Sofisticiran i odmjeren nastup

Svoje umijeće glazbenog eksperimentiranja skupina Moraine iz Seattlea dokazala je na jednom od najznačajnijih prog festivala, NEAR Festu, na kojem je sredinom pretprošle godine odsvirala veći dio repertoara koji potječe s nastupnog albuma “Manifest Density“.

I baš kao i na tom albumu, pokazala je da se radi o vrhunskim glazbenicima, koji bez većih napora spajaju jazz i progressive rock s elementima funka, soula, fusiona, world-musica, bluesa i classic-rocka. Za to su nagrađeni pljeskom publike, koji je u skladu s koncertnim nastupima ovakvog profila bendova – decentan i spontan. Od poznatijih bendova rekli bismo da se ovdje osjeća suptilnost i sofisticiranost King Crimsona, s time da je glazba, uz rock instrumente, obogaćena violinama i saksofonom, što utječe na njezinu produhovljenost i dubinu.

Highlight albuma dvije su kolosalne epske pjesme, “Dissillusioned Avatar/Dub Interlude/Ephebus Amoebus” i “Disoriental Suite“, s mnoštvom izmjena ritmova, atmosferskih ugođaja, promjena raspoloženja i nadasve vrhunskim izvedbama protkanih međuigricama, s ponekim upadima orkestralija, a bez naznaka dezorijentacija.

“Wayland” je za ljubitelje sporijih, tugaljivijih naslova, a kombinaciju srednjih i sporijih ritmova nudi “The Okanogan Lobe“. Izvedba pak nudi kombinaciju stilova i vrhunskih instrumentalnih varijacija u kojima su, nesumnjivo je, uživali nazočni, a isto to će i svi ljubitelji glazbe s bezgraničnom dozom smislenog eksperimentiranja.