Jazzom oko svijeta u 55 minuta

Iza benda koji godišnje ostvari preko 250 nastupa zasigurno stoji iskustvo, samo je pitanje koliko uspješno bend prenosi to iskustvo u ozračje studija.

U slučaju Marbina, čikaškog jazz-rock benda, njihovo posljednje izdanje “Last Chapter of Dreaming” odličan je primjer kako bogato iskustvo može uroditi uspješnim plodom. Stalnom paru Markovitch/Rabin u radu su se prvi put pridružili bubnjar Justyn Lawrence te basist Jae Gentile.

Dvije godine nakon albuma “Breaking The Cycle“, Marbin donosi izdanje koje je slično prethodniku, kako stilski, tako i po šarolikosti pjesama. Osim navedene četvorke, dio svog zvuka i raznolikosti album je dobio i od još dvanaest dodatnih glazbenika.Za otvaranje albuma odabrana je “Blue Fingers“, koja novom slušatelju lako dočarava što može očekivati od albuma, ujedno prikazujući i virtuoznost pojedinih članova Marbina. Nakon žestokog uvoda kreće glazbeno putovanje koje započinje u Kubi, ritmom habanere, u jazzom obojanoj pjesmi “Inner Monologue”. “Breaking the Cycle” otvorena je zeppelinskim riffom, da bi se ubrzo, uz trubu i zbor, izgubila u Siciliji, neprestano održavajući atmosferu na rubu tame.

Dok većim dijelom albuma prevladavaju brže pjesme težih zvukova (“On the Square” ili “Redline”), našlo se mjesta i za laganije stvari, poput prekrasne “Cafe de Nuit“. Zamislite li se kako u jesen, uz kavu i kolače, sjedite u kafiću s pogledom na Eiffelov toranj, jedino što bi trebalo za potpunu atmosferu bila bi upravo ova romantična uspavanka.

“Down Goes the Day” uz “And the Night Gave Nothing” pokazuje kako bi Marbin mogao napraviti i kvalitetan soundtrack za dobro odabrani film. “The Way to the Riches” još je jedna izuzetno ritmična pjesma, koju vode dvije zasebne Markovitcheve i Rabinove solo dionice. Poput većine prethodnih, pjesme koje zatvaraju album su nepredvidive. Prva od njih, “And the Night Gave Nothing“, prikladno usporava album, praćena još jednom zaraznom world music pjesmom, “Purple Fiddle”. Putovanje kojim nas vodi album završava u Francuskoj, nostalgičnom naslovnom pjesmom albuma.

Što se kvalitete samog sviranja tiče, ona je kroz cijeli album na istoj visokoj razini. Nikoga ne treba posebno izdvajati, a trajanje albuma i više je nego dovoljno da svaki član benda dobije svojih pet minuta. Pored toga, ovako kvalitetan bend svakako zvuči najbolje kad djeluje kao cjelina. Tada je i njihovo uživanje u svirci očito.

Uz ovako širok spektar žanrova, pjesama koje vas vode od kafića u Parizu, preko žestokog rock koncerta, do zadimljenog jazz bara, Marbin je zadržao svoju ozbiljnost u studijskom radu i pristupu snimanju albuma. “Last Chapter of Dreaming” treba gledati u kontekstu benda koji ga je snimio; iako se radi o milozvučnom, melodičnom albumu u kojemu se itekako može uživati, užitak je potpun tek uživo. Nadam se da će biti prilike čuti i vidjeti ovaj kvalitetan bend i na našim prostorima.