Slovenija nam je geografski toliko bliska država, a vjerujem da malo tko prati mnoge dobre stvari koje se dešavaju u Deželi. Jedna od njih jest svakako i Koala Voice, relativno mladi bend koji iza sebe ima već tri studijska albuma (“Wolkenfabrik”, “Woo Horsie”) koja su mahom dobili odlične reakcije, kako od struke, tako i od publike. Kad tome nadodamo i odlične live nastupe, jasno je da se radi o jednom od trenutno najvrućih bendova koji dolaze iz Slovenije.

Sljedeću srijedu (27.3.) imaju svoj prvi samostalni nastup u KSET-u, pa je to bio odličan povod da malo popričamo s njima. Na pitanja nam je odgovarala frontwomanica Manca, a u sljedećim redovima pročitajte što nam je rekla o novom albumu, o usporedbi s Repetitorom, što je danas, a što nekad značilo biti indie, kakvi su planovi za budućnost i mnoge druge stvari.

Koala Voice
foto: Saša Huzjak
Mnogi su vam nadjenuli nadimak ‘slovenski Repetitor’. Kako vam se sviđa ta usporedba i koliko ona za vas ima smisla?

Super nam je to! Repetitor je stvarno odličan bend. Ta usporedba ima isto značenje kao i sve paralele s drugim bendovima koje smo dobili tijekom godina. Sve te usporedbe shvaćamo kao kompliment, volimo ih jer nas u načelu ljudi uspoređuju s bendovima koji su im bliski, što nam daje potvrdu da radimo nešto dobro.

Za sebe kažete da ste ‘indie disco’. Kako biste to opisali u više riječi kad bi se morao objasniti ovaj termin nekom tko još nije nikad čuo kako zvučite?
Muziku podržava

Nikada nismo znali opisati kakvu točno vrstu glazbe sviramo jer to je mješavina četiri različitih ljudi koji rade zajedno. Tijekom godina, zbog stalnog pitanja o tome što sviramo, odlučili smo dati neko ime, pa je to ispao ‘indie disco’, premda sad možda mislimo da bi zgodnije bilo ‘disco punk’. U stvarnosti ne znamo, ali u načelu to koristimo kako bi ljudi na lijep način bili pozvani slušati nas, a kasnije onda oni sami mogu zaključiti je li to indie disco pop rock punk ili nešto sasvim drugačije.

Na posljednjem albumu imate nekoliko stvari iz vremena kad ste još bili demo bend. Koliko takvih bisera još imate spremljenih? Kako to da ste ih sad odlučili izdati?

Imamo još mnogo tog, definitivno za još barem ploču ili dvije. Imamo mnoge pjesme koje imaju svoj kostur, ali nikako nisu sazrele, pa smo ih tad stavili na stranu. Nakon što ih nekoliko puta stavimo tako ‘na stranu’, pjesme se jednostavno slože same od sebe i onda je to to. To se dogodilo albumu “Woo Horsie”. Odjednom smo imali mnogo dobrih pjesama koje su zavapile ‘iskoristite nas u ovom trenutku’ i tako je nastala nova ploča.

Prije ste pjevali na engleskom, slovenskom, francuskom… a sad je tu i prva pjesma na hrvatsko-srpskom jeziku. Kako je došlo do toga da pjevate na toliko jezika?

Sve je krenulo s engleskim jer je to bio jezik glazbe koju smo slušali kad smo odrastali i nekako na samom početku se činilo da je najlogičnije pjevati na engleskom. S vremenom smo dodali malo slovenskog. Prvi album potječe od bunta u kojem smo rekli da nećemo napraviti ni jednu pjesmu na slovenskom te smo na kraju to i uspjeli ostvariti. Francuski je došao zbog neke fascinacije tečnosti tog jezika tijekom jednog jamm sessiona. Za “Helenu” smo skužili da tako jednostavan tekst zvuči mnogo jebenije na hrvatsko-srpskom, nego bi zvučao na slovenskom.

Na kraju krajeva, najbitnije nam je da to što radimo ispadne što iskrenije i bolje, pa se ne opterećujemo toliko s jezikom na kojem pjevamo, već on dođe sam po sebi.

Već sam u nekoliko recenzija primijetio da ljudi ističu da su upravo pjesme na slovenskom nešto bolje od onih na engleskom.

Čini nam se logičnim da se većina ljudi dotakne pjesama otpjevanih na materinjem jeziku. Čak i za nas, te pjesme imaju posebnu težinu/veličinu. Ali ne bih tvrdila da su naše najbolje pjesme samo zato što su na slovenskom.

Nedavno je singl “Ker tu je vse tako lepo” postao singl tjedna na našem portalu. Je li stvarno sve tako lijepo ili biste nešto promijenili da imate čarobni štapić?

Ah, mislim da nije. Ova pjesma je više podsjetnik na činjenicu da se uvijek možeš dobro zabavljati, čak i kad si imao stvarno loš tjedan za sobom. Tad dođe taj jedan dan kad je stvarno sve lijepo, pa zaboraviš sve ružne stvari.

Kako to da je prvi singl s albuma došao čak dva mjeseca nakon objavljivanja albuma? Mnogi koriste opciju objavljivanja nekoliko singlova, pa onda album. Znači li to da uvijek idete kontra ustaljenih metoda?

Haha, da. Super je što ponekad odlučujemo ići drugačije od ‘zadanih pravila’. Ovaj put smo krenuli takvim putem jer smo osjetili da se sam koncept “Woo Horsija” razlikuje od prethodnog. Stoga smo željeli isporučiti poruku albuma kroz drugačije stvari. Od tajnog realiziranja albuma, preko singlica, do prezentacije ploče…

Kako ste za sada zadovoljni s karijerom van Slovenije? Što treba za značajniji uspjeh u regiji, a što na zapadu?

To sve ovisno o danu. Ponekad se osjećamo da smo nešto postigli, pogotovo za nekoga iz male zemlje, a još više za nekoga iz malog mjesta. Nastojimo ostati vjerni sebi, usredotočiti se na stvaranje u nadi da ćemo izgraditi karijeru s kojom možemo biti ponosni. Potrebno je uvijek biti prisutan što je više moguće. Za inozemstvo treba mnogo više vremena i više truda. Ali mislim da u načelu trebaju iste stvari kao i kod kuće.

 Dolazite iz malog mjesta Kisovec, a znamo da mnoge male sredine u Sloveniji imaju svoje klubove. Je li isto tako i s Kisovcem? Je li vam to bila prednost ili mana da dolazite iz Kisovca, a ne nekog većeg grada?

Činjenica da smo iz Kisovca bila je prednost što smo se mi međusobno lakše pronašli. Samo mjesto nema pravu scenu, najbliže mjesto za tako nešto bilo je susjedno Zagorje ob Savi, ali je i ono ubrzo postalo premalo za nas. Zato smo se brzo preselili u Ljubljanu.

Druga stvar koja upada u oko jest da ste u pravom smislu ‘indie’ – nitko ne stoji iza vas, pa tako sami financirate i objavljujete albume. Koliko vam to daje slobode? Biste li potpisali za nekog jačeg diskografa ako bi ponuda bila jako dobra? Koliko danas uopće diskografi i imaju smisla?!

Srceparajuće je to što riječ ‘indie’ danas ne znači ono što je nekad bila njena poanta. Bilo kako bilo, za sada nam je to omogućilo gotovo potpunu slobodu, pa tako mi sami gradimo svoje ciljeve i očekivanja. U prošlosti smo odbacili nekoliko ponuda samo zato što smo smatrali da nisu bile dovoljno dobre, ali to ne znači da nismo još uvijek otvoreni za prihvaćanje neke kul ponude.

Već ste svirali u KSET-u prije par mjeseci s grupom Seine, pa možemo reći da vam je teren već poznat. Što možemo očekivati od samostalnog nastupa 27.3.?

Jako nam je drago što se vraćamo jer nam je prvi put bilo odlično. Možete očekivati jednu kul mješavinu pjesama sa sve tri ploče, iako nam je prioritet predstaviti pjesme s novog albuma. Konkretno, naš prioritet je sad sviranje pjesama s treće ploče. Veselimo se što ćemo ih predstaviti i izvan Slovenije, pa nas baš zanima kako će ljudi reagirati na nas i na naš rad.

Nadam se da će osim KSET-a biti još mnoštvo velikih svirki i u Hrvatskoj, posebno u ljetnoj sezoni jer imamo hrpetinu festivala. Znaju li se planovi toliko unaprijed ili idete korak po korak?

Sa svirkom u KSET-u započinjemo našu veliku turneju po Balkanu koja će se odvijati narednih mjesec dana. Ona nam je sad u prvom planu. Tako ćemo narednih tjedana ponovno biti u Hrvatskoj jer ćemo sviramo u Rijeci i Pazinu, ići ćemo i u Srbiju te po prvi put u Bosnu. Za festivalsko razdoblje lagano punimo datume, a nadamo se da će ova turneja olakšati mnoge stvari, da ćemo skupiti dobre kontakte za neke buduće svirke.

58 Shares
Muziku podržava