešto posebno da bi ih po ičemu izdvojila osim po činjenici da to jesu izbačeni singlovi.

    Beatovi “Therapya” kao da su stvoreni za slušanje na plaži, “Chocolate High“, duet sa sjajnim Musiq Soulchildom sasvim je solidan ali isto tako ne previše upečatljiva pjesma. “Yellow” od mene dobiva istu kritiku, no budući da ju je kao singl nešto očito pozicioniralo ispred ostalih, mogla bih izdvojiti samo zarazni početni beat koji se provlači kroz pjesmu.

    Još bi vrijedilo spomenuti neke skladbe. One koje nisu spomenute preobične su i dosadne i o njima jednostavno nisam imala što napisati. Možda fan vidi bit postojanja tih pjesama, no ja ne. “Ghetto” blago podsjeća na neki malo bolje prerađeni latino pjesmuljak, a tematika mu je prebanalna i prepovršna.

    Stihovi pak imaju smisla u skladbi “Pearls” u kojoj, kao svaka samostalna i zrela žena već tradicijski želi ukazati na probleme žena, pogotovo u nerazvijenim zemljama, melodički je zanimljivo napravljena jer se savršeno slaže s tematikom pjesme. Nije da ta tema već stoput nije obrađena, no pustimo to.

    Bonus track “A Beautiful Day” bih smjestila negdje u sredinu albuma da unese neku dinamičnost, kao i “The Cure” jer ima onaj X faktor što čini pjesmu upečatljivom, bolje rečeno, upečatljivijom od ostalih.

    Intro, Interlude i Outro jedna su te ista kratka emotivna kompozicija “Grains” koja mi se svidjela, no ponavlja se nakon svake četvrte pjesme čime mi nekako gubi na kvaliteti cijeli album, jer kao da upotpunjuje rupe zbog nedostatka domišljatosti ili autorske krize.

    Sve u svemu, je li India.Arie sama kriva budući da se u početku predstavila u drukčijem svjetlu, postavila si previsoke kriterije pa je sad i ono što napravi solidno ali se očekuje nešto bolje, ne znam, no ako i sljedeći album bude ciljao na stapanje u homogenu r&b masu, teško će se izvući i vratiti stare fanove.

    Po formuli ‘bit ću drukčija’ joj je krenulo i više nego dobro i njen je glazbeno duhovni zvuk prepun soula laganog tempa s primjesama gospela, hip-hopa, jazza, bluesa i ostalih sličnih ‘obojenih’ pravaca, bio cijenjen i prihvaćen i samo zato ovaj album zaslužuje prolaznu ocjenu. Jer se taj prizvuk Indiine glazbene prošlosti još uvijek, iako u tragovima, da čuti na ovom albumu.

    Muziku podržava