Zamisli: Liam Gallagher hoda po ulicama Manchestera izbjegavajući Paparazze. Ipak, na jednom uglu, reporter nekog tabloida ga zaustavi te upita: “Što mislite o Billie Eilish?” On pak napravi grimasu kao da je Manchester United osvojio naslov i odgovori “Who the fuck is Billie Eilish??”

Ovo se naravno nije dogodilo, i isključivo je plod moje mašte. Ono što nije plod moje mašte je opetovani “Who The fuck is Billie Eilish” nešto starijih glazbenika i slušatelja. Mlada i talentirana, kontroverzna i neobična, Billie Eilish utjelovljuje zeitgeist generacije pokraj koje se osjećamo staro, te je možda prvi superstar koji predstavlja ono što je za naše starce predstavljala Britney Spears. Oke, možda ipak Marilyn Manson. Stoga, hladne glave i čista srca, hajmo zaroniti u uvrnuti pop-svijet klinke iz LA-a koja će ove godine pokoriti svijet.

Utjecaji i hype oko njene pojave

Muziku podržava

Biografske crtice iz njena života nisu možda toliko bitne. LA, roditelji dolaze iz svijeta filma i glazbe, ima starijeg brata koji producira njen rad i to je manje više to. Pojavila se na sceni 2017. godine uz EP “Dont Smile at Me”, a činjenica da je njeno prvo izdanje izašlo pod etiketom Interscope, znači da je netko Billie propisno skautirao te od nje odlučio napraviti projekt. EP inače broji devet pjesama te su svi do polovice prošle godine postale singlovi.

Njen zvuk pleše između prvog i najočitijeg utjecaja Lane Del Rey, no ima tu i malo uvrnutih pasaža kakve njeguje Grimes. Billie voli R&B i hip-hop, pa tako udarni singlovi lupaju nešto drugačije ritmove od gore navedenog premijernog singla “Ocean Eyes”. Ipak, najviše je pokazala s netom izdatim dugosvirajućem prvijencem “When We Fall Asleep, Where Do We Go?” koji je i povod pisanja ovog članka. Ne zbog glazbenog izričaja samog albuma. Billie stvara, po mom mišljenju, relativno skromnu glazbu, no cijeli hype oko njene pojave mora nešto značiti za mainstream, a prošlo je taman dovoljno vremena da je možemo usporediti s nekim drugim projektima koje su krojili prema nama i mojoj generaciji.

U čemu je kvaka?

Billie na prvu izgleda kao samo još jedna u nizu tinejdžerskih zvijezda. Možda bi bilo najpreciznije usporediti je s Avril Lavigne koja se, ranih godina ovog tisućljeća, obraćala sličnom tipu publike. Odbačeni, drugačiji i neshvaćeni. Takva je i Billie. Pogrbljene građe, odjeća kao da je nu-metal opet u modi, i pomalo tužna aura. Eilish savršeno personificira probleme s kojima se susreću njeni vršnjaci. Relativnost je dogma, a stavovi oko gorućih društvenih pitanja jedva da se i naziru ispod debelog sloja apatije.

Ne želim sada ulaziti u promišljanja je li Billie zbilja talentirani novi glas generacije, ili pak samo novo ime za popuniti na plakatima najvećih svjetskih festivala. To nije ni bitno. Nije ni prebitno (barem ne u ovom članku) ulaziti u detaljne analize njene glazbe. Pobogu, cura ima 17 godina, možemo je u miru pustiti da se razvija, pa ćemo lako povući neki sud za koju godinu. Ono što je meni interesantno pitati se zašto je Billie, slučajno ili namjerno, došla tu gdje jest baš sada, što to znači za budućnost mainstream glazbe, i je li njena melankolična, pomalo depresivna pojava opasna po mlade?

Zadnje pitanje ću odgovoriti prvo, jer mislim da nije nimalo opasna. Bilo bi licemjerno glumiti moralnu vertikalu uz brigu za mlade jer je njihov novi idol usamljen poput njih. Klinci generacije Z će blejati u mobitele sa i bez nje. Što se tiče njenog značenja za budućnost glazbe i glazbene industrije, čini se kako ulazimo u eru self-made zvijezda koje ulaze u ruke industrije kao skoro-pa-gotovi proizvodi. Društvene mreže su tu odigrale veliku ulogu i omogućile svima da sami skroje sliku koju žele prikazati “na van”.

Stoga, diskografi samo trebaju opipati bilo slušatelja, pronaći njegov/njen profil na Instagramu i na SoundCloudu te se baciti u marketing. Takav pristup mi se čini – poželjan. Iako su društvene mreže iskrivljeno zrcalo realnosti korisnika, ipak se radi o osobnih ruku djelo. Na kraju krajeva, pojava Billie Eilish može pridonijeti demokratizaciji glazbenog mainstreamajer će glavni i odgovorni prestati misliti za nas, već će misliti kako najbolje zaraditi na refleksijama nas samih.

Generacija Z luda za Billie

Jedan od razloga planetarnog blitzkriega sedamnaestogodišnjakinje vidim i u savršenom tajmingu. Ciljana skupina taman nije imala vršnjaka/inju na koji se može ugledati, a uvrnuta, provokativna i naoko zbilja stvarna Billie bila je sve što pogubljena generacija Z može tražiti. Još kad uzmemo u obzir da njena glazba nije baš banalna i stvara kakvu-takvu dodanu vrijednost, uspjeh je zagarantiran.

Na kraju krajeva, ovog i idućeg vikenda, Billie će nastupati u udarnom terminu Coachella Festivala. Nakon toga slijedi velika svjetska turneja. Više od pola datuma je rasprodano, i to mjesecima unaprijed. Pogledao sam raspored i ostao šokiran kako su recimo datumi u Rusiji zakazani za jesen – već rasprodani. Billie je simultano osvojila oba kontinenta. Što se nje same tiče, nadam se da je mentalno spremna na sve što je čeka. Ima samo sedamnaest godina. Znamo kako su neki završili od silnog pritiska pod kojim su se našli. Sretno Billie, trebat će ti.

473 Shares
Muziku podržava