Jazz bez ograničenja

Talijanska sedmorka Slivowitz na svom je albumu “Bani Ahead” donijela kombinaciju jazza, art rocka, fusiona, klasične glazbe i etno elemenata. Dakle, jedna vrlo zahtjevna glazba, ali skladana na način da kao finalni proizvod zvuči dosta kompaktno i harmonično.

Istina, ima u njoj težih elemenata, zahtjevnih struktura, napornijih, kaotičnijih ritmova prepunih psihodeličnog ugođaja, u kojima pomažu gudački dijelovi, ali opet, nemali je broj melodičnijih, opuštajućih dijelova, s gomilom nimalo napornih minimalističkih, ali opet odmjerenih instrumentalnih ispada.

Najbolji primjer za to već je sama uvodna pjesma “Egiziaca“, koja počinje lijepim art rock melodičnih ritmova uz laganije gitare, da bi se u nastavku pretvorila u tehnički zahtjevan naslov, s dosta melankolije u trubama i saksofonu, nešto sampleova, ambijentalnog etno ugođaja svojstvenog istočnobalkanskom melosu uz pomoć usne harmonike i jaku atmosferu, te iznimno tehnički dotjeranim, vrlo ugodnim bas sekcijama.

Jasno naglašenu orijentaciju albuma na trubačke izvedbe pokazuje naslov “Cleopatra Through“, s odličnim bas/bubanj ritmom, a spore akustike i lagani basevi odlike su pomalo opuštajućeg naslova “Fat“. “Bani Ahead” moćan je naslov s kabaretskim prizvukom, a “Pocho” je finale s gotovo podjednakim utjecajem sporih i brzih ritmova i razigranim instrumentalijama.

Nadasve zanimljiv i dobar album za ljubitelje ‘jazza bez ograničenja’.