Od kad je najavljen line-up za ovogodišnje izdanje Primavere, konstantno se ponavlja fraza ‘New Normal’ kao nešto što je cilj festivala. Da skratim priču, Primavera želi imati jednak broj ženskih i muških izvođača te se približiti nekoj novoj generaciji koja tek treba napraviti prve festivalske korake. Kako će sve to proći, vidjet ćemo narednih dana, ali već sad je jasno da festival nije tjednima ranije rasprodan što može biti naznaka da su stariji posjetitelji malo raspižđeni (uključujući i mene), dok novih, mlađih, možda neće biti dovoljno da popune tu rupu.
Kad gledamo rezultat takvih promjena, nailazimo na neke bizarne odluke u line-upu. Stvarno nemam ništa protiv omjera 50/50 u muško-ženskim odnosima jer već i uvodni besplatni koncerti su pokazali da se to može tako, da glazba nije dominantno muški sport. Ali, najave Carly Rae Jepsen, Cardi B (koja je otkazala radi operacije sisa i liposukcije!!!), njene zamjene Miley Cirus i sličnih pop zvjezdica, stvarno je smjer u kojem festival ne bi trebao ići… Barem ne ovako naglo nakon 18 uspješnih godina u kojem se prvenstveno predstavljala indie/alternative/rock glazba. S druge strane, promašili su Billie Eilish koja jest ‘New Normal’…
Uvod je jednostavno morao biti takav, a sad krećemo na ono što se događalo proteklih dana. Standardno, Primavera kreće s nizom besplatnih koncerata po gradu, počevši od ponedjeljka. Mi smo u Barcelonu već tradicionalno stigli u utorak i lovili smo Cate Le Bon u Apolu. Što smo planirali, to smo i ostvarili, pa smo uživali u njenoj interpretaciji pop-rock glazbe s malim odmakom od standardnih shema. U sat vremena nam se lijepo predstavila, publiku je držala u transu, a sve je bilo na dosta visokoj razini s time da je idealno pogodila klimaks koncerta na samom kraju s eksperimentalno repetitivnim dijelovima. Nakon nje, u donjoj sali Apola, krenula je We Will Fail, eksperimentalna IDM izvođačica koja je izgledala kao neka učiteljica kemije koja se igra s gumbićima i stvara progresivnu klupsku glazbu.
Srijeda je dan za otvaranje Foruma i besplatnim koncertima na otvorenom. Headlineri su bili Big Red Machine (Bon Iver + Aaron Dessner iz The Nationala), ali taj dio je bio najdosadniji moment večeri. A sve je tako lijepo krenulo…
Za početak, tu je bila Hatchie, dream pop senzacija iz Australije. Ako volite te lagane i sanjive izvođače (Still Corners, Beach House, Slowdive…), Hatchie bi mogla postati ‘next big thing’ za vas. Slatkaste melodije nasmiješene pjevačice jednostavno će vas zavesti, pa me uopće ne bi začudilo da su mnogi u publici podcrtali ovo ime i da će s nestrpljenjem iščekivati njen skorašnji prvijenac.
Sljedeći na Primaveri stage popeo se Cuco, dečko iz Kalifornije meksičkih korijena. U opisu piše da je gutao glazbu Maca DeMarca i Ariela Pinka, što je u konačnici i najbolji opis onog što je predstavio. Kao da je uzeo ono najbolje od njih što je ponovno lijepo zagrijalo publiku u predvečerje dok je sunce lagano gubilo svoju bitku s noći.
I za kraj, Big Red Machine. Stvarno su napunili prostor ispred Primavera stagea, pa slobodno mogu zaključiti da su bili pun pogodak za taj nulti dan. Ipak, kako je vrijeme odmicalo, tako je sve više ljudi odlazilo s koncerta, pa je pred kraj cijela padina nasuprot stagea bila potpuno prazna (dok je na početku bila ful puna). U čemu je bila caka?! Ekipa na stageu se fino zabavljala. Očito je da rade na novom albumu, pa su predstavljali ideje za pjesme koje imaju u glavama. Dobro ste pročitali, ideje, ne pjesme. To zvuči više kao Bon Iverov zadnji album, samo znatno lošije. Na stage su dolazili i odlazili Julien Baker i drugi Dressler, ali nije baš bilo pomoći, i oni su djelovali kao da ne znaju što treba raditi/svirati/pjevati. Pred kraj nastupa je bilo OK, ali sve prije tog je bilo upitnika nad glavom ‘zašto sam ovdje?!’.
‘Ajmo pružiti šansu novoj Primaveri, iako mnoge zanimljive izvođače sam već pogledao zadnjih mjeseci, a svijet u kojem je Cardi B ‘New Normal’ je kolizija osnovnog pravila ovogodišnje Primavere – ženama treba dozvoliti svoje ja, a ne da budu tek puke plastične lutkice. Skepsa je tu, a to se često zna pretvoriti u (pre)ludi festivalski tulum.
