Komorna progresiva

Velikani brazilskog progresivnog rocka, okupljeni pod imenom Dialeto, vratili su se novim studijskim izdanjem, tri godine nakon albuma “Chromatic Freedom”

Dialeto je osnovan 1987. godine, a čine ga Nelson Coelho, Jorge Pescara
i Miguel Angel. Novi album “The Last Tribe” prvo je njihovo izdanje pod
MoonJune Recordsom.

Primarno fokusiran oko Coelhovih dionica, “The Last Tribe” donosi samo najbolje od progresivnog rocka, uz stalne izlete u art i jazz rock. Unatoč svojoj kompleksnosti, koja korijene ima prvenstveno u King Crimsonu, “The Last Tribe” donosi nekoliko pjesama koje mogu privući razne slušatelje, neovisno o njihovim glazbenim ukusima. Prva pjesma albuma, “Windmaster“, u kojoj Coelho gilmourovsko-satrianijevskim solo dionicama daje naslutiti kako se radi o gitarom nošenom, isključivo instrumentalnom albumu, jedna je od takvih pjesama.

Dialeto se ne boji žestine, naprotiv, priziva ju (“Dorian Grey“), istovremeno održavajući melodioznost, koja je prisutna u svakoj pjesmi. Tehnički, trio djeluje besprijekorno, zbog čega si mogu dopustiti izlete u različite žanrove, bez straha od neuspjeha. S producentske strane također je napravljen kvalitetan posao, instrumenti su ugodno izbalansirani, što u kombinaciji s modernim zvukom albuma donosi izuzetno slušljiv album.

Ukoliko se prvenstveno posveti slušanju lead gitare, može se zaključiti kako je Coelho gitarist koji se bez problema prilagođava svakom postavljenom izazovu, što ritam sekcija Pescara-Angel vješto koristi za izlete u jazz rock, prog metal (“Unimpossible“), pa i eksperimentalni rock (“Chromaterius“). Iako Coelhova gitara nosi čitav album, ostavila je prostor Pescari i Angelu za pametne prijelaze, suptilne dopune, te egzibicije koje nisu pretjerane. Potraga za hipnotičkim, neobičnim, pomalo ekstravagantnim zvukovima prestaje s uvodnom temom u početnim taktovima sedme pjesme albuma, “Vintitreis“.

“The Last Tribe” jedan je od najboljih prog rock albuma unazad zadnjih nekoliko godina. Unatoč velikom optimizmu, pred Dialetom, globalno gledano zbog trenutne situacije u glazbenoj industriji, nije blistava budućnost: “The Last Tribe” će u sferama iznad progresivnog rocka teško proći zapaženo. Ne zato što to bend i album zaslužuju, apsolutno suprotno, Dialeto neće nikoga ostaviti ravnodušnim, a ljubitelji progresivnog rocka dobit će još jednu poslasticu za uši.