Dewa Budjana
Dawai in Paradise
Datum izdanja: 01.10.2013.
Izdavač: MoonJune Records
Žanr: Jazz, Progressive Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Dewa Budjana indonezijski je gitarist poznat po svom radu u indonezijskom pop-rock bendu Gigi. Paralelno radu s bendom, čiji opus ne napušta pop, hard i alternativni rock, Budjana je, kao strastveni ljubitelj jazza, djelovao i djeluje u najmanje šest jazz bendova.
Uz navedene bendove, ostvaruje i zapaženu karijeru kao solo izvođač,
prvenstveno orijentiran progresivnom rocku i jazz fusionu, a njegov peti
studijski album, “Dawai in Paradise”, prvi je za MoonJune Records.
S instrumentalne strane “Dawai in Paradise” se također može pohvaliti spektrom širim od uobičajenog: uz klasične instrumente karakteristične za progresivni rock, te povremene gudačke sekcije, svoj doprinos albumu, između ostalih, dala je tradicionalna indonezijska flauta, suling.
Navještaj instrumentalne slobode i ravnopravnosti ostvaren je jednom od solo dionica bas gitare na albumu, onom u “Kromatik Lagi“, čime se može spoznati Budjanin umjetnički karakter.
Zanemarimo li “Lalu Lintas“, prvu pjesmu albuma, Budjanina gitara neprestano šeta između suptilnog praćenja drugih, na trenutke vodećih instrumenata i nerazmetljivog, jednako suptilnog vođenja pjesama. Time je ostavljen dobar dojam kako Budjani prvenstveni cilj nije bio prikazati svoje gitarističko umijeće, već ga zakamuflirati kroz zbližavanje indonezijske tradicionalne glazbe i zapadnjačke kulture, te tako natjerati slušatelja, koji želi ‘otkriti’ Budjanu, na pozornije slušanje.
S druge strane, na taj način ostavljeno je dovoljno prostora glasovirskim pasažima (“Malacca Bay“), vokalno-flautističkoj kombinaciji na tradicionalističkoj “Back Home“, gudačima na prekrasnoj, melankolično-elegičnoj “Caka 1922“, ili usnoj harmonici na nemirnoj “Rerad Rerod“.
“Dawai in Paradise” instrumentalno, žanrovski i stilski gledano ne izostavlja ništa, međutim, u ovom slučaju to nije pozitivna strana albuma, jer osim osjećaja nabacanih pjesama, ostaje dojam kako se Budjana ovim albumom ‘ispucao’, te neće imati što ponuditi kroz svoje daljnje radove. Vjerujem kako je to daleko od onoga što će novi radovi donijeti, ali ostaje dojam kako pretjeranu raznolikost, u kontekstu ovoga albuma, treba ubrojiti u njegove rijetke ‘minuse’. Dugoročno gledano, ipak ne treba sumnjati u ono što Budjanino iskustvo može donijeti.