Modernizirana jazzerska progresiva

Seattle je grad kojeg će u muzičkom kontekstu velika većina ljudi povezati s grunge-pokretom, rijetki s velikim, vjerojatno najvećim prog-metalcima Queensryche, a tek tu i tamo pokoji s experimental bendom Savant.

Da taj grad muzički ima štošta za ponuditi, dokaz je i debitantski album skupine Moraine koji je, baš kao i onaj Savanta, eksperimentalnog karaktera, što ne čudi, s obzirom da je Denis Rea početkom ’80-ih surađivao s frontmenom Savanta K. Leimerom.

Ali isto tako, imao i iskustva od ranije, s početka sedamdesetih, kada je krenuo, pa sve do današnjih dana. Iako je većina članova benda, a ukupno ih je pet (Alicia Allen, violina; Ruth Davidson, čelo; Jay Jaskot, bubnjevi; Kevin Millard, bas; Dennis Rea, gitara), pisala pjesme, najviše ih je Reovih, pa onih Ruth, koji su počeli suradnju kao duet, da bi kasnije ona prerasla u ovaj bend.

A da su svi radili, to se jako dobro čuje, s obzirom da je “Manifest Density” dosta raznovrstan album koji, istina, u svom primarnom opisu pokriva područja jazza, u subprimarnom progresivnog rocka, a u dosubprimarnom funka, soula, fusiona, world-musica, čak malo bluesa i classic-rocka.

Dakle, živahan je to, elokventan instrumentalni album s modernim jazzom kao najznačajnijom stilskom karakteristikom, posebno naglašenom u prvom dijelu albuma. Svirački, to je vrlo ujednačen album, s mnoštvom gitarskih melodija, riffova i sola, tugaljivih, ali glasnih gudačkih passagea i razigranih jazzy bas i bubnjarskih soliranja.

A soliraju svi, no ukalupljeni u jednu cjelinu niti u jednom se momentu ne stječe dojam nekakve nekontroliranosti, bezgraničnosti ili pak razgraničenosti. Sve je tehnički odrađeno gotovo pa do savršenstva. Ovaj dinamičan i razgranat album ima i puno različitosti među ritmikama, od onih sporijih, gudački dirigiranih, pa sve do brzih kojima uglavnom vladaju gitare.

Rekosmo da jazza ima najviše, no nijedna se pjesma ne bi mogla isključivo takvom prezentirati, jer svaka od njih u sebi sadrži elemente svih stilova koje nabrojasmo. Spomenimo da su “Save The Yuppie Breeding Grounds“, “Ephebus Amoebus” i “Unce Tang’s Cabinet of Dr. Caligari” količinski ‘najjazzerskije’, a progresivnog rocka se u najvećim ‘naslagama’ na jednom mjestu može naći u “Manifest Density” i “Middlebrau“.

No ne treba se nikako ograničiti i tražiti nešto posebno, a pogotovo ne to raditi isključivo. Jer nijedan naslov ne nudi isključivost i svakom se treba pristupiti s jednakom dozom radoznalosti. Samo na taj će se način finalni produkt svakog konzumenta zvati – zadovoljstvo.