Billie Eilish: Besprijekoran zvuk nove pop ikone

Svako desetljeće u glazbi ima svoju žensku personu koja je glazbom obilježila to razdoblje. Prva mi na pamet pada Madonna u osamdesetima, a od novijih imena definitivno Lady GaGa i Lana Del Rey. Svaka je publici donijela promjenu, kako u zvuku tako i stilu i nametnula trendove. Kada bi se zasitili ekstravagancije, provokacije i bunta, najviše medijskog prostora bi davali npr. kombinaciji sladunjavosti i seksipila kao u slučaju Ariane Grande. Logičan niz nameće da je sljedeća dama u popularnosti definitivno ekscentričnog izričaja koji će se zbog široke publike opet nekako pretvoriti u mainstream i tako sve dok ne dođe nova vladarica scene.

U krugovima mlađe populacije aktualna kraljica definitivno je Billie Eilish. Cyber goth stil, romantiziranje negative, electro melankolija i snažne emocije u besprijekornom falsetu su samo neki od termina koji mogu pomoći u opisu ove talentirane mlade dame. Billie ima samo 17 godina, a već je uspjela ostvariti zavidnu karijeru i prepoznatljivost na sceni. Pažnju je privukla 2016. godine s pjesmom “Ocean Eyes”, prvenstveno namijenjenom za bend njezinog starijeg brata Finneasa. Sreća za nas pa je Billie uspjela nagovoriti brata da pjesmu prepusti njoj jer joj je pjesma savršeno sjela, neovisno o uspjehu koji je s njom ostvarila. Billie i Finneas danas glazbu stvaraju zajedno i upravo je on producirao cijeli debitantski album “WHEN WE ALL FALL ASLEEP, WHERE DO WE GO?“.

Na albumu se nalazi ukupno 14 pjesama u prepoznatljivom i očekivanom stilu s kojim nam se predstavila preko EP-a “Don’t Smile At Me” prije manje od dvije godine. Imena svih pjesama ispisana su verzalima tj. malim slovima jer zašto ne bi moglo sve biti drugačije od uobičajenog. Nove pjesme se čine ipak malo mračnije od prethodnih, ali se ipak javlja velika doza ženstvenosti u glasu i falsetu na pojedinim pjesmama. Sve pjesme djeluju da su otpjevane s tako velikom lakoćom u meditativnom stanju, a zavodljivo polupričanje-pjevanje na nekim dijelovima vješto skrivaju činjenicu da se i dalje radi od 17-godišnjoj djevojci.

Album otvara kratki intro od 14 sekundi pričanja i smijanja u kojem nam brat i sestra poručuju da su izbacili “invisalign” – plastični aparatić za zube i kažu ovo je album. Billie je prethodno na svojim društvenim mrežama često spominjala ovo ortodontsko pomagalo i frustracije povezane s njim pa očito ima nekog smisla zašto se uopće spominje. Prva pjesma “bad guy” je poprilično plesna stvar dinamičnog ritma začinjenog zvukom pucketanja. Prisutna je i brza pomalo sablasna melodija dostojna napete scene i nabrijavanja radnje u nekom filmu. Iznenađujući je prijelaz u ritmu i bassu pred kraj pjesme kada nas Billie zaista uspije uvjeriti da je ona bad guy.

“xanny” je malo mekša i zavodljivija pjesma prepuna falseta i ugodnih vokalnih harmonija. Ime je očekivano povezano uz poznati lijek za anksioznost. Minimalizam u instrumentalu je nadoknadila blaga distorzija u nekim vokalnim dionicama koja se odlično uklopila u tematiku. “you should see me in a crown” je brutalna, bassom napucana stvar koja mijenja atmosferu. Već na prvo slušanje se osjeća velika doza bunta i prkosa, ali i samopouzdanja da će zaista pokoriti sve i uspjeti u svom naumu. Mislim da joj kruna odlično pristaje, ali sablasnost spota je teško odvojiti od same pjesme. Preporučam izbjegavanje pregleda za sve koji pate od arahnofobije. 

“all the good girls go to hell” je kraća instrumentalno bogatija pjesma u kojoj se Billie dotakla vjerske tematike. “wish you were gay” je jedan od poznatijih najavnih singlova u kojem za promjenu dominira zvuk gitare. Billie je rekla kako je trebalo ukupno 3 godine da ova pjesma ugleda svjetlo dana, a napisana je, očito, za dečka kojemu se nije svidjela. Simpatičan razvoj priče je to što se na kraju ispostavilo da dečko stvarno i je gay.

“when the party is over” je najemotivnija pjesma na albumu i u njoj je izražena sva ljepota i emocije koje prenosi njezin vokal. Ona sama ju je opisala više kao ljutu nego tužnu pjesmu, ali ranjivost koja se osjeća za vrijeme slušanja i piano melodija nikako ne daju dojam ljutnje. Pjesma pod rednim brojem osam, kreativnog imena “8” neuobičajena je kombinacija zvuka i instrumenata. Melodiju nosi ukulele uz standardno izraženi bass ritam. Moram priznati da do sada nisam susretala ovu kombinaciju, ali ju je Billie odlično isfurala. U “my strange addiction” ubačeni su glasovi iz epizode popularne serije “Office” i također se može svrstati u kategoriju plesnih pjesama na albumu. Uhu bi najzanimljiviji mogao biti sami početak u kojem beat prati ritam i dužinu riječi teksta.

“bury a friend” bila je inspiracija za tematiku, zvuk, vizuale i sve ostalo vezano za novi album. Ime albuma je izvučeno iz teksta ove pjesme koja zaista i je spoj svega što album prenosi slušateljima. Fanovi vjeruju da je inspiracija za pjesmu potekla iz iskustva paralize sna o kojem je Billie objavljivala na svojim mrežama. Pisana je iz perspektive njezinog čudovišta ispod kreveta, a korištenje prismizer efekta u vokalima je samo dodatno naglasilo priču. “ilomilo” je pjesma o strahu od razdvojenosti, a neobično ime je zapravo ime slagalice puzzli u kojoj je uz timski rad cilj spojiti dvije riječi Ilo i Milo. Beat ove pjesme smo već mogli čuti kao teaser u prethodnoj pjesmi tako da je prijelaz u preslušavanju cijelog albuma neprimjetan. 

Tekst u “listen before i go” definitivno je najmračnija priča od svih drugih na albumu. Billie je u intervjuu izjavila da iako se radi o suicidu, pjesma nije povezana s osobnim iskustvom već djeluje kao “mental hug” za sve njene fanove koji se bore s takvim situacijama. “i love you” je još jedna emotivna i ranjiva pjesma u obliku akustične balade, ali i najduža pjesma na albumu, ako ne i u cijeloj diskografiji. Billie i njezin brat u refrenu zajedno harmoniziraju glavnu vokalnu melodiju, a upravo je ovo njezina najdraža pjesma koju je ikada napisala. Zadnje tri pjesme i njihova imena ciljano stvaraju poruku pa tako rečenica “Listen before I go, I love you…” logično završava s “goodbye” čiji je tekst kulminacija svih pjesama s albuma.

Sigurna sam da će ovo biti jedan od najuspješnijih albuma u 2019. godini i nadam se da će Billie u skoroj budućnosti biti okrunjena raznim nagradama i priznanjima. Po svemu što sam čitala o njoj, ništa od toga joj realno i nije potrebno kako bi dalje stvarala kvalitetnu glazbu. To se i osjeti u njenom radu jer je zaista lako prepoznati kad netko stvara čisto zbog profita i popularnosti. Energija albuma i njegova uvjerljivost je ono što diže kvalitetu izvođača, a u “WHEN WE ALL FALL ASLEEP, WHERE DO WE GO?” zaista se osjeti da je rađen iz čiste ljubavi prema glazbi i stvaralaštvu. Nema loših ili nelogičnih trenutaka, album ima smislenu priču i povezanost uz vrhunsku produkciju. U svakom slučaju, zaista mi je drago da mi je u moru novi mladih glazbenika upravo ovaj album i dvojac došao na osobne playliste.