Šarolika indonezijska egzotika

    1175

    Dewa Budjana

    Dawai in Paradise

    Datum izdanja: 01.10.2013.

    Izdavač: MoonJune Records

    Žanr: Jazz, Progressive Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Lalu Lintas
    2. Gangga
    3. Masa Kecil
    4. Kromatik Lagi
    5. Back Home
    6. Malacca Bay
    7. Kunang Kunang
    8. Caka 1922
    9. Rerad Rerod
    10. One The Way Home
    11. Dancing Tears
    12. Devananda

    Dewa Budjana indonezijski je gitarist poznat po svom radu u indonezijskom pop-rock bendu Gigi. Paralelno radu s bendom, čiji opus ne napušta pop, hard i alternativni rock, Budjana je, kao strastveni ljubitelj jazza, djelovao i djeluje u najmanje šest jazz bendova.

    Uz navedene bendove, ostvaruje i zapaženu karijeru kao solo izvođač,
    prvenstveno orijentiran progresivnom rocku i jazz fusionu, a njegov peti
    studijski album, “Dawai in Paradise”, prvi je za MoonJune Records.Kako se radi o prvom njegovom albumu namijenjenom prostorima izvan Azije, izbor pjesama (a samim time i njihovih žanrova) pogoduje lakšem zbližavanju novih slušatelja i Budjaninog rada, a koji sa spomenutim radom nisu upoznati. Tako se radi o žanrovski izuzetno šarolikom albumu, na kojemu su dominantni etno utjecaji u prvom redu potpomognuti progresivnim rockom i jazzom, ali i folk rockom, smooth jazzom, world musicom, u manjoj mjeri, kako na pojedinim pjesmama, tako i na albumu u cjelini.

    S instrumentalne strane “Dawai in Paradise” se također može pohvaliti spektrom širim od uobičajenog: uz klasične instrumente karakteristične za progresivni rock, te povremene gudačke sekcije, svoj doprinos albumu, između ostalih, dala je tradicionalna indonezijska flauta, suling.

    Muziku podržava

    Navještaj instrumentalne slobode i ravnopravnosti ostvaren je jednom od solo dionica bas gitare na albumu, onom u “Kromatik Lagi“, čime se može spoznati Budjanin umjetnički karakter.

    Zanemarimo li “Lalu Lintas“, prvu pjesmu albuma, Budjanina gitara neprestano šeta između suptilnog praćenja drugih, na trenutke vodećih instrumenata i nerazmetljivog, jednako suptilnog vođenja pjesama. Time je ostavljen dobar dojam kako Budjani prvenstveni cilj nije bio prikazati svoje gitarističko umijeće, već ga zakamuflirati kroz zbližavanje indonezijske tradicionalne glazbe i zapadnjačke kulture, te tako natjerati slušatelja, koji želi ‘otkriti’ Budjanu, na pozornije slušanje.

    S druge strane, na taj način ostavljeno je dovoljno prostora glasovirskim pasažima (“Malacca Bay“), vokalno-flautističkoj kombinaciji na tradicionalističkoj “Back Home“, gudačima na prekrasnoj, melankolično-elegičnoj “Caka 1922“, ili usnoj harmonici na nemirnoj “Rerad Rerod“.

    “Dawai in Paradise” instrumentalno, žanrovski i stilski gledano ne izostavlja ništa, međutim, u ovom slučaju to nije pozitivna strana albuma, jer osim osjećaja nabacanih pjesama, ostaje dojam kako se Budjana ovim albumom ‘ispucao’, te neće imati što ponuditi kroz svoje daljnje radove. Vjerujem kako je to daleko od onoga što će novi radovi donijeti, ali ostaje dojam kako pretjeranu raznolikost, u kontekstu ovoga albuma, treba ubrojiti u njegove rijetke ‘minuse’. Dugoročno gledano, ipak ne treba sumnjati u ono što Budjanino iskustvo može donijeti.

    Muziku podržava