Izvještaj s festivala Primavera Sound u Barceloni, ‘nulti’ dan.
Primavera Sound se vratila! Rekao bih jača nego ikada jer je sve posložemo u dva vikenda i hrpu koncerata između njih, ali korona je i dalje tu, pa svako malo iskaču notifikacije da je netko morao otkazati i da su promjene u line-upu. Ali to je normalno u ovakvim vremenima, posebno na ovoliko velikom festivalu kroz kojeg godišnje prođe na stotite izvođača. Kod nekih, meni dragih bendova, i dalje stoje veliki upitnici da li će nastupiti jer su prošli vikend objavili da imaju koronu unutar benda (čitaj The Strokes i Gizzardi), ali zasad su još uvijek na službenoj satnici, pa se nadajmo najboljem, da neće i ovaj put ta bolest izazvati previše problema. Ako gledamo s vedrije strane, konačno su festivali krenuli, a Primavera s ‘nultim danom’ je pokazala zašto je jedan od najbitnijih festivala u Europi.
U ovih tri godine, mnogo tog se promijenilo, pa tako i sama Primavera. Zaželjeli su se glazbe, pa su festival produžili na dva vikenda što je glazbeno gledajući odlična stvar, ali organizacijski za posjetitelje gotovo pa noćna mora. Najveći problem jest smještaj koji tih dana ode nekoliko puta naviše. Čak niti to ne bi bio toliki problem, da lokalci ne otkažu u zadnji čas jer im je netko ponudio koji euro više za krevet u svojoj ‘brvnari’… Zbog takvih situacija, odlučio sam ostati u Barceloni ‘standardan termin’ što u ovom slučaju znači – samo prvi vikend.
Ponedjeljkom i utorkom su znali biti nastupi po klubovima, ali ove godine tog nema jer je taj dio prebačen nakon prvog vikenda, ali veliko otvorenje srijedom je ostalo. Za ovu zgodu su promijenili lokaciju, nije bilo na festivalskom prostoru, nego na lokaciji Poble Espanyol u gradu na kojem su se održale prve četiri edicije festivala. Moram priznati da sam oduševljen prostorom jer je to kao neki trg, okružen sa svim stranama zgradama, te stane oko 5000 ljudi, barem su tako organizatori napisali da će biti kapacitet za jučerašnje nastupe.
Prve na binu su se popele The Linda Lindas. Kakvo je bilo njihovo uzbuđenje i oduševljenje što su stale na ovakav stage… A tek moje kad su krenule sa svirkom… Curke su vrlo mlade, najstarija Bela će kroz par mjeseci navršiti 18, dok je najmlađa 2010. godište! Sad si zamislite, one otvaraju jedan veliki festival poput Primavere. Nije to ‘nezasluženo’ jer su pred koji mjesec objavile i album prvijenac (kakvog drugog naziva nego) “Growing Up” za kojeg su dobile niz pohvala. Njihova glazba nije komplicirana i generalno se bazira na par akorda i pop-punku. Baš kao i svaki drugi žanr, tako i pop-punk s vremena na vrijeme dobije neko osvježenje, a ovih četiri curki definitivno jest. One svojom energijom, mladosti i šarmom, nasmijane cijelo vrijeme, jednostavno oduševljavaju skromnošću i zaigranošću, pa predstavljanje spomenutog albuma je bilo perfektno. Iz Los Angelesa su, pa zbog porijekla Lucia zna odlično španjolski, pa se publici obraćala tako, a publika je konstantno vidno bodrila bend. Bolje otvaranje nismo mogli dobiti, a o ovom bendu ćemo sigurno još mnogo čuti narednih godina.
S druge strane, nakon njih su nastupili Wet Leg, bend koji se već uspio značajnije probiti na sceni (bravo za britanske medije koju forsiraju domaću glazbu), posebno svojim istoimenim prvijencem koji je objavljen istog dana kad i “Growing Up” benda iz prethodnog odlomka (8.4.2022.). Najmjerno sam napisao ‘nastupili’, a ne ‘nastupile’ jer za potrebnu live nastupa, Wet Leg nisu samo Rhian i Hester, već su tu i tri momka koji suverano drže glazbenu kulisu. Rhian jest prava frontmenica i ima potrebnu karizmu, dok mi Hester djeluje poprilično preplašeno dok svira svoju gitaru. Ipak, kad treba zaplesati, napraviti piruetu ili nešto slično, obje su spremne na to. Pjesme su im moćne, u to nema sumnje što dokazuje i reakcija publike koja je pjevala dobar dio pjesama s njima. Najveća zamjerka njihovom nastupu jest bila dužina jer nisu ispunile svih 40 minuta koje im je bilo namjenjeno. Kasnile su dobrih deset minuta, a završile na vrijeme… Možda i nemaju više usviranog materijala?!
Dok su The Linda Lindas i Wet Leg oduševili svojom svirkom, ne znam što bih točno rekao za Teto Preto. Bend dolazi iz Sao Paola (Brazil) i voli cosplay, pa su tako svi članovi bili zanimljivo odjeveni, a u tome je iskakala pjevačica koja je kao bila obučena, ali ta njena odjeća nije potpuno ništa skrivala. Njihov dolazak i početak je bio šokantan jer nakon pop-punka i indie rocka, dobili smo nešto sasvim drugačije. I kao takav, šok na početku je bio pozitivan, ali se već kroz par pjesama potpuno izlizao i jedva sam čekao da čim prije završe (za razliku od Wet Leg, oni su produžili svoju svirku za deset minuta). U nekim trenucima, kad su svirali nešto laganije stvari, podsjećali su me djelomično na Morcheebu. Kad su požestili taj zvuk, zvučali su kao Morcheeba na steroidima (a kako drugačije?!), dok su vrlo često imali i dionice housea, techna i industriala što je brzo postalo prenaporno. I to ne samo meni jer je dobar dio ljudi otišao tijekom njihovog nastupa. Na svu sreću, ja ipak nisam jer je vrhunac večeri stvarno bio vrhunac večeri.
Rina Sawayama je britansko-japanska pjevačica kojoj je dugo vremena glavna profesija bila modeling. Njen prvijenac “Sawayama” je bio iznimno cijenjen (meni je bio na 13. mjestu na godišnjoj listi za 2020. godinu), a krajem ljeta će objaviti i drugi album “Hold the Girl”. Njen nastup bih najlakše mogao usporediti s nastupom Charli XCX koja me također oduševila pred par godina na Primaveri. Rina isto ima taj ‘star power’ kojim dominira pozornicom i publikom ispred sebe. Pjeva, pleše i možda malo previše priča, ali jednostavno nije mogla sakriti oduševljenje publikom koja je pjevala svaku pjesmu s njom i bila razgaljena cijeli nastup. Uspjeh za takvu atmosferu je još i veći, ako uzmemo u obzir da je ovo bio njen prvi koncert u Europi (do sad je jedino nastupala u Velikoj Britaniji, Irskoj i Sjevernoj Americi ako sam dobro upratio). Njenu glazbu možemo okarakterizirati (elektro/disco) pop s povremenim odlascima prema metal i industrial soundu, čime dobivamo vrlo efektnu i eksplozivnu muziku koju ona prezentira s dvije plesačice i dvočlanim bendom. Što se mene tiče, pop novije generacije zna biti vrlo zanimljiv, a Primavera mi je do sad već priuštila pregršt dokaza za to, a nastup Rine samo potvrđuje te tvrdnje.
Dan otvaranja Primavera Sound festivala je prošao odlično, te se nadam da će tako biti i s preostalim danima, te da više neće biti previše rošada u lineupu zbog nepredviđenih situacija. Danas sam trebao krenuti s Linguom Ignotom, ali na žalost, ona je jučer otkazala, čime ću imati malo duži popodnevni odmor, pa onda slijedi jedna duga noć s pregrštom zanimljivih izvođača.
